Apostil
 Primjer Apostila izdane u Sjedinjenim Američkim Državama. | |
| Vrsta | Međunarodni ugovor |
|---|---|
| Potpisan | 5. oktobar 1961. |
| Lokacija | Den Haag |
| Zapečaćen | Nizozemska |
| Uvjet(i) | Ratifikacija 3 potpisnika[1] |
| Potpisnici | 130 |
| Depozitar | Ministarstvo vanjskih poslova Nizozemske |
| Jezici | |
Apostil (formalno Potvrda Apostil) jeste specijalizirani pečat, odnosno potvrda kojom se, na osnovu Haške konvencije iz 1961, ukida potreba za potpunom legalizacijom (nadovjerom) stranih javnih isprava.[2] Ovom potvrdom se u međunarodnom pravnom prometu potvrđuje vjerodostojnost potpisa službenog lica, svojstvo u kojem je potpisnik dokumenta postupio, te istinitost pečata ili štambilja kojim je isprava snabdjevena. Dokument koji sadrži ovu potvrdu oslobođen je bilo kakve daljnje ovjere i može se direktno koristiti u svim državama ugovornicama spomenute konvencije.[3]
Historija i Haška konvencija
[uredi | uredi izvor]Potreba za uvođenjem Apostila nastala je uslijed razvoja međunarodnog pravnog prometa kako bi se pojednostavila komplicirana i dugotrajna procedura pune legalizacije dokumenata preko ministarstava vanjskih poslova i konzulata. Ovaj sistem je službeno uspostavljen 5. oktobra 1961, kada je usvojena Haška konvencija o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava. Bosna i Hercegovina je na osnovu notificiranja o sukcesiji postala članica ove Konvencije, preuzevši obaveze koje je ratifikovala bivša SFR Jugoslavija 1962, čime je osiguran kontinuitet olakšane razmjene dokumenata sa svijetom.
Namjena i primjena
[uredi | uredi izvor]Apostil se primjenjuje isključivo na javne isprave koje su izdate u jednoj državi ugovornici, a trebaju se upotrijebiti na teritoriji druge države koja je također potpisnica Haaške konvencije.[2] Najčešći dokumenti koji zahtijevaju ovu vrstu ovjere su izvodi iz matičnih knjiga (rođenih, vjenčanih, umrlih), diplome, svjedočanstva, uvjerenja o nekažnjavanju, kao i sudske presude, notarske isprave ili ovjerene punomoći. Važno je napomenuti da se Apostil odnosi samo na potvrdu autentičnosti formalnih elemenata dokumenta (potpis i pečat službenog lica), dok se njime ne potvrđuje niti mijenja sadržaj samog dokumenta.
Izgled potvrde
[uredi | uredi izvor]Prema odredbama Haaške konvencije, Potvrda Apostila mora imati oblik kvadrata sa stranicama dužine od najmanje 9 cm. Naslov potvrde mora biti ispisan na francuskom jeziku: "Apostille (Convention de La Haye du 5 octobre 1961)". Sama potvrda sadrži ukupno 10 obaveznih i numerisanih polja koja obuhvataju sljedeće podatke:
- Država porijekla dokumenta
- Ime lica koje je potpisalo javnu ispravu
- Svojstvo/funkcija u kojoj je to lice postupilo
- Naziv organa čiji pečat ili žig dokument nosi
- Mjesto ovjere
- Datum ovjere
- Naziv organa koji izdaje potvrdu Apostil
- Serijski broj Apostila
- Pečat ili žig organa koji je izvršio ovjeru Apostilom
- Potpis službenog lica koje je izdalo Apostil
Potvrda se stavlja na sam dokument ili na njegov dodatak (allonge).
Nadležnost za izdavanje u Bosni i Hercegovini
[uredi | uredi izvor]Svaka država ugovornica samostalno određuje organe koji su nadležni za izdavanje ove potvrde. U Bosni i Hercegovini, prema važećim zakonskim propisima, za izdavanje potvrde Apostila nadležni su općinski sudovi u Federaciji BiH, odnosno osnovni sudovi u Republici Srpskoj, i to za dokumente koje su izdali organi koji imaju svoje sjedište na području tog konkretnog suda.[4] Također, određenu nadležnost za nadovjeru dokumenata u međunarodnom prometu posjeduje i Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine.[2] Nakon što se dokument adekvatno ovjeri Apostileom na sudu, pristupa se prevođenju cjelokupnog teksta (uključujući i sam Apostile) od strane ovlaštenog stalnog sudskog tumača za jezik države u kojoj će se dokument koristiti.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ "Convention of 5 October 1961 Abolishing the Requirement of Legalisation for Foreign Public Documents". Hague Conference on Private International Law. Pristupljeno 13 April 2022.
- 1 2 3 "Legalizacija isprava u međunarodnom prometu". Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine.
- ↑ "Međunarodna pravna pomoć". Ministarstvo pravde Federacije Bosne i Hercegovine.
- ↑ "Apostille ovjera dokumenata". Općinski sud u Sarajevu.