Aquae S (Ilidža)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Aquae S)
Idi na: navigaciju, pretragu
Rimske iskopine na Ilidži.jpg

Aquae S naziv je naselja iz rimskog perioda, koje se nalazilo na mjestu današnje Ilidže, Bosna i Hercegovina. Kada je je riječ o samom imenu Aqua S, historičari su mišljenja da to nije puni naziv koje je to mjesto imalo i da u imenu nedostaje par slova, ali o kojim slovima je riječ to se može samo pretpostavljati. Smješteno je na lijevoj obali rijeke Željeznice, na početku ilidžanskog naselja Lužani.

Do danas nije precizno definisan obuhvat i veličina ovog antičkog naselja, kao ni konačan izgled građevinskih objekata koji su u njemu sagrađeni. Utvrđeni su slijedeći objekti:

  • kompleks stambenih vila
  • villa urbana
  • objekat nepoznate namjene, neistražen,
  • hospitalium i hospitium

Navedeni objekti čine arheološko područje koje je sa pokretnim naslijeđem pronađenom na arheološkom području (smješteno u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu), proglašeno za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. [1]

Historija[uredi | uredi izvor]

U periodu vladavine Rimskog carstva, najznačajnije naselje u Sarajevskom polju bilo je ono na Ilidži. Okolina današnje Ilidže bila je veoma gusto naseljena. O tome svjedoče nalazi na više lokaliteta: Crkvište, Stupsko Brdo, Švrakino selo itd.

Aquae S planski je nastala za vrijeme cara Marka Aurelija (161.-180.). Tada je veliki procenat isluženih vojnika dobio zemlju na prostoru Ilidže. Naselje svoj vrhunac doživljava za vrijeme III. i IV. stoljeća. To je vrijeme kada je Rim definitivno učvrstio svoju vlast i kada je počela urbanizacija i ovih krajeva. [2]

Arheologija i nalazi[uredi | uredi izvor]

Prva istraživanja Ilidže započela su za vrijeme Austro-Ugarske monarhije 1882 i 1883. godine, i trajala su do 1990. godine. U istraživanjima učestvovali su: Karl Pač, Ćiro Truhelka, Esad Pašalić, Dimitrije Sergejevski, Mihovil Mandić, Niko Andrijašević.

Prilikom istraživanja, 1894. godine otkriveni su oltar, žrtvenik i dva portreta posvećeni Apolonu Tadenskom. Mozaik sa oltara postao je kasnije motiv za grb općine Ilidže. Apolon je bio božanstvo lječilišta i streličarstva. Natpis koji su tadašnji građani postavili caru Dioklecijanu (Gaius Aurelius Valerius Dioclectianus 284-305). Ovaj je natpis značajan jer je sadržavao ime grada (Aquae S…) koji tada postaje administrativni centar današnjeg sarajevskog područja. Objekat vile urbana, sa tipičnim unutrašnji raspored bogate rimske kuće, ukrašene vrijednim mozaicima, a ispod podova su nađene naprave za centralno zagrijavanje zgrada.

Više objekata koji su bili povezani kolonadama stubova i bedema i zidovi hospicija.

Pronađeno je 25 primjeraka novca. Najstariji iz 42. godine i najmlađi iz 364.-375. godine. Treba spomenuti i još jedan objekt koji je imao 15 novčića, od kojih je najstariji iz 253.-268. godine, a najmlađi iz 276.-282. godine.

Drugi nalazi koji su pronađeni su: bronzana pređica, ulomci staklenih posuda, koštana igla, vrat amfore sa žigom radionice, razni dijelovi nakita (uglavnom fibule), kozmetički pribor, vršak strijele i klinci sa konstruktivnih elemenata. [3]

Mozaici[uredi | uredi izvor]

Otkriveno je postojanje 12 mozaika u vili urbana. Neki od njih se nalaze na terenu, a dio u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.

Po svom geometrijskom motivu izdvaja se mozaik sa osmokrakom zvijezdom. Krakovi su dvostruko uokvireni. Kavadratna polja u uglovima su različito ukrašena prikazima kantarosa, stilizirane loze, kvadrata i pravougaonika.

Među najbolje očuvane mozaike na Ilidži može se uvrstiti primjerak koji pripada tipu sa centralnim motivom. Ukras se sastoji od sfernog romba, oko kojeg je prostor podijeljen u četiri eliptična i četiri trapezoidna polja. Navedeni dijelovi su uokvireni motivom beskonačne pletenice. Na mozaiku su još vidljivi prikazi delfina, ribe i peduma. U centralnom dijelu nalazi se prikaz nimfe.

Na lokalitetu Ilidža konstatirano je postojanje još četiri fragmentirana primjerka mozaika. Zajednička karakteristika ovih mozaika je postojanje četvrtastih polja u kojima se nalaze fguralne predstave ptica, pozorišnih maski, klasičnih geometrijskih motiva, rozeta, Gordijevog čvora, polja ispunjenog nizom trokuta, okvira u vidu pletenica i sl. Na Ilidži je otkriven i mozaik sa zanimljivo izvedenim prikazom Amora na morskom lavu. Spomenuti motiv svrstava mozaik u grupu sa lažnom shemom centralnog motiva. Amor se nalazi u sfernom rombu zaobljenih uglova. Prikaz ilustrira detalj scene thiasosa, tj. vjenčanja Tetide i Posejdona.

Drugi mozaik sa Ilidže sa istom temom thiasosa je primjerak na kome je vidljiv motiv morske zmije. [4]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Karlo Patsch, - Arheološko-epigrafska istraživanja povijesti rimske provincije Dalmacije, VII dio, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu XVIII, Sarajevo, 1906., 151-181
  • Đuro Basler, Ruševine zgrada iz rimskog doba na Ilidži kao konzervatorski problem, Naše starine VI, Sarajevo, 1959.,167172
  • Esad Pašalić -Rimsko naselje u Ilidži kod Sarajeva, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu XIV, 1959., 113 -134
  • Esad Pašalić -Antička naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini, Posebna izdanja Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Sarajevo, 1960.
  • Enver Imamović -Antički kultni i votivni spomenici na području Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1977.
  • Mirza Hasan Ćeman -Res Publica Aquarum S...U: Ilidža Sarajevo, Sarajevo 2000, 123-170

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Rimske iskopine". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Pristupljeno 9. 2. 2017. 
  2. ^ "BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA". Ivo Bojanovski, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  3. ^ "Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE". Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  4. ^ "Adnan Busuladžić: Umjetnosti antickih mozaika na tlu Bosne i Hercegovine". Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2008. = 9. 2. 2017. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]