Araliaceae

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Araliaceae
(Porodica bršljana)
(vidi IUCN-ov crveni popis za kratice)
Aralia elata
Sistematika
Carstvo Plantae
Divizija Tracheophyta
Razred Magnoliopsida
Red Apiales
Porodica Araliaceae
Juss., 1789

Araliaceae je porodica cvjetnica iz reda Apiales (Umbeliferae), koja je imenovana po tipskom rodu Aralia, u kojem su 74 priznate trajnice, polugrmovi, grmovi i stablašice. Obuhvata ukupno 40 rodova, sa oko 1400 do 1500 vrsta.[1]

Ostali značajni predstavnici su rodovi Hedera (bršljan), Panax, Pseudopanax, Tetrapanax, Eleutherococcus, Fatsia, Kalopanax, Neopanax, Oplopanax.[2]

U ovoj porodici znatan je broj ugroženih vrsta, a najviše u rodu Schefflera, čak 22, dok je Schefflera actinophylla njena jedina invazijskaa vrsta. Ova stablašica raste u tropskim područjima Australije, Nove Gvineje i Jave, a poznato je pod eng. nazivom Queensland umbrella tree i drvo-oktopus.[3] Biljke ove porodice imaju krupne, najčešće naizmjenične listove, petokrakaste cvjetove raspoređene u grozdovima i bobicama.[4]

Aralija ili brestanj često se uzgaja kao kućna i parkovna ukrasna biljka.

Pregled[uredi | uredi izvor]

Porodica je porijeklom iz tropskog područja, a prisutna je i u hladnijim klimama. Njeni predstavnici nalaze se se na otocima Amerike, Evroazije, Afrike, Australije, Novog Zelanda, Nove Kaledonije i Pacifika. Araliaceae nose esencijalna ulja ili bez esencijalnih ulja mogu biti smolasti i heterofilni. Predstavlja mnogo oblika, uključujući neka stabla i bršljane kao angeliku (đavolski štap,Aralia spinosa), đavolov klub Oplopanax horridus, Hedera spp., uključujući i Hedera helix i biljke kao što je ginseng Panax spp., porijeklom iz Koreje koji se koristi kao ljekovito bilje. Listovi su jednostavni ili složeni, ponekad lauroidni (nalikuju onima u rodu Laurus) ili pelatni ili nepelatni; kada su spojeni, onda su ternatni, perasti ili palmatni (vidi list).

Sistematika Araliaceae se proučava, a mogu se očekivati taksonomske promjene i novine. Endemske se nalaze u pluvijalnoj planinskim šumama, veoma vlažnim montanim i vlažnim nizijkim riječnim šumskim predjelima. Prisutne su i u lovorovoj šumi, mračnim šumama i toplim, vlažnim staništima.

Porodica je usko povezana s Apiaceae i Pittosporaceae, a granice između tih porodica i ostalih članova Apiales još uvijek nisu određene. Neki noviji sistemi uključuju Araliaceae u proširenu Apiaceae, ali to se nije često slijedilo. Molekularna filogenija[5] sugerira da su barem neki rodovi koji su tradicijski uključeni u Apiaceae kao potporodica Hydrocotyloideae bliže povezan sa Araliaceae, a preporučuje se uključivanje Hydrocotyle i Trachymene u Araliaceae.[6]

Klasifikacija rodovske razine za Araliaceae bila je nestabilna; posebno su brojni rodovi sinonimirani pod Schefflera. Rezultati nedavne molekularne filogenije pokazali su da je ovaj veliki pantropski rod polifiletski i neki smatraju da ga treba opet podijeliti u nekoliko rodova, mada ti vjerojatno ne bi odgovarali prethodno priznatim rodovima.[7]

Potporodice i rodovi[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Cvjetnica

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Catalogue of Life: 15th December 2019
  2. ^ Angiosperm Phylogeny Group (2009), "An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG III", Botanical Journal of the Linnean Society, 161 (2): 105–121, doi:10.1111/j.1095-8339.2009.00996.x, arhivirano s originala, 25. 5. 2017, pristupljeno 10. 12. 2010
  3. ^ "Araliaceae". succulent-plant.com (jezik: engleski). Pristupljeno 7. 2. 2018.
  4. ^ "Araliaceae | plant family". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 7. 2. 2018.
  5. ^ Plunkett, G.M., Douglas E. Soltis & Soltis, P.S. 1997. Clarification of the relationship between Apiaceae and Araliaceae based on MATK and RBCL sequence data. American Journal of Botany 84: 565-580 (available online; pdf file).
  6. ^ Chandler, G. T.; Plunkett, G. M. (2004). "Evolution in Apiales: Nuclear and chloroplast markers together in (almost) perfect harmony". Botanical Journal of the Linnean Society. 144 (2): 123–147. doi:10.1111/j.1095-8339.2003.00247.x.
  7. ^ Wen, J., G. M. Plunkett, A. D. Mitchell, and S.J. Wagstaff. 2001. The Evolution of Araliaceae: A Phylogenetic Analysis Based on ITS Sequences of Nuclear Ribosomal DNA. Systematic Botany 26: 144–167 (abstract).
  8. ^ Manchester, S.R. (1994). "Fruits and Seeds of the Middle Eocene Nut Beds Flora, Clarno Formation, Oregon". Palaeontographica Americana. 58: 30–31.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]