Argininosukcinska acidurija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Argininosukcinska acidurija
(Argininosukcinska acidemija)
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10E72.2
ICD-9270.6
OMIM207900

Argininosukcinska acidurija, jest nasljedni poremećaj koji uzrokuje nakupljanje argininosukcinske kiseline (također poznate kao "ASA") u krvi i mokraći. Neki pacijenti također mogu imati povišen nivo amonijaka, toksične hemikalije, koja može uticati na nervni sistem. Argininosukcinska acidurija može postati evidentna u prvih nekoliko dana života zbog visokog nivoa amonijaka u krvi ili kasnije u životu manifestirajući se "rijetkom" kosom ili sa "lomljivom" dlakom, kašnjenjem u razvoju i drhtanjem.

Dojenče s argininosukcinskom acidurijom može izgledati letargično ili ne želi jesti, ima loše kontroliranu brzinu disanja ili tjelesnu temperaturu, doživljava napade ili neobične pokrete tijela ili pada u komu. Komplikacije od argininosukcinske acidurije mogu uključivati kašnjenje u razvoju i mentalnu invalidnost. Također se može vidjeti progresivno oštećenje jetre, kožne lezije i lomljive dlake. Neposredno liječenje i doživotno liječenje (praćenje stroge dijete i korištenje odgovarajućih suplemenata) mogu spriječiti mnoge od ovih komplikacija.

Povremeno, pogođeni može naslijediti blagi oblik poremećaja u kojem se amonijak nakuplja u krvotoku samo tokom perioda bolesti ili drugog stresa.

Genetika[uredi | uredi izvor]

Arginosukcinska acidurija ima autosomno recesivni obrazac nasljeđivanja.

Argininosukcinsku aciduriju uzrokuju mutacije u genu ASL. Argininosukcinska acidurija pripada klasi genetičkih bolesti koje se nazivaju poremećaji ciklusa ureje. Ciklus ureje je niz reakcija u ćelijama jetre. On obrađuje višak dušika, koji nastaje kada organizam koristi proteine , kako bi napravio spoj zvani urea koje izlučuju bubrezi

Kod argininosukcinske acidurije, enzim argininosukcinat-lijaza, uključen u konverziju argininosukcinata u arginin unutar ciklusa ureje, oštećen je ili nedostaje. Ciklus ureje se ne može normalno odvijati, a dušik se akumulira u krvotoku u obliku amonijaka. Amonijak je posebno štetan za nervni sistem, pa argininosukcinska acidurija uzrokuje nervne probleme kao i eventualno oštećenje jetre.

Ovo stanje se nasljeđuje autosomno recesivno, što znači da su dvije kopije gena u svakoj ćeliji promijenjene. Roditelji osobe s autosomno recesivnim poremećajem najčešće su heterozigotni nositelji jedne kopije promijenjenog gena, ali ne pokazuju znakove i simptome poremećaja.

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Dijagnoza se uglavnom zasniva na kliničkim nalazima i rezultatima laboratorijskih testova. U plazmi, povišene su koncentracije amonijaka (>150 μmol/L i citrulina (200-300 μmol/L). Povišeni nivoi argininosukcinske kiseline (5-110 μmol/L) u plazmi ili urinu su dijagnostički pokazatelji. Molekulsko genetičko testiranje potvrđuje dijagnozu. Skrining novorođenčadi na ASA je dostupan u SAD-u i dijelovima Australije, a razmatra se u nekoliko evropskih zemalja.

Liječenje[uredi | uredi izvor]

Tokom akutne hiperamonemijske epizode, moraju se izbjegavati oralni proteine i intravenozni (IV) lipidi, glukoza, a treba davati insulin (ako je potrebno), kako bi se promovirao anabolizam. Terapija uklanjanja dušika (natrij-benzoatom i/ili natrij-fenilacetatom) trebala bi normalizirati nivoe amonijaka, ali ako nije uspješna, preporučuje se hemodijaliza. Dugotrajno liječenje uključuje ograničenje proteina u ishrani kao i suplementaciju argininom. Kod onih s čestim epizodama metaboličke dekompenzacije ili hiperamonemijom, čak i kada su na dijeti ograničenoj na proteine, dnevna oralna terapija uklanjanja dušika može biti uspješna. Ortotopska transplantacija jetre nudi dugotrajno ublažavanje hiperamonemije, ali čini se da ne ispravlja neurološke komplikacije u dovoljnoj mjeri. Arterijska hipertenzija može se liječiti obnavljanjem nedostatka dušik-oksida.

Prognoza[uredi | uredi izvor]

Zbog rijetkosti bolesti, teško je procijeniti stope smrtnosti ili očekivani životni vijek. Jedna studija iz 2003., pratila je 88 slučajeva koji su primali dva različita tipa tretmana pokazala je da je vrlo malo osoba živjelo preko 20 godina, a nijedna preko 30 godina.[1]

Incidencija[uredi | uredi izvor]

Argininosukcinska acidurija javlja se kod otprilike 1 od 70 000 živorođenih. Mnogi pacijenti se sada mogu otkriti na skriningu novorođenčadi ako je njihov citrulin u krvi povišen.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bachmann, Claude (2003-11-21). "Long-term outcome of patients with urea cycle disorders and the question of neonatal screening" (PDF). European Journal of Pediatrics (jezik: engleski). 162 (1): S29–S33. doi:10.1007/s00431-003-1347-z. ISSN 0340-6199. PMID 14634803. S2CID 24821261.

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]