Arheološki spomenici u Konjicu

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Arheološki spomenici u Konjicu, u sklopu Parka na Vardi ispod Društvenog doma

Arheološki spomenici u Konjicu, nalaze se u sklopu Parka na Vardi ispod Društvenog doma, općina Konjic, Bosna i Hercegovina. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika na sjednici održanoj od 14. do 20. marta 2006. godine donijela je odluku da se područje proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Ovu odluku Komisija donijelo je u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović (predsjedavajući), Ljiljana Ševo i Tina Wik.[1]

Godine 1952. i 1953. preduzeti su veći arheološki radovi na području koje je kasnije potopljeno Jablaničkim jezerom. Istražnim radovima obuhvaćeno je područje toka Neretve i njenih lijevih i desnih pritoka od Konjica do Jablanice i područje Rame. Poslije istražnih radova nekoliko spomenika iz Lisičića i Ostrošca preneseno je u Konjic i postavljeno ispred Repovačke džamije. Na današnju lokaciju spomenici su preneseni 1978. godine. Nacionalni spomenik čini 13 arheoloških spomenika, svrstanih u tri grupe.

Antički spomenici[uredi | uredi izvor]

Naresi se mogu locirati kao ilirski narod koji je naseljavao područje od izvorišta rijeke Neretve na sjeveru do Prenja na jugu. Nakon Oktavijanovih ilirskih ratova 35. - 33. pne Iliri su pali pod rimsku vlast. Značajnija rimska naselja razvila su se u Konjicu, Madeškovcima, Polju, Čelebićima, Lisičićima i Ostrošcu.

Svi antički spomenici (4 stele, 1 cipus i 2 dovratnika) potiču sa lokaliteta Crkvina u Lisičićima, koji se nalazio na desnoj obali Neretve. Na Crkvini je 1952-1953. godine otkrivena srednjovjekovna romanička crkva iz XI i XII vijeka i srednjovjekovno groblje. Antički nadgrobni spomenici na Crkvini su pronađeni u sekundarnom položaju, kao konstruktivni dijelovi srednjovjekovnih grobova ili uzidani u mekteb sagrađen pored džamije u Lisičićima 1912. ili 1913. godine. Nije poznato sa kog lokaliteta su doneseni.

Spomenici su iz II i III vijeka. Dva su sa natpisima i prikazima žena i muškaraca. Žene su prikazane sa tunikom, potpasane pojasom i zakopčane na oba ramena sa fibulama tipa “sidra”. Od nakita zapaža se lančić sa privjeskom, čiji su krajevi pričvršćeni za lijevu i desnu kopču. Na ušima nose naušnice i oko vrata lančič sa privjeskom. Muškaraci su sa tunikom dugih rukava, i jednu ruku drže savijenu na poprsju i u njoj svitak.

Stećci[uredi | uredi izvor]

Stećci su donešeni sa Memidžanovog groblja (1 osamljeni stećak) u Lisičićima, kod željezničke stanice u Lisičićima (1 osamljeni stećak) i Gošića hana u Ostrožcu (3 stećka).[2] Svi su bogato ukrašeni prikazima kola, scena lova i brojnim ukrasima (rozeta, pravougaonik, krst, svastika,...).[3]

Nišan[uredi | uredi izvor]

Nišan je u obliku stele, izrađen od krečnjaka. Nije poznato sa kog je lokaliteta prenesen u park. Djelimično je oštećen. Dimenzije: visina 1,10 m, širina 0, 44 m, debljina 0,22 m. Gornja polovina nišana je ukrašena sa tri strane motivima izvedenim u poljureljefu. Na vrhu prednje plohe su dio polumjeseca u sredini i rozeta u desnom uglu. Ispod je prikazana ruka, u laktu savijena prema gore, sa otvorenim dlanom i ispruženim prstima. Na stražnjoj strani je isklesan motiv luka i strijele. Na lijevoj bočnoj strani pri vrhu isklesan je motiv jabuke ili polulopte i polumjeseca, a na desnoj strani, motiv polumjeseca. Ovaj spomenik ubraja se u nišane prelaznog oblika[4], a datira se u period druge polovine 15. ili u 16. vijek.[5]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Irma Čremošnik - Nešto o antičkim naseljima u okolini Konjica, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Arheologija, nova serija, sveska IX, Sarajevo, 1954, 179-188.
  • Irma Čremošnik - Izvještaj o iskopavanju u Lisičićima kod Konjica, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Arheologija, nova serija, sveska IX, Sarajevo, 1954, 211-226.
  • Đuro Basler - Dolina Neretve od Konjica do Rame (Jablaničko jezero), Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, nova serija, A, X, Sarajevo, 1955, 219-229.
  • Pavao Anđelić, Historijski spomenici Konjica i okoline, I, Skupština općine Konjic, Konjic, 1975.
  • Evlija Čelebija, Putopis, Sarajevo Publishing, 1996.
  • Jusuf Mulić, Konjic i njegova okolina u vrijeme osmanske vladavine (1464-1878), Općina Konjic, Konjic, 2001.
  • Jusuf Mulić, Dvije značajne godišnjice grada Konjica: 620 godina prvog zvaničnog pomena grada i 320 godina od izgradnje bivšeg kamenog mosta, „Hercegovina", 15-16, časopis za kulturno i historijsko naslijeđe, Arhiv Hercegovine, Mostar, 2003.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Arheološki spomenici". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 15. 10. 2018. 
  2. ^ "Šefik Bešlagić: STEĆCI, KATALOŠKO-TOPOGRAFSKI PREGLED". Sarajevo: Veselin Masleša, 1971. Pristupljeno 9. 2. 2017. 
  3. ^ "Marian Wenzel, Ukrasni motivi na stećcima". Sarajevo: Veselin Masleša, 1965. Pristupljeno 9. 2. 2018. 
  4. ^ "Nada Miletić: STEĆCI – Umjetnost na tlu Jugoslavije". Izdavački zavod Jugoslavija, Beograd – Spektar Zagreb – Prva književna komuna Mostar, 1982. Pristupljeno 9. 2. 2017. 
  5. ^ "Šefik Bešlagić NIŠANI XV I XVI VIJEKA U BOSNI I HERCEGOVINI". ANUBIH – Sarajevo, 1978. Pristupljeno 9. 2. 2017. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]