Arheološko nalazište Bakinci (Laktaši)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Koordinate: 44°54′29″N 17°18′03″E / 44.90806°N 17.30083°E / 44.90806; 17.30083 Arheološko nalazište Bakinci (Laktaši) stručno je ubicirano 80-ih godina 20. vijeka od strane arheologa Zavičajnog muzeja Bosanska Gradiška. Ta istraživanja publikovana su u Arheološkom leksikonu Bosne i Hercegovine, 1988. godine, pod imenom “Gradina-Bakinci”. Tu se navodi da je rekognosciranjem Gradine pronađeno rimsko utvrđenje većih dimenzija, koje s istočne strane ima očuvane zidove u širini od 1,5 metra. Oko Gradine je pronađena i veća količina rimske cigle i tesanog kamena. [1]

Arheološki nalazi[uredi | uredi izvor]

Gradina u selu Bakinci nalazi se na sjeveru Bosne i Hercegovine, na obroncima planine Kozare u sjeverozapadnom dijelu općine Laktaši. Arheološka istraživanja su obavljena u periodu 2012-2013. Otkriveni su: naselje, ranokršćanske bazilike i nekropola.

Utvrđenje u Bakincima je građevinski kompleks impozantnih dimenzija, koji se sastoji od gornjeg, srednjeg i donjeg grada. Opasan je odbrambenim zidom sa sjeverne, južne, istočne, a djelimično i zapadne strane gradine u dužini većoj od 440 metara. Zid je debljine od 1,20 do 1,60 metara. Sa zapadne strane jednim djelom nema odbrambenog zida zbog prirodno velikog nagiba terena. Bedem je na svim vidljivim mjestima zidan na isti način, lomljenim i pritesanim kamenom, koji je slagan u nepravilne redove i vezan žućkasto-mrkim malterom. Ispunu činio je sitniji lomljeni kamen, slagan bez nekog posebnog reda i zaliven malterom.

Ranokršćanske bazilike[uredi | uredi izvor]

S istočne strane grada, izvan odbrambenih zidina, sondažnim arheološkim istraživanjima, identifikovane su, najprije dvije, a zatim i treća ranohrišćanska bazilika. Građene su od lomljenog i pritesanog kamena, vezanog krečnim malterom. Najinteresantniji nalaz kamene plastike pronađen je u južnom brodu bazilike “A” i predstavlja impost kapitela. Na tom impostu kapitela urezana su imena CO(N)STAN(T)IUS, ANDREAS i CONSTANC. S obzirom na to da se između imena CO(N) STAN(T)IUS i ANDREAS nalazi latinska riječ sor (sor, sortis – služba), može se pretpostaviti da su ova dva episkopa vršila službu u toj bazilici, odnosno episkopiji. Na nalazištu se jasno vide episkopska stolica i sveštenička klupa.

Treća bazilika duga je 40, a široka 13 metara. Po dimenzijama to je najveća bazilika pronađena na prostorima BiH.

Tumačenje nalaza[uredi | uredi izvor]

Nalazi pripadaju vremenu od IV do VII stoljeća. Prva bazilika bila je izgrađena krajem IV stoljeća. Barvarska plemena, nadirući sa istoka, porušila su prvoizgrađenu baziliku. Ovi krajevi su već u 4. stoljeću bili izloženi teškim napadima barbarskih plemena koja su prodirala preko Save i Dunava. Sačuvao se opis pustošenja iz IV. stoljeća koji je zahvatio i Bosnu, a potječe od sv. Jeronima:

"Već je dvadeset i više godina da između Carigrada i Julskih Alpa dnevno teče rimska krv. Got, Sarmat, Kvad, Alan, Hun, Vandal i Markoman pustoši, pljačka i razara Dalmaciju i obje Panonije. Koliko je matrona, koliko je božjih djevica, koliko odličnih i plemenitih tjelesa palo žrtvom strasti ovih divljih životinja. Zarobljeni su biskupi, poubijano je svećenstvo, nema više Božjeg štovanja. Crkve leže u ruševinama, uz oltare Krostove privezani su konji, a kosti svetaca porazbacane. Svugdje samo tuga i užas i mnoštvo slika smrti. Rimski svijet može da se raspane, ali se naša šija neće saviti.".

– Enver Imamović, Ranohrišćanske bazilike u Bosni i Hercegovini

Arheolozi vjeruju da su na Gradini u Bakincima pronašli ranovizantijski grad za koji postoji mogućnost da je vremenom prerastao u episkopsko sjedište, najvjerovatnije nakon 535. godine, u Justinijanovoj obnovi utvrđenja u Panoniji i Dalmaciji. Grad je ponovo stradao u ljeto 597. godine. Tada je avarski vojskovođa Bajan prešao rijeku Savu i uništio oko 40 utvrđrnja i stražarnica, među njima i ovaj grad.

Najbliža analogija za pronađena urezana imena nalazi se na spisku episkopa Salonitanskih sabora, održanih u Saloni 4. maja 533. godine. Ime CO(N)STAN(T)IUS pominje se kao episkop Siscije (Sisak), dok se ime ANDREAS dovodi u vezu s episkopom Jadere (Zadar) ili Bistuenske episkopije. S obzirom na to da se između imena CO(N) STAN(T)IUS i ANDREAS nalazi latinska riječ sor (sor, sortis – služba), može se pretpostaviti da su ova dva episkopa vršila službu u toj bazilici, odnosno episkopiji. Na tim saborima Andrija (Andreas), episkop Bestoenske crkve, moli da se u njegovoj episkopiji postavi novi episkop, jer mu je episkopija prevelika. Mitropolit Honorije nije udovoljio njegovim zahtjevima.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Bojan Vujinović, Godišnjak/Jahrbuch 2014,43:167-184 DOI: 10.5644/Godisnjak.CBI.ANUBiH-43.45 - Ranovizantijski grad na Gradini u Bakincima
  • Edin Veletovac, Filozofski fakultet Sarajevo, Knjiga XVII -Kasnoantičke bazilike u Bosni i Hercegovini
  • Enver Imamović, Ranohrišćanske bazilike u Bosni i Hercegovini
  • Enver Imamović, Oslobođenje, 6 juni 2015 - KORIJENI KRŠĆANSTVA U BOSNI I HERCEGOVINI
  • Radoslav Dodig - Ante Škegro, Akti crkvenih sinoda održanih 530. i 533. u Saloni, Povijesni prilozi, 35 (2008.) 18:
  • Ante Škegro, Sarajevo 2008, 111-141 -Bestoenska biskupija u svjetlu dosadašnjih istraživanja, Zbornik o Pavlu Anđeliću,

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]