Arheološko nalazište Gornji Rakani

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Arheološko nalazište Gornji Rakani nalazi se u općini Bosanski Novi, Bosna i Hercegovina. Proglašeno je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Nalazi pripadaju željeznom dobu. [1]

Arheološka istraživanja[uredi | uredi izvor]

Lokalitet Mekota nalazi se 12 km uzvodno od Bosanskog Novog na desnoj obali rijeke Une, u neposrednoj blizini magistralnog puta Bosanski Novi – Bihać i željezničke pruge.

Na lokalitetu Mekota, smještena je prahistorijska nekropola, a sjeveroistočno od nje, na samoj obali, evidentirano je prahistorijsko naselje. U toku 1981, 1982. i 1986. godine vršena su velika sistematska arheološka istraživanja pod vodstvom Envera Mulabdića, uz nadzor Zdenka Žeravice iz Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Sarajevu. Nakon toga lokalitet je zapušten. Na ukupnoj, arheološki istraženoj, površini od 1.611 m², otkriveno je 769 grobova. U februaru 1996. godine materijal je premješten u Galeriju Bosanski Novi.

Rasprostranjenost grupe Donja Dolina - Sanski Most, veže se za dijelove Bosanske Posavine između ušća Une i Vrbasa u Savu, kao i brdskim područjima nešto južnije od ovog, naročito u porječju Sane. Navedeni krajevi su bili dosta povoljni za život (plodno zemljište, pogodno za zemljoradnju, uvjeti za stočarstvo, lov i ribolov).

Kulturne grupe starijeg željeznog doba (kultura polja sa žarama) jugoistočnoalpske regije obuhvatala je i sjeverne dijelove Bosne, odakle se utjecaj širio i dalje prema jugu. Širenje i razvoj ove grupe, može se pratiti u rasponu od preko pet stoljeća, a njeni počeci su zasigurno još u srednjem bronzanom dobu. U sjevernoj Bosni ista se može pratiti od posljednjiih decenija 13. stoljeća do kraja 9. stoljeća. Promjene, kao rezultat evolucije i populacijskih kretanja, odražavaju se i na prostor sjeverozapadne Bosne u pojavi spaljivanja (incineracije) mrtvih i u nekim keramičkim i metalnim oblicima u okviru japodske grupe.

Kulture ne produžavaju život u mlađe željezno doba. Kulture koje ih naslijeđuju su različite. Ovakva konstatcija važi i za grupu Donja Dolina – Sanski Most. Međutim, svim grupama čitave (predmetne) regije, zajedničko je da se formiraju rano, u vrijeme punog procvata panonskih kultura polja sa žarama.

Problem geneze populacije željeznog doba u sjeverozapadnoj Bosni kao i njegove kulture, može se ukratko iskazati:

  • nosioci kulture polja sa žarama (urnama), naselili su sjevernu Bosnu u posljednjim stoljećima drugog milenija stare ere (Ha A).
  • stanovnici sjeverozapadne Bosne u željeznom dobu (izuzevši Japode u Pounju) direktni su potomci nositelja kulture polja sa žarama
  • potomci nosioca kulture polja sa žarama zapadnopanonskog područja (i područja u sjevernoj Bosni) najvjerovatnije su bili povijesno poznati Panoni.
  • područje na kojem leži Donja Dolina, u doba rimske vladavine, pripadalo je panonskim Oserijatima,
  • mezejska teritorija u predrimsko doba (područje oko rijeke Sane) ima naglašen panonski karakter, odnosno dosta elemenata kulture polja sa žarama i njenih izdanaka.

Nalazi[uredi | uredi izvor]

Većinu nalaza u grobovima čine bikonične šolje koje su polagane uz skelete, uz urne i u njih, male naočaraste fibule i privjesci, spiralno uvijene žice i tordirani torkvesi.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Čović, Borivoj. Grupa Donja Dolina-Sanski Most u Prahistorija jugoslavenskih zemalja. Željezno doba V. Sarajevo, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Centar za balkanološka ispitivanja, Sarajevo, 1987.
  • Enver Mulabdić, Mekota u Gornjim Rakanima. U Glasnik Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu, Arheologija, Sarajevo: 52/2010.
  • Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Čović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić -Sarajevo, 1966- KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE

Reference[uredi | uredi izvor]