Arheološko nalazište Stari Majdan

Arheološko nalazište Stari Majdan nalazi se u općini Sanski Most, Bosna i Hercegovina, i predstavlja važan rudarski i metalurški centar od željeznog doba do rimskog perioda. Tokom 3. i 4. stoljeća n. e. na ovom području djelovala je rimska talionica (officina ferraria), što potvrđuju velike količine troske i arheološki nalazi.

Historija

Željezno doba

U željeznom dobu, tokom 5. i 4. stoljeća pr. n. e., na području Sanskog Mosta postojalo je naselje čiji su se stanovnici bavili proizvodnjom željeza i izradom željeznih predmeta, uključujući oružje i oruđe.

Rimski period

Tokom rimske vladavine evidentirana su brojna naselja duž rimske komunikacije koja je prolazila tim područjem. Na lokalitetu Crkvina, u naselju Šehovci, otkriveni su ostaci rimskog naselja i metalurškog pogona.

Talionica (officina ferraria) u Starom Majdanu djelovala je u 3. i 4. stoljeću, nešto kasnije od metalurških pogona u dolini Japre. O dugotrajnosti i intenzitetu njenog rada svjedoče prostrane i duboke halde troske, dosežući dubinu do šest metara.

Rudnici na Sani, kao i drugi rudnici u Bosni, bili su značajni za Rimljane ne samo u vrijeme velikih osvajačkih ratova nego i kasnije, zbog potrebe za opskrbom željezom brojnih manufaktura za izradu oružja u Panoniji i susjednim pokrajinama. Velike količine željeza koristili su i privatni proizvođači metalnog alata, oružja, oruđa i raznih drugih predmeta.

Jedan od važnih arheoloških nalaza iz rimskog perioda su žrtvenici iz 3. stoljeća n. e, posvećeni božici Terra Mater, personifikaciji plodnosti tla. Ovi žrtvenici podizani su pro salute – za zdravlje i dobrobit različitih vladara tog perioda.

Rad željeznih rudnika u Ljubiji može se pratiti pomoću epigrafskih potvrda, pri čemu najstariji poznati zapis potječe iz 201. godine, govoreći o zakupu rudarskih područja (ferrariae) na Sani. Sa žrtvenika iz 209. godine poznato je da se na čelu rudarskog revira nalazio carski prokurator.

Administrativno-pravni status rudnika

Rudnici u zapadnoj Bosni imali su drugačiji status od rudnika na Drini, što je rezultiralo različitim administrativno-političkim položajem ovih regija. Na području rijeke Sane rudnici su bili carska imanja, dok su na Drini bili razvijeni municipaliteti. Vjerovatno je do ove razlike došlo zbog toga što je romanizacija na istoku bila intenzivnija, pa su naselja poput Malvesiatiuma (Skelani) i kasnije Domavije (Srebrenica) rano postala samoupravni gradovi.

Za obje regije ne postoje podaci o učešću domaćeg stanovništva u rudarskoj djelatnosti. Pretpostavlja se da je razlog tome dominantan položaj stranaca u rudarstvu i metalurgiji, dok je domaće stanovništvo imalo podređen položaj.

Literatura

• Esad Pašalić, GID BiH Sarajevo 1975, Sabrano djelo -Questiones de bello Dalmatico Pannonicoque
• Enver Imamović, Sarajevo, 1977. - Antički kultni i votivni spomenici na području Bosne i Hercegovine