Aribert Heim
Aribert Ferdinand Heim | |
|---|---|
| Rođenje | 28. juni 1914. Bad Radkersburg, Austro-Ugarska |
| Smrt | 10. august 1992 (78 godina) Kairo, Egipat |
Aribert Heim je bio austrijski liječnik, član NSDAP, SA, SS i jedan od najtraženijih ratnih zločinaca na listi Židovskog dokumentacionog centra, Simona Wisenthala u Beču. Kao logoraški liječnik u koncentracionom logoru Mauthausen, odgovoran je za smrt preko sto logoraša, na kojima je vršio eksperimente ubrizgavanjem otrova direktno u srce, kao i seciranja organa i operisanja logoraša bez narkoze. Zbog sadističkih eksperimenata nazvan je Dr. Smrt (njem.:Dr. Tod) i Koljač iz Mauthausena (njem.:Schlächter von Mauthausen). Po nepotvrđenim informacijama umro je u Kairu 1992. godine pod imenom Tarek Farid Hussein [1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Školovanje[uredi | uredi izvor]
Rođen 1914. godine kao sin policijskog službenika i majke domaćice u Bad Radkersburgu, studirao je medicinu u Grazu, a doktorirao u Beču. Liječnički posao počinje obavljati 1940. godine. Već 1935. godine učlanjuje se u Austriji, zabranjenu NSDAP i SA, a pripojenjem Austrije Njemačkoj 1938. godine postaje član SS-a.
Drugi svjetski rat[uredi | uredi izvor]
U aprilu 1940. godine prijavljuje se dobrovoljno u Waffen-SS. Iste godine bio je logorski liječnik u koncentracionom logoru Sachsenhausen, a 1941. godine u koncentracionim logorima Buchenwald i Mauthausen. po izjavama svjedoka iz dosade i sadizma logorašima je odstranjivao organe bez narkoze i ubijao ih intrakardialnim injekcijama sa fenolom. Zajedno sa apotekarom Erichom Wasickyjem odgovoran je za smrt preko sto logoraša uglavnom židovskog porijekla. Nakon toga premješten je u vojnu SS bolnicu u Beču. Po vlastoručno pisanoj biografiji, koju je objavila njemačka televizija ZDF 2009. godine, Heim je od oktobra 1941. do 31. decembra 1944. bio liječnik 6. SS brdske divizije Sjever na Istočnom frontu, a do kraja rata 1945. godine služio je na Zapadnom frontu, za vrijeme ofenzive na Ardenima.
Poslijeratno vrijeme[uredi | uredi izvor]
15. marta 1945. godine Heim je uhapšen od strane američkih vojnika i zatvoren u logor za ratne zarobljenike Ludwigsburg. Lažnim izjavama, oslobođen je svih optužbi i od 1947. godine radi kao liječnik u Friedbergu u kojem je u sezoni 1947/48 bio član hokejaškog kluba Rote Teufel Bad Nauheim. Po izjavama suigrača, izbjegavao je fotografiranje iz njima nepoznatih razloga, tako da zajedničkih klubskih fotografija iz tog vremena nema. 1949. godine ženi se i zapošljava se kao liječnik u Mannheimu. Od 1954. godine radi kao ginekolog u Baden-Badenu.
Bijeg iz Njemačke[uredi | uredi izvor]
Nekoliko dana prije izvršenja naloga za hapšenje iz 1961. godine, Heim odlazi iz Njemačke 1962. godine u nepoznatom pravcu. Po nekim verzijama pobjegao je preko Španije u Argentinu, a zatim u Egipat, u kom je je živio pod svojim drugim imenom Ferdinand Heim, a nakon toga prelazeći na islam uzima ime Tarek Farid Hussein. Sudskom odlukom iz 1979. godine, zbog ubistava u koncentracionom logoru Mauthausen, kažnjava ga sud u Berlinu sa 500.000 DM. Zbog toga mu se zgrada u Berlinu, koju je kupio za vrijeme liječničkog službovanja 1958. godine u Njemačkoj, oduzima i prodaje. Prihodima od najma stanova finaciran je život Heima u izbjeglištvu, a financijske poslove i upravljanje imovinom vodio je njegov advokat.
Život u izgnanstvu[uredi | uredi izvor]
Po izjavi njegovog sina [2][3] Heim je preko Francuske, Španije i Maroka 1962. godine stigao u Egipat. Novac mu je povremeno slala njegova sestra od prihoda najma stanova u Berlinu. Po vlastitoj želji, svoje je tijelo nakon smrti zavještao za medicinske svrhe, što u Egiptu nije dozvoljeno, te je sahranjen na groblju za siromašne u starom dijelu Kaira, te je gotovo nemoguće naći njegove posmrtne ostatke, te tako ispitati istinitost tvrdnje o njegovoj smrti. Po izvještaju ZDF, u hotelu u kojem je Heim godinama živio, nađena je tašna sa preko 100 dokumenata i spisa, po kojima se može upotpuniti istina o njegovom bijegu iz Njemačke. U tašni se nalazi kopija egipatskog pasoša, zahtjev za boravišnu dozvolu, konto-izvodi, osobna pisma kao i medicinski nalazi. Međutim izjavom policije u Baden-Württembergu, dovodi se njegova smrt u sumnju, kako zbog nedostatka dokaza, tako i zbog šesnaestogodišnje šutnje sina o njegovoj smrti.[4]. također izjave austrijskog pravosuđa, koje je 2007. godine raspisalo novčanu nagradu od 50.000 € za podatke, koji bi mogli dovesti do hapšenja Heima, ne dovode do potvrde ove vijesti.
Neuspjele potrage[uredi | uredi izvor]
Aribert Heim bio je tražen međunarodnom potjernicom pokrajinskog suda u Baden-Badenu. Za njegovo hapšenje njemački je državni odvjetnik 1995. godine davao, preračunato 130.000 €, jedan američki biznismen, dodatnih 130.000 €, a 2007. godine austrijsko ministarstvo pravosuđa nudi 50.000 € za informaciju o mogućem hapšenju Heima [5].
U okviru operacije Posljednja šansa, Centra "Simon Wiesenthal" iz Los Angelesa, u kojoj su trebali biti pronađeni posljednji živi članovi nacionalsocijalističkih i fašističkih organizacija i ratni zločinci, pronađeni su podaci da Heim živi na obali Sredozemnog mora u blizini gradića Denia u Španiji. Takode su potvrđeni prijenosi novca, od strane prijatelja njegove porodice, navodno u cilju investiranja u tom području. Nakon toga 2005. godine dolazi do informacije o njegovom bijegu u Čile, gdje živi njegova kćerka Waltraud. 2008. godine Centar "Simon Wiesenthal" saopćava da je, izjavama četiri svjedoka, Aribert Heim viđen u Argentini. Postoje također podaci izraelske službe Mossad, da se Heim nalazi u pograničnom području izmedu Čilea i Argentine.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Članak u časopisu Spiegel 4.2.2009 (de)
- ^ Članak u New York Timesu 4.2.2009 (en)
- ^ Članak njemačke televizije ZDF o saznanju Heimove smrti (de)
- ^ Članak u Die Presse 5.2.2009 o navodnoj smrti Ariberta Heima[mrtav link] (de)
- ^ Potjernica austrijskog ministarstva pravosuđa 2007. Arhivirano 28. 9. 2007. na Wayback Machine (de)