Arif Hikmetbeg Rizvanbegović

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Arif Hikmet-beg Rizvanbegović Stočević, u turskoj kniževnosti poznat kao Arif Hikmet, bio je unuk vezira Ali-paše Rizvanbegovića. Rođen u Stocu 1839. Umro u Istanbulu 1903.[1]

Poslije pohoda Omer-paše Latasa, preselio se s porodicom u Sarajevo, a onda je otišao u Carigrad i tu se posvetio nauci. Bio je predsjednik suda u Bursi, a potom u Bitolju, Janji, Kastamuniji, Adani. Godine 1896. premješten je u Carigrad. Bio je savjetnik u vrhovnom sudu.

Iako daleko od rodnog kraja, Arif Hikmet nikad nije zaboravio Hercegovinu o kojoj je pjevao s ljubavlju. U Istanbulu je osnovao "Društvo pjesnika", a kakav je ugled uživao govori knjiga Savršenost mudrosti koju mu je posvetio Ibnulemin Mahmud Kemal-beg. Zbog svoje slobodoumnosti nikada nije dobio mjesto koje mu je pripadalo kvalitetom i znanjem.

U zrelijim godinama pridružio se kadirijskom derviškom redu. Njegova poezija iz mladosti je izgubljena, a pjesme iz zrelije faze koje su sačuvane ne čine potpun divan. Pored poezije[2] napisao je i nekoliko filozofskih i pravnih rasprava.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Kitabhana.net". eteia.home.xs4all.nl. Pristupljeno 13. 5. 2023.
  2. ^ "Izbor gazela iz "Divana" Arif Hikmet-bega Rizvanbegovića Stočevića". Prilozi za orijentalnu filologiju (jezik: Bosnian) (52–53): 329–338. 2004. ISSN 0555-1153.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)