Artur, princ od Velsa

Artur
Artur
Princ od Velsa
Supružnik	Katarina Aragonska
Dinastija	Tudor
Otac	Henrik VII
Majka	Elizabeta od Yorka
Rođenje	19/20. septembar 1486.
Smrt	2. april 1502.

Artur, princ od Velsa (19/20. septembar 1486 – 2. april 1502) bio je najstariji sin engleskog kralja Henrika VII i Elizabete od Yorka.

Porijeklo i zaruke[uredi | uredi izvor]

Kako je bio kraljev najstariji sin, rođen mjesec dana prije predviđenog termina, nedugo nakon rođenja dobio je titulu princa od Velsa i od tada smatran vjerovatnim nasljednikom engleske krune. Njegov otac je sebe smatrao potomkom antičkih britanskih kraljeva, te je svom sinu dao ime po legendarnom kralju Arturu. Historičari smatraju da je Artur, kao nedonošče, cijelog života bio slab i bolešljiv, za razliku od mlađeg brata Henrika.

Henrik VII želio je ojačati alijansu sa španskim kraljevstvima, te je s aragonskim kraljem Ferdinandom II i kastiljskom kraljicom Izabelom I aranžirao brak između Artura i njihove najmlađe kćerke Katarine. Ferdinand nije prezao od mogućnosti da prekine zaruke ukoliko se pojavi prijetnja Arturovom nasljeđivanju trona. Katolički kraljevi se nisu žurili udati Katarinu, te su ostali otvoreni za druge ponude i nakon što su sklopljene zaruke sa Arturom. Kako bi otklonio sumnje katoličkih kraljeva, Henrik VII je 1499. naredio pogubljivanje ostalih pretendenata za tron.

Brak i smrt[uredi | uredi izvor]

Artur i Katarina su pisali jedno drugom na latinskom jeziku, budući da nijedno od njih nije poznavalo jezik svoga zaručnika (Artur je, pored latinskog, učio još samo grčki jezik). Brak nije sklopljen sve dok Artur nije napunio 15 godina. Katarina je u Englesku stigla 4. novembra, a vjenčanje je održano deset dana kasnije.

Princ i princeza od Velsa poslani su u zamak Ludlow, na velškoj granici, gdje je Artur trebao predsjedavati Velškim savjetom. Nekoliko mjeseci kasnije, Artur i Katarina oboljevaju. Katarina je preživjela, ali ne i prijestolonasljednik; ostala je udovica 2. aprila 1502. Uzrok Arturove smrti mogla je biti tuberkuloza, dijabetes ili misteriozna i viskoko zarazna bolest znojenja koja je pogodila Evropu u tom periodu zatim nestala. Ova zadnja mogućnost je malo vjerovatna, ali ne i nemoguća, jer je Artur bolovao nekoliko dana - dok je bolest znojenja uzrokovala smrt samo nekoliko sati nakon pojave simptoma.

Događaji nakon smrti[uredi | uredi izvor]

Tudori
Henrik VII ∞ Elizabeta od Yorka
Artur, princ od Velsa
Margareta, kraljica Škota
Henrik VIII
Marija, kraljica Francuske
Henrik VIII ∞ Katarina Aragonska, Anne Boleyn, Jane Seymour, Ana Klevska, Katherine Howard, Katherine Parr
Marija I
Elizabeta I
Eduard VI
Eduard VI
Marija I
Elizabeta I

Nakon Arturove smrti i kada je bilo sigurno da Katarina ne nosi Arturovo dijete, pozicija prijestolonasljednika i titula princa od Velsa koja uz nju ide prešla je njegovom bratu Henriku, koji će je nakon smrti njihovog oca zamijeniti titulom kralja. Henrik će oženiti Arturovu udovicu kako ne bi došlo do problema prilikom vraćanja miraza njenom ocu. Arturova majka Elizabeta pokušala je nakon njegove smrti zanijeti još jedom, kako bi osigurala budućnost Tudora na engleskom tronu. Ona je umrla po porodu samo godinu dana nakon Artura.

Henrikov brak sa Katarinom nije proizveo muškog nasljednika kojeg je on silno priželjkivao. Razlog je našao u levitskom zakoniku, koja kaže da čovjek neće imati djece oženi li udovicu svoga brata. Iako je Papa poništio brak Katarine i Artura na osnovi navodnog nekonzumiranja toga braka, Henrik je počeo sumnjati u Katarinine tvrdnje, ali Papa nije prihvatio njegovu aplikaciju za poništenjem braka. Arturov brak sa Katarinom Aragonskom i pitanje da li je njihov brak konzumiran dovest će do poništenja braka Henrika i Katarine kada ovaj oformi Crkvu Engleske sa sobom na čelu, te tim putem direktno do odcijepljenja engleskog katoličanstva od rimokatoličanstva.