Astrej

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Astrej
GrupeTitani
RoditeljiKrij i Euribija
Suprug(a)Eja
BraćaPers i Palant
MitologijaGrčka mitologija


Astrej (Ἀστραῖοςznači "zvjezdani"[1]) bio je astrološko božanstvo u grčkoj mitologiji. Neki ga povezuju i sa vjetrovima, jer je on otac četiri Anemoja (božanstva vjetra), koje je dobio sa svojom ženom Ejom.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Njegovo ime Astrej (starogrčki Ἀστραῖος, translit. Astraîos) potiče od grčke riječi ἀστήρ (astḗr) što znači “zvijezda”. Sam Ἀστήρ naslijeđen je od protoindoevropskog korijena *h₂ster- („zvijezda“), od *h₂eh₁s- , „goriti“.[2]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Prema Hesiodovoj Teogoniji i Biblioteci, Astrej je Titan druge generacije koji potiče od Krija i Euribije.[3] Međutim, Higin je napisao da je potomak direktno od Tartara i Geje i nazvao ga jednim od Giganta. Servije, koji ga je možda povezao sa Gigantima kao što je to uradio Higin, napisao je da je uzeo oružje i borio se protiv bogova.[4]

Astrej je oženio Eju, boginju zore. Zajedno kao sumrak i svitanje, iznjedrili su mnogu djecu povezanu s onim što se dešava na nebu tokom sumraka.

Imali su mnogo sinova, uključujući četiri Anemoja ("vjetra"): Boreja, Notosa, Eurosa i Zefira,[5] i pet planeta (Zvijezda lutalica i to Saturn, Jupiter, Mars, Venera,[6] i Merkur.[7] Nekoliko izvora spominje još jednu kćer, Astreju, boginju nevinosti i povremeno, pravde.[8]

Ponekad se povezuje i sa Eolom, čuvarom vjetrova, budući da se vjetrovi često pojačavaju oko sumraka.

U Nononovoj epskoj poemi Dionizijaka, Astrej je predstavljen kao proročki bog kojeg posjećuje boginja Demetra, zabrinuta za budućnost svoje kćeri Perzefone jer je počela privlačiti značajan broj obožavatelja na Olimpu i zabrinuta da bi se mogla na kraju udati za Hefesta. Astrej ju je tada upozorio da će uskoro Perzefonu biti uzeta od zmije (Zeusa) i roditi dijete iz te zajednice, što je veoma uznemirilo Demetru.[9]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hard, str. 48.
  2. ^ Beekes, R. S. P.Etymological Dictionary of Greek (Leiden: Brill, 2009), 1:156–57.
  3. ^ Hesiod. The Theogony of Hesiod. Forgotten Books. str. 13. ISBN 978-1-60506-325-6.
  4. ^ Servius, On Virgil's Aeneid 1.132
  5. ^ Smith, William (1859). Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology. Little, Brown and Company. str. 389. Astraeus.
  6. ^ Cicero wrote: Stella Veneris, quae Φωσφόρος Graece, Latine dicitur Lucifer, cum antegreditur solem, cum subsequitur autem Hesperos; The star of Venus, called Φωσφόρος in Greek and Lucifer in Latin when it precedes, Hesperos when it follows the sun – De Natura Deorum 2, 20, 53.
    Pliny the Elder: Sidus appellatum Veneris … ante matutinum exoriens Luciferi nomen accipit … contra ab occasu refulgens nuncupatur Vesper (The star called Venus … when it rises in the morning is given the name Lucifer … but when it shines at sunset it is called Vesper) Natural History 2, 36
  7. ^ Barney, Stephen et al., transl., ed. (2010). The Etymologies of Isidore of Seville. Cambridge U. Press. str. 105.CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link)
  8. ^ Anthon, Charles (1855). A Classical Dictionary. Harper & Brothers. str. 219.
  9. ^ Nonnus, Dionysiaca 6.16.105