Idi na sadržaj

Astrofotografija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Johann Julius Friedrich Berkowski napravio je prvu fotografiju pomračenja Sunca 28. jula 1851. godine, također koristeći dagerotipni postupak, u Kraljevskoj opservatoriji u Königsbergu, Pruska (danas Kalinigrad u Rusiji). Berkowski, lokalni dagerotipista, posmatrao je u Kraljevskoj opservatoriji. Mali refraktorski teleskop od 6 cm bio je pričvršćen na Fraunhoferov heliometar od 15,8 cm, a ekspozicija od 84 sekunde snimljena je ubrzo nakon početka totalnog pomračenja.
Slika Orionovog pojasa sastavljena od digitaliziranih crno-bijelih fotografskih ploča snimljenih kroz crvene i plave astronomske filtere, sa kompjuterski sintetiziranim zelenim kanalom. Ploče su snimljene pomoću teleskopa Samuel Oschin između 1987. i 1991. godine.

Astrofotografija[1] je fotografisanje nebeskih tijela kao što su planete, zvijezde i galaksije. Astrofotografija je jako važna tehnika za astronome jer ona omogućava otkrivanje nebeskih tijela i detalja na nebeskim tijelima koje inače ne bi bilo moguće opaziti s golim okom.

Astrofotografija, poznata i kao astronomsko snimanje, je fotografisanje ili snimanje astronomskih objekata, nebeskih događaja ili područja noćnog neba. Prva fotografija astronomskog objekta (Mjeseca) snimljena je 1839. godine,[2] ali tek krajem 19. stoljeća napredak tehnologije omogućio je detaljno snimanje zvijezda. Osim što može snimiti detalje proširenih objekata poput Mjeseca, Sunca i planeta, moderna astrofotografija ima mogućnost snimanja objekata izvan vidljivog spektra ljudskog oka, kao što su tamne zvijezde, magline i galaksije. To se postiže dugom ekspozicijom, jer i filmske i digitalne kamere mogu akumulirati i sumirati fotone tokom dugih vremenskih perioda ili korištenjem specijaliziranih optičkih filtera koji ograničavaju fotone na određenu talasnu dužinu.

Fotografija korištenjem produženih vremena ekspozicije revolucionirala je polje profesionalnih astronomskih istraživanja, zabilježivši stotine hiljada novih zvijezda i maglina nevidljivih ljudskom oku. Specijalizirani i sve veći optički teleskopi konstruirani su kao u suštini velike kamere za snimanje slika na fotografske ploče . Astrofotografija je imala ranu ulogu u istraživanjima neba i klasifikaciji zvijezda, ali vremenom je koristila sve sofisticiranije senzore slike i drugu opremu i tehnike dizajnirane za specifična područja.

Budući da gotovo sva današnja opservacijska astronomija koristi fotografiju, termin "astrofotografija" se obično odnosi na njenu upotrebu u amaterskoj astronomiji, koja traži estetski privlačne slike, a ne naučne podatke. Amateri koriste širok spektar posebne opreme i tehnika.

Vrste kamera

[uredi | uredi izvor]

Način montiranja

[uredi | uredi izvor]

Metode

[uredi | uredi izvor]

Opće metode

[uredi | uredi izvor]
  • duga izlaganja
  • kompenzacija rotacije Zemlje
  • korištenje raznih filtera

Metode posebne za fotografski film

[uredi | uredi izvor]
  • emulzije koje su posebno formulirane za niske razine svjetlosti
  • hipersensitiranje fotografske emulzije koristeći inertne plinove

Metode posebne za CCD

[uredi | uredi izvor]
  • hlađenje kamere

Otkrića

[uredi | uredi izvor]

Planeta Pluton otkrivena je pomoću astrofotografije.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. "Who is an astrophotographer?". www.space-awareness.org (jezik: engleski). Pristupljeno 6. 3. 2026.
  2. "January 2, 1839: First daguerrotype of the moon". www.aps.org (jezik: engleski). Pristupljeno 9. 2. 2025.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]