Asuanska brana

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Asuanska brana
BarragemAssuão.jpg
Asuanska brana iz svemira
Asuanska brana nalazi se u Egipat
Asuanska brana
Lokacija brane na karti
Službeni naziv Asuanska visoka brana
Država Flag of Egypt.svg Egipat
Lokacija Asuan
Koordinate 23°58′14″N 32°52′40″E / 23.97056°N 32.87778°E / 23.97056; 32.87778Koordinate: 23°58′14″N 32°52′40″E / 23.97056°N 32.87778°E / 23.97056; 32.87778
Svrha Električna energija, navodnjavanje, kontrola plavljenja
Izgradnja počela 1960.
Datum otvaranja 21. 7. 1970[1]
Brana i prelivi
Vrsta brane Nasipna
Pregrađuje Nil
Visina vrha 111 m
Dužina 3830 m
Debljina baze 980 m
Kapacitet preliva 11.000 m3/s
Akumulacija
Stvara Nasserovo jezero
Ukupni kapacitet 132 km3
Površina 5250 km2
Maks. dužina 550 km
Maks. širina 35 km
Maks. dubina 180 m
Nadmorska visina 183 m
Hidroelektrana
Instalirana snaga 12× 175 MW
Tip: Francis
Godišnja proizvodnja 10.042 GWh (2004)
Pogled s Asuanske brane prema sjeveru

Asuanska visoka brana počela se graditi 1960. 4 km uzvodno od Asuanske niske brane, odnosno 1000 km uzvodno od Kaira (686 km, mjereno pod uglom 166,8°). Asuanska visoka brana duga je 3830 m, u bazi je široka 980 m, u kruni 40 m, a visoka 111 m. Razlog gradnje ovako velike brane jesu redovne ljetne poplave Nila, kad nabujaju vode iz Istočne Afrike. Ove su poplave u prošlosti nanijele plodno tlo na obale Nila. S vremenom, zbog porasta priobalnog stanovništva, došlo je do potrebe da se vode kontroliraju, u svrhu zaštite obradivog tla i zásādā pamuka.

Tehnički podaci[uredi | uredi izvor]

Gradnja je počela 1960. i trajala 10 godina. S egipatske strane radove je izvodila kompanija Osmana Ahmeda Osmana, Arab Contractors. Vještačko jezero dostiglo je svoj puni kapacitet 1976. Svake godine preko brane se, uglavnom u svrhu navodnjavanja, pusti 55 milijardi m3 vode. Političke igre oko toga ko će i pod kakvim uvjetima graditi branu počele se već 1955. Glavne zainteresirane strane bile su Egipat, Sovjetski savez, Kina, SAD i Velika Britanija. Godine 1958. Sovjetski savez uključuje se u utemeljenje projekta Velike brane osiguravajući tehničko osoblje i tešku mehanizaciju. Glavni projekt napravljen je u jednom sovjetskom hidrotehničkom institutu. Godine 1960. UNESCO se, uz još neke zemlje, uključuje u spašavanje arheoloških bogatstava s terena koji će uskoro biti potopljen. Kao znak zahvale za pomoć, Egipat je poklonio jedan hram Španiji i jedan SAD-u.

Kritike i koristi[uredi | uredi izvor]

Kao i kod skoro svakog građevinskog poduhvata tih razmjera, postoje kritičari projekta, pa i u ovom slučaju. Navode se problemi s raseljavanjem stanovništva, plavljenjem velike teritorije, ugrožavanjem kulturnog naslijeđa, zdravstveni problemi okolnog stanovništva, erozija, poremećaj slanosti voda itd. Zagovornici projekta kažu da on omogućuje milionima ljudi da proizvode hranu za sebe i tržište sa skoro dvije žetve godišnje. Brana sprečava katastrofalne poplave i uništavajuće suše. Ujedno, elektrana ima instalirani kapacitet od 2,1 GW.

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]