Autarijati i Kelti

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Nakon što su porazili Autarijate, Kelti su imali otvoren prostor za daljnja pustošenja po Balkanu

Autarijati i Kelti dolaze u dodir u IV vijeku p.n.e, nakon naseljavanja Kelta u Donju Panoniju, oko rijeke Sava i njenog ušća u Dunav. Tu su Kelti su potčinili Sinde, Sigine, Graukene i Agatirse, te panonske (sjevernoilirske) narode, posebno one u istočnoj Slavoniji i Srijemu.

Položaj Autarijata, okrenut prema Savi i Dunavu, bio je primamljiv za Kelte doseljene na obale Dunava i Save. Autarijati su predstavljali prvu ozbiljniju autohtonu prepreku u budućem keltskom pohodu na Balkan. Pravci nadiranja Kelta vodili su uz rijeke Moravu i Drinu. Semberija i Mačva imale su ulogu polaznih područja za keltsko prodiranje na autarijatsko područje.

Keltska najezda na Autarijate nije bila brza i učinkovita. Autarijati su ipak posjedovali dovoljno unutarnje snage da se suprotstave Keltima i pružaju višegodišnji otpor.

Legende o porazu[uredi | uredi izvor]

Kada govori o keltsko-autarijatskom ratu Polijen jasno naglašava njegovu dugotrajnost i da bi došli do pobjede Kelti su na kraju morali da pribjegnu lukavstvu, po kojem su Kelti zatrovali i hranu i piće, i tako porazili Autarijate.

Postojanje sedam antičkih izvještaja koji spominju najezdu «žaba» koja se dogodila negdje na periferiji grčko-makedonskog svijeta je više nego indikativno činjenica o izraženoj brojnosti izvora, iz različitih perioda, od različitih autora, i napisanih u različitim zemljama koji spominju fenomen kiše “žaba” je ipak dovoljan argument da se ne smije apriori odbaciti teza po kojoj je ova “kiša” žaba samo plod mašte, fikcija prahistorijskih stanovnika središnjeg i zapadnog Balkana. [1]|

Poraz[uredi | uredi izvor]

Razlog poraza Autarijata i prestanka daljnjeg razvitka Glasinačke kulture je dolazak Kelta, novog i agresivnog latenskog etnokulturnog elementa. [2]

Osnovna prednost Kelta u odnosu na autohtone zajednice ležala je u njihovom konjaništvu i ubojitim širokim i dugačkim dvosjeklim mačevima (koji su dostizali i 1 m dužine) sa zaobljenim vrhom. To je Keltima uvijek omogućavalo da imaju bolju početnu stratešku prednost u svakom sukobu sa Ilirima, koji su bili pretežno pješaci naoružani za borbu izbliza kratkim mačevima ili bodežima.

Kelti su počeli napadati autarijatsku teritoriju krajem trećeg i početkom druge decenije IV. st. p. n. e. (oko 320. godine). Nivo razaranja, pustošenja, nasilja i svireposti koje su izazvali keltski napadi tokom narednih deset godina bio je nezamisliv za Autarijate. Kelti su općenito poznati kao surovi osvajači koji su kod svih onih naroda koji su na sebi osjetili njihove napade izazivali strah velikih razmjera. [3]

Pisani izvori potvrđuju da su se negdje oko 311/310. god. p. n. e. Autarijati nalazili u masovnoj seobi. Rasuli su se po Makedoniji, Dardaniji, Donjem Dunavu, a samo mali dio ostao je živjeti u zajednici sa Keltima. Prestao je postojati jedinstveni autarijatski politički entitet. [4]

Kelti su se za stalno naselili na prostoru od ušća Drine u Savu do današjeg Beograda, kojeg su i osnovali. Taj prostor držalo je njihovo pleme Skordisci. Tako su stvoreni uslovi za njihove invazije po čitavom prostoru Balkana.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Salmedin Mesihović: Autarijati". Sarajevo, 2007. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  2. ^ "Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE". Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  3. ^ "Salmedin Mesihović: Historija Autarijata". Filozofski fakultet Sarajevo, 2014. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  4. ^ "Fanula Papazoglu, -Srednjobalkanska plemena u predrimsko doba. Tribali, Autarijati, Dardanci, Skordisci i Mezi". AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE - DJELA KNJIGA XXX , CENTAR ZA BALKANOLOŠKA ISPITIVANJA Knjiga l. SARAJEVO, 1969. Pristupljeno 9. 2. 2016.