Autohtone bosanskohercegovačke pasmine domaćih životinja

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Bosanskohercegovačke autohtone pasmine domaćih životinja su nastale tradicijskom dugotrajnom selekciom poželjnih linija u specifičnim uvjetima. Ekonomski značajne vrste su selektirane u cilju balansiranja korisnih svojstava, otpornosti na ekstremne klimatske uvjete i oskudnih izvora ishrane. Ukrasne pasmine su odabirane prema estetskim ciljevima pasioniranih uzgajivača ptica, primarno golubova.

  • Osobenosti bosanskohercegovačkih autohtonih pasmina domaćih životinja
Vrsta Pasmina Osobenosti
Konj
Equus caballus L., 1758;

Domesticirane pasmine E. ferus Boddaert, 1785. (E. f. przewalskii, E. f. gmelini) i njihovih križanaca

Bosanskohercegovački brdski konj

Opća obilježja

  • Habitus ovog konja ima dvije najčešće forme: kvadratoliki profil trupa je refleksija uticaja izvornog genotima tarpana (E. f. gmelini), a pravougaonični – prževalskog (E. f. przewalskii). Frekventniji je kvadratni profil, što je, između ostalog, posljedica oplemenjivanja arapskim konjem.
  • Visina grebena individua tarpanskog tipa je oko 125 cm,a onih tipa E. przewalskii 130 cm, po čemu pripada skupini malih konja. Za poboljšanje tovarno-transportnih potencijala, uzgoj je usmjeren ka povećanju tjelesne mase i visine.
  • Glava im je većinom suha, mala i ravnog profila, što indicira utjecaj arapskog konja.
  • Čelo im je usko sa suženom njuškom, a oči male i visoko pozicionirane.
  • Vrat je srednje dug, izrazito nisko postavljen, kratak i debeo, osobito kod pastuha.
  • Greben je visok i većinom kratak, hrbat čvrst, mišićav, a spoj kratak, te je zato izrazito zbijen, što je osobito važno u transportu tovara.
  • Sapi su većinom stnne, malo kose i zaobijene, a prsni koš dosta dubok.
  • Opseg cjevanice je najčešće 16–17 cm.
  • Čest je "kravlji stav" zadnjih nogu, što uvjetuje neuravnoteženost pokreta i trenja, koje izaziva pojavu oboljenja karakuš, karakterističnog za ovu vrstu.
  • Butovi su jako usječeni, goljenica kratka, a cjevanice duge.
  • Sabljast stav je vjerovatno prilagodba na kretanje po planinskim područjima.
  • Plećka i nadlaktica prednjih ekstremiteta su strme.
  • Kasnozrela je pasmina, jer potpuni razvoj dostiže sa 5-6 godina, kada je sposoban za različite radove.
  • Tjelesna masa mu je od 250–300 kg.
  • Najzastupljenije boje tijela su: doratasta (42 %), bijela i siva (20 %), vrana 16 %, alatasta (15 %), izabel (do 1,0%), a najmanje ima šaraca: 0,5 %.

Glasinački

  • Formiran je na Glasinačkoj visoravni (Romanija), na ravnim pašnjačkim terenima sa bogatijom pašom.
  • Relativno je krupniji od ostalih.
  • Ima relativno više introduciranih gena arapske “punokrvne” pasmine.
  • Ocijenjen je kao najbolji bh. brdski konj.

Podveleški

  • Manji je i koščatiji, selekcioniran na “ljutom” hercegovačkom kršu, oskudne paše.
  • Procjenjuje se da ima relativno manje elemenata genofonda “punokrvne” arapske pasmine.
Govedo
Bos taurus domesticus L., 1758.;

Domesticirane europske pasmine B. primigenius Bojanus, 1827 (= B. primigenius taurus) i njihovi križanci

Buša

  • U relacijama sa evropskim plemenitim pasminama, buša je izrazito niska.
  • Spada u skupinu jednobojnih goveda: smeđa, siva, crna, žućkasto–crvena i plavkasta. Jednobojna tamna grla imaju karakterističnu uzdužno-leđnu prugu, a veoma su rijetke šarene buše.
  • Ima relativno duguljastu, suhu i usku glavu, što može biti uzrokovano oskudnom ishranom.
  • Gubica je pigmentirana, a oko pigmentirane sluzokože je rub bijelih dlaka ("srneća gubica").
  • Čelo je usko i dugo, a rogovi okrugli, kratki i tanki.
  • Vrat je dug, suh, pljosnat i slabo vezan s grebenom.
  • Greben je uzak, oštar i izrazit.; visina odraslih se kreće od 100 do 115 cm, a ponekad i ispod 100 cm.
  • Dužina trupa je od 114–118 cm, od visine grebena.
  • Vime je kratko, plitko, malo, ali ima pravilan oblik.
  • Prednje noge imaju pravilan, a stražnje obično “iksast” (kravIji) stav.
  • Papci su čvrsti i tamno pigmentirani.
  • Koža je elastična, tanka i meka, a su učestala su i grla grube i debele kože.
  • Tjelesna masa odraslih je od 150–300 kg, a mogu dostići i preko 320 kg.
  • Prosječne tjelesna masa teladi je 12–20 kg; sa trideset dana dostignu 30 kg, sa šest mjeseci 80–90 kg, a jednogodišnja junad teže oko 100–150 kg.
  • Prosječni prirodni život krava traje10-12, a u dobrim uvjetima i 15 godina. Za to vrijeme ima 7-10 teladi.
  • Zdravstvena kondicija buše je izuzetno dobra, iako je trajno izložena svim elementarnim nepogodama: nesnosnoj ljetnoj žezi (često i žeđi) i zimskoj hladnoći i gladi. Takvi uvjeti života su je učinili izuzetno otpornom, pa rijetko oboljeva od tuberkuloze, a znatno je otpornija od plemenitih pasmina i na antraks, šuštavac, slinavku i šap. U optimalnim životnim prilikama postaje osjetljiva kao i ostale pasmine goveda.
  • Po tjelesnoj masi spada u skupinu najlakših goveda.
  • Proizvodne sposobnosti buše su u prosjeku slabe. Može se svrstati u kombinirani: mliječno–tovno–radni proizvodni tip.
  • Mliječnost buše je relativno niska, uglavnom zbog slabe ishrane. Prosječno iznosi 800-1200 l po laktaciji, uz 3,5-4,0% mliječne masti. Adekvatnom ishranom oba ova pokazatelja mogu se znatno poboljšati.(i do 2000 l po laktaciji); registrirani dnevni rekord je 27 litara mlijeka (okolina Mostara, dvadeset tri dana nakon telenja). Takvi slučajevi zabilježeni su u Izraelu, gdje je nakon uvoza naše buše, uz kvalitetniju ishranu i povoljnije uvjete uzgoja, postignuta mlječnost i oko 2000-3000 l po laktaciji.
  • Zbog sporog dozrijevanja i neadekvatne ishrane, tovna sposobnost buše je relativno skromna. Prosječni randman-udio čistog klaoničkog mesa kod krava je oko 42%, kod volova 45%, a kod utovljenih bikova oko 55 %.
  • Junice se prvi put pripuštaju sa 22-25 mjeseci, odnosno sa potpunim izrastanjem prvog para sjekutića.
  • Bikovi se prvi put pripuštaju u dobi od 30-36 mjeseci.
  • Prosječni dnevni prirast kod teladi buše iznosi 400-600 g, a utrošak mlijeka za 1 kg prirasta je 10 litara.
  • Plodnost buše je vrlo dobra; oko 90 % teli se svake godine, a u normalnim prilikama uzgoja godišnje ima jedno tele.

Gatačko sivo

  • Visina grebena je do 112 cm, a dužina trupa 115 cm.
  • Prosječna tjelesna masa odraslih krava je 300–350 kg, a bikova do 500 kg.
  • Pri oteljenju, prosječna masa teladi je 20–30 kg, sa 30 dana 40 kg, a sa 6 mjeseci 110 kg.
  • Proizvodi 1600-2500 l mlijeka po laktaciji, što dokazuje naglašnu mliječnost.
  • Dlaka je karakteristično siva.
  • Najmasovnije se uzgaja na području Gatačkog i Nevesinjskog polja, Podveležjja, Stoca i Kalinovika, u okolini Trnova, Sarajeva i Mostara.
Ovca
Ovis aries L., 1758.

(O. a. domestica = O. ovis); Domesticirane pasmine O. orientalis, O. musimon, O. vignei i njihovih mogućih križanaca

Pramenka

Opća obilježja

  • Glava i središnji dijelovi tijela su obrasli dlakom, a ostatak tijela vunom.
  • Ovnovi imajus nažne rogove, a ovce su najčešće šute.
  • Kasnozrela je ovca, jer razvoj završava u dobi od 3 do4 godine.
  • Kombiniranih je osobina: uzgaja se za proizvodnju vune, mesa i mlijeka. Vlašićka ovca spada u skupinu najmliječnijih pramenki na Balkanu.
  • U BiH se najmasovnije uzgaja mliječni tip, a mnogo rijeđe tipovi za proizvodnju vune. Zbog slabe tržišne potražnje, vuna je već odavno postala sporedni proizvod. To je uvjetovano neujednačenošću i grubošću vunskih vlakana, što ograničava industrijsku preradu, pa se vuna najčešće koristi u kućnoj radinosti.
  • Ima malu tjelesnu masu, ovce:25–45 kg, a ovnovi: 30–70 kg, randman mesa je 40-50%; na Vlašiću i Kupresu, najbolji ovnovi mogu težiti i do 150 kg, a ovce prosječno 50–60 kg.
  • Janjad se kolju uglavnom neutovljena, težine do 20 kg, tako da se od njih dobije malo mesa.
  • Kvalitet mesa je izuzetno dobar, naročito meso janjadi s planinskih i krševitih područja. *Prosječna tjelesna masa im je oko 30 kg, a pojedina grla januarskog janjenja imaju tjelesnu masu i preko 40 kg, pa čak i do 50 kg.
  • Za ova grla je teško naći kupca, a prema važećim standardima njihovo se meso ne tretira kao janjetina (uprkos činjenici da dob grla ne prelazi šest mjeseci).

Dubska – Vlašićka

  • Tjelesna masa je 30–40 kg, a ovnovi do 60 kg.
  • Maksimalno daje 2,5 kg neoprane vune.
  • Godišnja mliječnost je oko 70 l, uz oko 30 što posiše janje.
  • Izvorno uzgojno područje je vlašićko selo Dub.
  • Bila je uključena u oplemenjivanje ličke pramenke (Hrvatska).
  • Mlijeko je veoma kvalitetno i od njega se spravlja čuveni vlašićki sir.
  • Za proizvodnju 1 kg sira, potrebno je 8-10 l mlijeka.

Privorska

  • Godišnje daje oko 100 l mlijeka i 2 kg neoprane vune.
  • Izvorno uzgojno područje su padine planinskog kompleksa Vranice (Gornji Vakuf; sela Crkvice, Dobrošići i Krše).
  • Također je bila uključena u oplemenjivanje ličke pramenke (Hrvatska).

Kupreška

  • Robusnija je od privorske.
  • Prosječna jelesna masa ovaca je oko 38 kg, a ovnova i do 65 kg.
  • Godišnje daje oko 2 kg vune.

Varcarska

  • Gotovo je potpuno nestala ili (možda) djelimično asimilirana u vlašićku pramenku.
  • Davala je 1,2 kg vune i ukupno oko 50 l mlijeka.
  • Tjelesna masa ovaca je bila oko 25-30, a ovnova – do 45 kg.
  • Uzgajana je oko Kotor Varoši, Mrkonjić Grada i u okolnim Vrhovinama.

Podveleška

  • Prosječna težina ovaca je oko 30 kg, a ovnova do 40 kg.
  • Ovce daju do 45 l mlijeka, uz oko 30 l što posiše janje.
  • Godišnje daje 1 kg vune.
  • Uzgaja se na gatačkom i nevesinjskom području.
  • Zbog krupnoće i izuzetne mlječnosti, bila je uvrštena u oplemenjivanje ličke pramenke (Hrvatska).

Stolačka
(Humnjačka)

  • Tjelesna masa je do 25 kg.
  • Daje 0,8-1,0 kg vune.
  • Mliječnost je oko 30 l, uz oko 30 l što posiše jagnje.
  • Uzgaja se u Hercegovini – na području Stoca, Ljubuškog i drugdje.
Koza
Capra hircus L., 1758.; Domesticirana C. h. domestica
Domaća balkanska rogata
  • Tijelo joj je obraslo dugom, gustom kostrijeti, koja je crne, bijele, smeđe i crno-bijele boje.
  • Glava je srednje duga.
  • Ima karakteristične: duge, sabljaste, tamno-smeđe rogove, savijene prema unutra.
  • Vrat je tanak i srazmjerno dug.
  • Prsa su plitka i uska.
  • Greben se izdiže iznad leđne linije.
  • Zdjelica je srazmjerno uska i koso položena.
  • Vime je kratko, plitko i u obliku polukugle.
  • Visina do grebena je prosječna 60–65 cm, kod jaraca i 70 cm.
  • Tjelesna masa koze je prosječno 30–40 kg, a jaraca 40–60 kg.
  • Prosječna godišnja mliječnost je oko 130 1, računajući i ono što posiše jare.
  • Laktacioni period traje 5-6 mjeseci.
  • Godišnje ima jedno, a rijetko dva jareta; blizni se oko 15% koza.
Svinja
Sus scrofa L., 1758.;

Domesticirana S. s. domestica (= S. domesticus)

Šiška
  • Glava je velika, uska i dugačka, ravne profilne linije.
  • Kao tipičan potomak evropske divlje svinje, ima dugu i nisku suznu kost.
  • Uši su kratke i stršeće.
  • Vrat je pljosnat i slabo mišićav.
  • Leđa su “šaranasto” svedena i uska, sapi strme.
  • Rebra su slaba, a prsa uska.
  • Općenito: prednji dio je jače razvijen od stražnjeg.
  • Čekinje su zamazanobijele ili žućkaste, a ponekad i smeđe.
  • Jake leđne čekinje su veoma cijenjene u četkarskoj industriji.
  • Kasnozrela je svinja jer puni razvoj dostiže za oko tri godine.
  • Jednom godišnje ima prosječno 4-6 svijetlosmeđe prasadi sa uzdužnim (leđnim i bočnim) svjetlijim prugama (slično divljoj svinji).
  • Tovnost i iskoristljivost hrane su loši; dostiže tjelesnu masu do oko 250 kg.
  • Meso je specifičnog okusa, zbog čega se rjeđe konzumira u svježem stanju, ali je traženo u proizvodnji pršuta, kobasica i drugih prerađevina.
  • Veoma je vitalna otporna; opstala je i u uvjetima ekstremnih uvjeta ishrane, klime i ostalih ekoloških faktora.
  • Može biti agresivna i opasna po ljude (osobito djecu).
  • Zbog slabih ekonomskih svojstava je potisnuta i prijeti joj istrebljenje.
Pas
Canis familiaris L., 1758.

(= C. canis = C. donmsticus = C. lupus familiaris = C. l. domesticus)

  • Pripada skupini nelovačkih pasa – podskupini pastirskih pasa.
  • Prijatnog je i raskošnog izgleda, zbog dvobojne, trobojne i višebojne dlake, sa karakterističnim nošenjem kitnjastog repa.
  • Nikada nije jednobojan, a po osnovnim bojama jedinke se imenuju kao: šarov, bjelov, garov, medov, zel(j)ov, grlin i sl.
  • Plemenit je, snažan, skladan i čvrste konstitucije, izdašnog i veoma dostojanstvenog hoda.
  • Dobroćudan je, smion, nepokolebljv i nepodmitljiv, vrlo oštar, ali ne i podmukao.
  • Privržen je vlasniku, a nepovjerljiv i oprezan prema strancima.
  • Prvorazredni je pastirski pas – čuvar torova i stada, sa intenzivno izoštrenim čulima sluha i njuha pa pravovremeno registrira prisustvo vukova, medvjeda i nepoželjnih posjetilaca.
  • Uspješno se upušta se u borbu sa vukom i medvjedom.
  • Zavidne je inteligencije pa, gotovo i bez dresure, instinktivno prihvata očekivanu ulogu.
  • Svi dijelovi tijela su skladno srazmjerni: snažan je, ne pretežak i gotovo četverougaonog profila.
  • Uglavnom je rasprostranjen u brdsko–planinskim dijelovima BiH, osobiti na vlašićkom masivu, Vranici i Kupreškoj visoravni.
  • U novije, sve češće se uzgaja i kao kućno–avlijski ljubimac.
  • Međunarodna kinološka federacija (Fédération Cynologique Internationale; FCI) prihvatila je standardizaciju osobenosti tornjaka i registrirala ga (2006.) pod neadekvatnom oznakom: Bosanskohercegovački – hrvatski pastirski pas tornjak.

Bosanski oštrodlaki gonič barak

  • Pripada skupini pasa goniča.
  • Snažan je, strogog izgleda i veoma temperamentan.
  • Dobar je, istrajan, hrabar i uporan gonič, srednje visokog i dubokog glasa.
  • Ima dugu, čekinjastu i oštru dlaku.
  • Osnovne boje su mu pješčanožuta, žutocrvena i zemljanosiva, tamnosiva i crvenkasta, često sa manjim sa manjim bijelim površinama (lisama) na glavi, podvratku, grudima, donjim dijelovima nogu ili na vrhu repa.
  • Javljaju se i kombinacije dviju ili više ovih boja.
  • Slabije je konstitucije, osobito kostiju i muskulature, uz izraženu neproporcionalnost tjelesnih regiona.
  • Argumentirano je potvrđeno da izvorno potiče iz BiH.
  • Najznačajnija suvremena uzgojna područja su u [Srednja Bosna|[Srednjoj Bosni]], Tuzlanskoj regiji i u Bosanskoj Krajini.
  • Registriran je u Evidenciji FCI (1973.); Standard br. 155.

Trobojni gonič

  • Poslušan je i ustrajan lovni gonič.
  • Srednje je veličine, snažan i izdržljiv, boje paleža, prošaranog crnom i bijelim površinama.
  • Po namjenskim uzgojnim obilježjima, odličan je gonič, elastičnog hoda i dugog izdašnog iskoraka.
  • Osnovna boja mu je pšenično–žuta, do lisičije crvena.
  • Gornji dio tijela pokriven je crnim pločastim ili sedlastim površinama. Crna polja dopiru do glave i oblikuju mrlju na obje sljepoočnice. Bijela polja na glavi obrazuju lisu, a okovratnik je pun ili djelimičan, a javljaju se i na donjim dijelovimna nogu i vrhu repa. Bijela boja zahvata maksimalno oko 1/3 površine tijela.
  • Uzgaja se širom BiH.

Posavski gonič

  • Porijeklom je iz Posavine, a registriran je 1955. kod FCI kao “kraški gonič”, da bi kasnije bio peimenovan u sadašnji identitet.
  • Čvrsta i snažna konstitucija i srednje proporcije ga čine pogodnim za lov u prostranim bh. šumama.
  • Dobar je gonič posebno u lovu na lisicu i zeca, a dobar je i krvoslijednik.
  • Glas mu je prodoran i jasan.
  • Boja mu je pšenično–žuta do lisičije crvena, sa bjelinama (lisama) na nosniku i okovratniku, prsima, nogama i vrhu repa.
Magarac
Equus asinus Erxleben, 1758.
Hercegovački magarac
  • Prema svim relevantni pokazateljima, općeprihvaćena je procjena da potiče iz skupine primitivnih pasmina.
  • Karakterizira ih visina od oko 97 cm, dužina trupa – 107–110 cm i opseg prsiju oko 113–115 cm.
  • Mali su i sitni, crni ili sivi, a neki i smeđi.
  • Najmasovnije je uzgajan u Hercegovini, planinskim vrletima i na kamenjarima.
  • Progresivno smanjenje brojnosti, ovu autohtonu lokalnu populaciju (pasminu) dovelo je na rub opstanka.
  • Pored potrebe konzervacije genetičkog diverziteta, u njegovoj zaštiti se mogu naći i ekonomski interesi (u izvozu, turističkoj i sportsko–rekreativnoj atraktivnosti, hobističkom uzgoju ljubimaca i sl.).
Životinje sa tradicijskim naznakama autohtonosti
Golub
Columba livia L., 1758.; Domesticirani C. l. domestica
  • Travnički kratkokljuni
  • Sarajevski prevrtač
  • Bihaćki prevrtač
  • Zenički prevrtač

Opći podaci

  • Motivi za uzgoj golubova u BiH nikada nisu bili ekonomske, već primarno estetsko–atrakcijske i hobističke prirode.
  • Ranije su ponegdje i ponekad, mladi golubovi konzumirani kao prigodna delikatesa.
  • Pripadaju skupini lakih ukrasnih golubova koji se u letu prevrću.
  • BiH je (od 2003.) punopravni član Europskog udruženja uzgajivača sitnih životinja: kao autohtoni su priznati travnički mkratkokljuni i sarajevski prevrtač, a u procesuiranju su bihaćki i zenički prevrtač.

Travnički kratkokljuni

Sarajevski prevrtač

  • Potiče od orijentalno–azijskog goluba.
  • U selekcijsko–hibridizacijskijskim programima, pojavio se u prvoj polovini 20. vijeka.

Bihaćki prevrtač

  • Nastao je ukrštanjem nekih izvornih rasa sa niškim, vršačkim i drugim prevrtačima.
  • Selekcijom je kreiran golub dobrih letačkih potencijala, dobar prevrtač (i unazad), otporan na lokalne klimatske i ostale ekološke uvjete.

Zenički prevrtač

  • Specifičnost mu je u sposobnosti doistizanja valikih visina ("visokoletač") i prevrtanje u povratku i pridruživanju jatu.
  • Prevrće se na leđa, uz veliki broj premeta, koje završava sjedanjem na rep i povratkom u jato.
Kokoš
Gallus gallus L., 1758.; Domesticirana G. domestica
Pogrmuša – Živičarka
  • Po habitusu, konstituciji i proizvodnim svojstvima, domaća primitivna kokoš prepoznatljivo liči na divlju kokošku.
  • Mala je i sitna, relativno uska, a može i da leti.
  • Obično je crna ili jarebičasta, ali može biti i šarena, sa mnoštvom kombinacija boja, nijansi i odsjaja perja.
  • Snažne je konstitucije i veoma otporna na bolesti i u oskudnim uvjetima uzgoja.
  • Kasnozrela je kokoš, nikskih reproduktivnih potencijala; pronese pri uzrastu od 7-9 mjeseci (ukupno 60-80 jaja).
  • Iako je gotovo poludivlja, još uvijek se ponegdje uzgaja u planinskim domaćinstvima.

Reference[uredi | uredi izvor]