Avanture Sherlocka Holmesa (1939)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Avanture Sherlocka Holmesa
Avanture Sh. Holmesa (1939) - poster.png
Poster za američko tržište
Orig. naslov The Adventures of Sherlock Holmes
Režiser Alfred L. Werker
Producent Darryl F. Zanuck
Scenarist(i) Likovi:
Arthur Conan Doyle
Drama:
William Gillette
Scenarij:
Edwin Blum[1]
William Drake
Uloge Basil Rathbone
Nigel Bruce
Ida Lupino
George Zucco
Alan Marshal
Muzika Robert Russell Bennett
Žanr Avanturistički
Film misterije
Kinematografija Leon Shamroy
Montaža Robert Bischoff
Produkcija
  • 20th Century Fox Izmijeni na Wikipodacima
Distributer 20th Century Fox
Premijera 1. 9. 1939.
Trajanje 81 minuta
Zemlja SAD
Jezik engleski
Nasljednik Sherlock Holmes and the Voice of Terror Izmijeni na Wikipodacima

Avanture Sherlocka Holmesa (u Ujedinjenom Kraljevstvu prikazivan kao Sherlock Holmes) jest američki film misterije i avanture iz 1939.[2] To je pastiš u kojem se pojavljuju likovi iz djelâ o Sherlocku Holmesu Arthura Conana Doylea. Ovaj je film adaptacija drame Sherlock Holmes Williama Gillettea iz 1899. iako u njihovim radnjama nema skoro nikakve sličnosti.

Također je drugi u serijalu od 14 filmova o Holmesu s Rathboneom i Bruceom u glavnim ulogama, snimanom od 1939. do 1946. Rathboneu i Bruceu bio je posljednji film koji su snimili za 20th Century Fox i posljednji u ovom serijalu čija je radnja smještena u viktorijanski London. Radnja njihovih ostalih 12 filmova, koje je snimio Universal Pictures, dešava se u periodu snimanja serijala, tj. 1940-ima.

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Film je, navodno, zasnovan na Gilletteovoj drami iako je ostalo vrlo malo od originalne radnje te drame mimo sukoba Holmes–Moriarty. U prvom periodu prikazivanja ove drame u londonskim pozorištima glumio je tada vrlo mladi Charlie Chaplin, kome je to bila jedna od prvih uloga u životu. Glumio je Billyja, koga u filmu glumi Terry Kilburn.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Film počinje verbalnim dvobojem Holmesa i Moriartyja na stepenicama ispred Old Baileya (Centralnog kaznenog suda), gdje je Moriarty oslobođen optužbe za ubistvo zbog nedostatka dokaza. Holmes primjećuje: "Imate veličanstven mozak, Moriarty. Divim mu se. Divim mu se toliko da bih ga volio predstaviti, ukiseljenog u alkoholu, Londonskom medicinskom društvu." "To bi bio impresivan eksponat", uzvraća Moriarty.

Holmesa i Watsona kasnije posjećuje Ann Brandon u Ulici Baker 221B. Govori im da je njen brat Lloyd primio čudnu poruku – crtež čovjeka kome o vratu visi albatros – identičan crtežu koji je dobio njen otac prije nego što je brutalno ubijen 10 godina ranije. Holmes zaključuje da je poruka upozorenje i žuri da nađe Lloyda Brandona. Međutim, ne stiže na vrijeme budući da je Lloyd ubijen; zadavljen je i smrskana mu je lobanja.

Holmes istražuje i dolazi na vrtnu zabavu, prerušen u zabavljača u varijeteu, ispravno misleći da će tu neko pokušati ubiti Ann. Začuvši njene vriskove iz obližnjeg parka, uspijeva uhvatiti njenog napadača, za koga se ispostavi da je Gabriel Mateo, koji se želi osvetiti Brandonima zbog toga što je Annin otac ubio njegovog u sporu oko vlasništva nad njihovim rudnikom u Južnoj Americi. Oružje ubistva bila je bola. Mateo također otkriva da ga je na osvetu podstakao Moriarty. Holmes shvata da se Moriarty koristi ovim slučajem kako bi odvratio pažnju od svog pravog zločina, onog koji će uzburkati Britansko carstvo – pokušaj krađe britanskih krunskih dragulja. Holmes hitno odlazi u Londonski Tower kako bi spriječio zločin i tokom borbe Moriarty pada i, pretpostavlja se, gine. Na kraju filma Ann se udaje, a Holmes pokušava otjerati muhu svirajući violinu; Watson je ubija novinama dobacivši "Elementarno, dragi moj Holmese, elementarno."[3]

Uloge[uredi | uredi izvor]

Utjecaj[uredi | uredi izvor]

Ovaj film popularizirao je rečenicu "Elementarno, dragi moj Watsone". Iako je ona izgovorena u zvučnom filmu Povratak Sherlocka Holmesa iz 1929, s Cliveom Brookom u glavnoj ulozi, ne pojavljuje se ni u jednom Doyleovom djelu o Holmesu mada je Holmes jednom rekao "Elementarno" u pripovijetki "Grbavac". Ova rečenica zauzela je 65. mjesto u AFI-jevom izboru 100 filmskih replika.

Tokom scene u kojoj Holmes upada na vrtnu zabavu obučen kao zabavljač u varijeteu on izvodi pjesmu "I Do Like To be Beside the Seaside". To je anahronizam jer se radnja filma dešava 1894, a pjesma je napisana 1907.

Scena u kojoj Holmes eksperimentira s muhama u čaši dok svira violinu ponovo je snimljena u filmu Sherlock Holmes iz 2009, s Robertom Downeyem Jr. u naslovnoj ulozi.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Edwin Blum, 89, Writer for Stage And the Screen". The New York Times. 6. 5. 1995. 
  2. ^ S. Nugent, Frank (2. 9. 1939). "The Adventures of Sherlock Holmes". The New York Times. 
  3. ^ Davies, David Stuart, Holmes of the Movies, New English Library, 1976; ISBN 0-450-03358-9

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]