Ayşe Kulin
| Ayşe Kulin | |
|---|---|
Ayşe Kulin 2008. | |
| Rođenje | 26. august 1941 Istanbul, Turska |
| Zanimanje | književnica, novinarka, scenaristica |
| Jezik | turski |
| Nacionalnost | turska |
| Obrazovanje | Američki ženski koledž u Arnavutköyu |
| Period | 1984– |
| Žanr | roman, pripovijetka, biografija, scenarij |
Poznata djela
Güneşe Dön Yüzünü, Adı: Aylin, Sevdalinka, Füreya, Köprü, Nefes Nefese, Veda | |
| Nagrade | Nagrada za kratku priču Haldun Taner; Nagrada za kratku priču Sait Faik |
Ayşe Kulin (Istanbul, 26. august 1941) turska je književnica, novinarka i scenaristica. Piše romane, pripovijetke, biografske proze i scenarije, a široj čitalačkoj publici postala je poznata biografskim romanom Adı: Aylin i historijskim romanima u kojima obrađuje porodično pamćenje, savremenu tursku historiju, položaj žena i ratne traume.[1][2]
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rođena je 1941. u Istanbulu. Otac Muhittin Kulin bio je bošnjačkog porijekla, a majka Sitare Hanım čerkeskog porijekla; djetinjstvo je provodila između Ankare i Istanbula.[2] Završila je književni odsjek Američkog ženskog koledža u Arnavutköyu, nakon čega je radila u novinama i časopisima kao urednica i reporterka.[3]
Prije nego što se afirmirala kao književnica, radila je u televizijskoj, filmskoj i reklamnoj produkciji kao scenaristica, umjetnička direktorica i producentica.[3] Njena prva knjiga, zbirka pripovjedaka Güneşe Dön Yüzünü, objavljena je 1984; pripovijetku "Gülizar" iz te zbirke preradila je u scenarij za film Kırık Bebek, koji je 1986. dobio nagradu Ministarstva kulture Turske.[3]
Književni rad
[uredi | uredi izvor]Najveću čitalačku prepoznatljivost stekla jeromanima i biografskim prozama. Zbirku Foto Sabah Resimleri objavila je 1996, a za istoimenu pripovijetku dobila je Haldun Tanerovu nagradu za pripovijetku; knjiga je zatim dobila i Sait Faikovu nagradu za pripovijetku.[1][3] Njene rane proze bave se položajem žena, nasiljem, pritiscima običaja i društvenim marginalizacijama, dok kasniji romani često povezuju individualne sudbine s političkim i historijskim prelomima.[1]
Biografski roman Adı: Aylin, objavljen 1997, bio je jedna od knjiga koje su Kulin učinile široko čitanom autoricom u Turskoj.[3] Roman Sevdalinka, objavljen 1999, bavi se ratom u Bosni i Hercegovini i stradanjem muslimanskog stanovništva, dok Nefes Nefese iz 2002. tematizira spašavanje Jevreja tokom Drugog svjetskog rata uz pomoć turskih diplomata i francuskog pokreta otpora.[2] Pored fikcije, pisala je i biografske knjige, među kojima su Bir Tatlı Huzur, o Müniru Nurettinu Selçuku, i Füreya, biografski roman o keramičarki Füreyi Koral.[3]
Društveni rad
[uredi | uredi izvor]Godine 2007. imenovana nacionalnom ambasadoricom dobre volje UNICEF-a za Tursku.[4]
Izabrana djela
[uredi | uredi izvor]- Güneşe Dön Yüzünü ("Okreni lice prema suncu", 1984)
- Bir Tatlı Huzur ("Jedan slatki spokoj", 1996)
- Adı: Aylin ("Ime joj je Aylin", 1997)
- Geniş Zamanlar ("Široka vremena", 1998)
- Foto Sabah Resimleri ("Jutarnje fotografije", 1998)
- Sevdalinka (1999)
- Füreya (2000)
- Köprü ("Most", 2001)
- Nefes Nefese ("Bez daha", 2002)
- Kardelenler ("Visibabe", 2004)
- Gece Sesleri ("Noćni glasovi", 2004)
- Bir Gün ("Jednog dana", 2005)
- Veda ("Oproštaj", 2008)
- Umut ("Nada", 2008)
- Türkan (2009)
- Hayat: Dürbünümde Kırk Sene (1941–1964) ("Život: četrdeset godina u mom durbinu", 2011)
- Hüzün: Dürbünümde Kırk Sene (1964–1983) ("Tuga: četrdeset godina u mom durbinu", 2011)
- Gizli Anların Yolcusu ("Putnik skrivenih trenutaka", 2011)
- Bora'nın Kitabı ("Borina knjiga", 2012)
- Dönüş ("Povratak", 2013)
- Hayal ("San", 2014)
- Handan (2014)
- Tutsak Güneş ("Zarobljeno sunce", 2016)
Reference
[uredi | uredi izvor]- 1 2 3 "Kulin, Ayşe". Türk Edebiyatı İsimler Sözlüğü (jezik: turski). Ahmet Yesevi Üniversitesi. Pristupljeno 3. 5. 2026.
- 1 2 3 "Ayşe Kulin". International Literature Festival Berlin (jezik: engleski). Pristupljeno 3. 5. 2026.
- 1 2 3 4 5 6 "Ayşe Kulin". Remzi Kitabevi (jezik: turski). Pristupljeno 3. 5. 2026.
- ↑ "Regional and National Ambassadors". UNICEF (jezik: engleski). Pristupljeno 3. 5. 2026.