Idi na sadržaj

Ayşe Kulin

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ayşe Kulin
Ayşe Kulin 2008.
Rođenje (1941-08-26) 26. august 1941 (84 godine)
Istanbul, Turska
Zanimanjeknjiževnica, novinarka, scenaristica
Jezikturski
Nacionalnostturska
ObrazovanjeAmerički ženski koledž u Arnavutköyu
Period1984–
Žanrroman, pripovijetka, biografija, scenarij
Poznata djela
Güneşe Dön Yüzünü, Adı: Aylin, Sevdalinka, Füreya, Köprü, Nefes Nefese, Veda
NagradeNagrada za kratku priču Haldun Taner; Nagrada za kratku priču Sait Faik

Ayşe Kulin (Istanbul, 26. august 1941) turska je književnica, novinarka i scenaristica. Piše romane, pripovijetke, biografske proze i scenarije, a široj čitalačkoj publici postala je poznata biografskim romanom Adı: Aylin i historijskim romanima u kojima obrađuje porodično pamćenje, savremenu tursku historiju, položaj žena i ratne traume.[1][2]

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Rođena je 1941. u Istanbulu. Otac Muhittin Kulin bio je bošnjačkog porijekla, a majka Sitare Hanım čerkeskog porijekla; djetinjstvo je provodila između Ankare i Istanbula.[2] Završila je književni odsjek Američkog ženskog koledža u Arnavutköyu, nakon čega je radila u novinama i časopisima kao urednica i reporterka.[3]

Prije nego što se afirmirala kao književnica, radila je u televizijskoj, filmskoj i reklamnoj produkciji kao scenaristica, umjetnička direktorica i producentica.[3] Njena prva knjiga, zbirka pripovjedaka Güneşe Dön Yüzünü, objavljena je 1984; pripovijetku "Gülizar" iz te zbirke preradila je u scenarij za film Kırık Bebek, koji je 1986. dobio nagradu Ministarstva kulture Turske.[3]

Književni rad

[uredi | uredi izvor]

Najveću čitalačku prepoznatljivost stekla jeromanima i biografskim prozama. Zbirku Foto Sabah Resimleri objavila je 1996, a za istoimenu pripovijetku dobila je Haldun Tanerovu nagradu za pripovijetku; knjiga je zatim dobila i Sait Faikovu nagradu za pripovijetku.[1][3] Njene rane proze bave se položajem žena, nasiljem, pritiscima običaja i društvenim marginalizacijama, dok kasniji romani često povezuju individualne sudbine s političkim i historijskim prelomima.[1]

Biografski roman Adı: Aylin, objavljen 1997, bio je jedna od knjiga koje su Kulin učinile široko čitanom autoricom u Turskoj.[3] Roman Sevdalinka, objavljen 1999, bavi se ratom u Bosni i Hercegovini i stradanjem muslimanskog stanovništva, dok Nefes Nefese iz 2002. tematizira spašavanje Jevreja tokom Drugog svjetskog rata uz pomoć turskih diplomata i francuskog pokreta otpora.[2] Pored fikcije, pisala je i biografske knjige, među kojima su Bir Tatlı Huzur, o Müniru Nurettinu Selçuku, i Füreya, biografski roman o keramičarki Füreyi Koral.[3]

Društveni rad

[uredi | uredi izvor]

Godine 2007. imenovana nacionalnom ambasadoricom dobre volje UNICEF-a za Tursku.[4]

Izabrana djela

[uredi | uredi izvor]
  • Güneşe Dön Yüzünü ("Okreni lice prema suncu", 1984)
  • Bir Tatlı Huzur ("Jedan slatki spokoj", 1996)
  • Adı: Aylin ("Ime joj je Aylin", 1997)
  • Geniş Zamanlar ("Široka vremena", 1998)
  • Foto Sabah Resimleri ("Jutarnje fotografije", 1998)
  • Sevdalinka (1999)
  • Füreya (2000)
  • Köprü ("Most", 2001)
  • Nefes Nefese ("Bez daha", 2002)
  • Kardelenler ("Visibabe", 2004)
  • Gece Sesleri ("Noćni glasovi", 2004)
  • Bir Gün ("Jednog dana", 2005)
  • Veda ("Oproštaj", 2008)
  • Umut ("Nada", 2008)
  • Türkan (2009)
  • Hayat: Dürbünümde Kırk Sene (1941–1964) ("Život: četrdeset godina u mom durbinu", 2011)
  • Hüzün: Dürbünümde Kırk Sene (1964–1983) ("Tuga: četrdeset godina u mom durbinu", 2011)
  • Gizli Anların Yolcusu ("Putnik skrivenih trenutaka", 2011)
  • Bora'nın Kitabı ("Borina knjiga", 2012)
  • Dönüş ("Povratak", 2013)
  • Hayal ("San", 2014)
  • Handan (2014)
  • Tutsak Güneş ("Zarobljeno sunce", 2016)

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. 1 2 3 "Kulin, Ayşe". Türk Edebiyatı İsimler Sözlüğü (jezik: turski). Ahmet Yesevi Üniversitesi. Pristupljeno 3. 5. 2026.
  2. 1 2 3 "Ayşe Kulin". International Literature Festival Berlin (jezik: engleski). Pristupljeno 3. 5. 2026.
  3. 1 2 3 4 5 6 "Ayşe Kulin". Remzi Kitabevi (jezik: turski). Pristupljeno 3. 5. 2026.
  4. "Regional and National Ambassadors". UNICEF (jezik: engleski). Pristupljeno 3. 5. 2026.