Idi na sadržaj

B.F. Skinner

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa B. F. Skinner)
B.F. Skinner
Rođenje (1904-03-20) 20. mart 1904.
Susquehanna, Pennsylvania, SAD
Smrt18. august 1990(1990-08-18) (86 godina)
Cambridge, Massachusetts, SAD
Polje
Institucija
Alma mater
Poznat(a) po
Istaknute nagrade

Burrhus Frederic Skinner bio je američki psiholog, biheviorista, izumitelj i socijalni filozof.[1][2][3][4] Od 1948. pa sve do penzionisanja 1974, radio je kao profesor psihologije na Univerzitetu Harvard, gdje je nosio počasnu titulu Edgar Pierce profesor psihologije.[5]

Skinner je razvio analizu ponašanja, s posebnim naglaskom na filozofiju radikalnog bihejviorizma,[6] te je utemeljio eksperimentalnu analizu ponašanja kao posebnu školu unutar eksperimentalne psihologije. U svom radu koristio je operantno uslovljavanje s ciljem oblikovanja i jačanja određenih oblika ponašanja, pri čemu je učestalost odgovora smatrao osnovnim pokazateljem jačine naučenog ponašanja. Za potrebe ovih istraživanja konstruisao je komoru za operantno uslovljavanje (poznatu kao Skinnerova kutija),[7] a za grafičko bilježenje učestalosti reakcija izumio je kumulativni rekorder. Koristeći ove instrumente, Skinner je zajedno s Charlesom Fersterom proveo niz eksperimenata koji su predstavljeni u njihovoj utjecajnoj knjizi Rasporedi potkrepljenja (1957).[8][9]

Objavio je 21 knjigu te više od 180 naučnih i stručnih radova.[10] Svoje ideje o organizaciji društva izložio je u utopijskom romanu Walden Two (1948),[2] dok je njegov teorijski sistem analize ljudskog ponašanja u potpunosti uobličen u djelu Verbalno ponašanje (1957).[11]

Skinner se, uz Johna B. Watsona i Ivana Pavlova, smatra jednim od najznačajnijih predstavnika biheviorizma. Prema istraživanju objavljenom 2002. u časopisu Review of General Psychology, Skinner je rangiran kao najutjecajniji psiholog 20. vijeka.[12]

Rani život

[uredi | uredi izvor]

Skinner je rođen u Susquehanni u američkoj saveznoj državi Pennsylvania kao sin Grace i Williama Skinnera, advokata. Iako je odgajan u kršćanskoj tradiciji, kasnije je napustio religijska uvjerenja i postao ateista. Prema vlastitom svjedočenju, na to odluku utjecao je razgovor s učiteljicom, koja je pokušala ublažiti njegov strah od pakla, nastao pod utjecajem priča bakinih priča.[13] Njegov mlađi brat Edward preminuo je u šesnaestoj godini života od cerebralnog krvarenja.[14]

Tokom djetinjstva Skinnerov najbliži prijatelj bio je Raphael Miller, kojeg je zvao Doc jer je njegov otac bio ljekar. Dijelili su interes za tehničke sprave i eksperimente te su između svojih kuća postavili telegrafsku vezu za razmjenu poruka. Zbog čestih nesporazuma u prijenosu poruka na kraju su se ipak služili telefonom. Jednog ljeta zajedno su pokrenuli mali posao sakupljanja i prodaje plodova zove. Uočivši da se prilikom branja zajedno sa zrelim odvajaju i nezreli plodovi, konstruisali su uređaj za njihovo razdvajanje. Uređaj se sastojao od savijenog komada metala koji je oblikovao korito kroz koje je tekla voda koja se ulijevala u kantu: zreli plodovi tonuli su u posudu s vodom, dok su nezreli ostajali na površini i odvajali se preko ruba žlijeba.[15]

Obrazovanje

[uredi | uredi izvor]

Skinner je studirao na Hamilton koledžu u Clintonu, u saveznoj državi New York, s namjerom da postane književnik. Tokom studija pisao je za studentske novine, a zbog svojih izraženih intelektualnih interesa i kritičkog odnosa prema tradicionalnim vrijednostima koje su prevladavale na koledžu teško se uklapao u društveni život. Bio je član bratstva Lambda Chi Alpha.[15][16]

Godine 1926. diplomirao je englesku književnost. Nakon završetka studija vratio se roditeljima i pokušao ostvariti književnu karijeru pisanjem romana. Kasnije je to razdoblje nazivao svojim "mračnim godinama" jer je, uprkos podršci pjesnika Roberta Frosta, zaključio da nema dovoljno životnog iskustva niti dovoljno izgrađen vlastiti pogled na svijet da bi postao uspješan pisac.[16]

Prekretnicu u njegovoj karijeri predstavljalo je upoznavanje s biheviorizmom Johna B. Watsona, koje ga je potaknulo da se posveti psihologiji. Upisao je postdiplomski studij na Univerzitetu Harvard, gdje ga je kolega Fred S. Keller uvjerio da se proučavanje ponašanja može razviti u eksperimentalnu naučnu disciplinu. To je Skinnera navelo da konstruiše prvi prototip Skinnerove kutije, kao i druge uređaje za eksperimentalno proučavanje ponašanja životinja, čime je započeo naučni rad koji će obilježiti njegovu karijeru.[16]

Karijera

[uredi | uredi izvor]

Skinner je doktorirao psihologiju na Univerzitetu Harvard 1931, nakon čega je nekoliko godina radio kao istraživač na istoj ustanovi. Godine 1936. imenovan je profesorom na Univerzitetu u Minnesoti u Minneapolisu.[17]

Godine 1945. prešao je na Univerzitet Indiana, gdje je od 1946. do 1947. bio šef Odsjeka za psihologiju.[18] Na Harvard se vratio 1948. kao redovni profesor sa stalnim zvanjem, gdje je ostao do penzionisanja i kraja života.

Kao mislilac širokih svjetonazorskih vidika, Skinner se bavio i društvenim pitanjima. Godine 1973. bio je jedan od potpisnika dokumenta Humanist Manifesto II.[19]

Privatni život

[uredi | uredi izvor]
Spomenik B. F. Skinnera i njegove supruge Eve na groblju Mount Auburn

Skinner se 1936. oženio Yvonne "Eve" Blue. U braku su dobili dvije kćerke, Julie (kasnije Vargas) i Deborah (kasnije Buzan), koja se udala za Barryja Buzana.[20][21]

Yvonne Skinner preminula je 1997, a sahranjena je na groblju Mount Auburn u Cambridgeu, u saveznoj državi Massachusetts.[16][22]

Smrt

[uredi | uredi izvor]

Skinner je i nakon penzionisanja 1974. ostao aktivan u naučnom i javnom životu te je tokom 1970-ih i 1980-ih često držao predavanja i objavljivao stručne radove.

Godine 1989. dijagnostikovana mu je leukemija. Deset dana prije smrti Američko psihološko udruženje (APA) dodijelilo mu je nagradu za životno djelo, a tom prilikom održao je predavanje pred prepunom dvoranom. Rukopis članka zasnovanog na tom predavanju dovršio je 18. augusta 1990, na dan svoje smrti.[18]

Skinner je preminuo 18. augusta 1990. u Cambridgeu, u saveznoj državi Massachusetts.

Doprinos psihologiji

[uredi | uredi izvor]

Biheviorizam

[uredi | uredi izvor]

Skinner je svoj pristup proučavanju ponašanja nazvao radikalni biheviorizam.[23] Ovaj pravac razvio se početkom 20. vijeka kao odgovor na tradicionalne psihološke teorije koje su ljudsko djelovanje objašnjavale prvenstveno putem mentalnih procesa. Za razliku od takvih pristupa, radikalni biheviorizam polazi od stava da se ponašanje može naučno objasniti analizom odnosa između organizma i njegove okoline, pri čemu iskustva potkrepljenja i kažnjavanja igraju presudnu ulogu u njegovom oblikovanju.[24]

Skinner nije negirao postojanje misli, osjećaja i drugih unutrašnjih iskustava (koja je nazivao "privatnim događajima"), ali je naglašavao da oni sami po sebi ne predstavljaju uzroke ponašanja.[23] Prema njegovom shvatanju, i ovi unutrašnji doživljaji podliježu istim prirodnim zakonitostima kao i vidljivo djelovanje, što znači da se moraju objašnjavati kroz interakciju genetskog naslijeđa i utjecaja okoline. Zbog toga je dosljedno odbacivao mentalistička objašnjenja ponašanja, smatrajući ih kružnim konstrukcijama koje zaustavljaju daljnje naučno istraživanje, te je zagovarao proučavanje zasnovano na objektivno uočljivim i mjerljivim odnosima.[24]

Na osnovu ovih teorijskih postavki, Skinner je razvio koncept operantnog uvjetovanja, prema kojem se vjerovatnoća pojavljivanja određenog ponašanja mijenja u zavisnosti od njegovih neposrednih posljedica. Radi eksperimentalnog proučavanja tih procesa konstruisao je Skinnerovu kutiju, uređaj koji je omogućio precizno ispitivanje učenja i eliminaciju vanjskih ometajućih faktora. Njegov rad postavio je temelje za razvoj primijenjene analize ponašanja i značajno utjecao na savremenu psihologiju, obrazovne sisteme, psihoterapiju (posebno kognitivno-bihevioralni smjer) te organizacijsko upravljanje.[25]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Smith, Laurence D.; Woodward, William Ray, ured. (1996). B. F. Skinner and Behaviorism in American Culture (jezik: engleski). Lehigh University Press. ISBN 978-0-934223-40-9. Pristupljeno 15. 7. 2026.
  2. 1 2 Skinner, B. F. (2005). Walden Two (PDF) (jezik: engleski) (Ponovljeno izdanje (original objavljen 1948) izd.). Indianapolis/Cambridge: Hackett Publishing Company. ISBN 978-0-87220-778-3. Pristupljeno 15. 7. 2026. Nauka o ljudskom ponašanju koristi se za iskorjenjivanje siromaštva, suzbijanje seksualnog izražavanja i ukidanje vlasti kakvu poznajemo, kako bi se stvorio način života u kojem nema pojava poput rata.
  3. ↑ Skinner, B. F. (2002). Beyond Freedom and Dignity (jezik: engleski). Indianapolis/Cambridge: Hackett Publishing Company. ISBN 978-1-60384-081-1. Pristupljeno 15. 7. 2026.
  4. ↑ "Skinner, Burrhus Frederic". Behavior Analysis History (jezik: engleski). Pristupljeno 15. 7. 2026.
  5. ↑ "B. F. Skinner". Harvard University Department of Psychology (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 5. 3. 2026. Pristupljeno 15. 7. 2026.
  6. ↑ Skinner, B. F. (2011). About Behaviorism (jezik: engleski). New York: Knopf Doubleday Publishing Group. ISBN 978-0-307-79784-1. Pristupljeno 15. 7. 2026.
  7. ↑ Schacter, Daniel L.; Gilbert, Daniel T.; Wegner, Daniel M. (2011). Psychology (jezik: engleski) (2. izd.). New York: Worth Publishers. ISBN 978-1-4292-3719-2. Pristupljeno 15. 7. 2026.
  8. ↑ Skinner, B. F. (1938). The Behavior of Organisms: An Experimental Analysis (PDF) (jezik: engleski). Cambridge: B. F. Skinner Foundation. ISBN 978-0-9964539-0-5. Pristupljeno 15. 7. 2026.
  9. ↑ Ferster, Charles B.; Skinner, B. F. (1957). Schedules of Reinforcement (PDF) (jezik: engleski). Cambridge: B. F. Skinner Foundation. ISBN 978-0-9899839-5-2. Pristupljeno 15. 7. 2026.
  10. ↑ Smith, Nathaniel G.; Morris, Edward K. (2021). "Full Bibliography". B. F. Skinner Foundation (jezik: engleski). Pristupljeno 15. 7. 2026.
  11. ↑ Skinner, B. F. (2014). Vargas, Julie S. (ured.). Verbal Behavior. B. F. Skinner Reprint Series (jezik: engleski). B. F. Skinner Foundation. ISBN 978-0-9899839-0-7. Pristupljeno 15. 7. 2026.
  12. ↑ Haggbloom, Steven J.; Warnick, Jason E.; Jones, Vinessa K.; Yarbrough, Gary L.; Russell, Tenea M.; Borecky, Chris M.; McGahhey, Reagan; Powell, John L. III (2002). "The 100 most eminent psychologists of the 20th century". Review of General Psychology (jezik: engleski). 6 (2): 139–152. doi:10.1037/1089-2680.6.2.139. Pristupljeno 15. 7. 2026.
  13. ↑ Boring, Edwin G.; Lindzey, Gardner (2026). A History of Psychology in Autobiography (jezik: engleski). Creative Media Partners, LLC. ISBN 978-1-02572-092-0. Pristupljeno 15. 7. 2026. U roku od godinu dana otišao sam kod gospođice Graves da joj kažem da više ne vjerujem u Boga. 'Znam', rekla je, 'i sama sam prošla kroz to.' No, pogriješila je: za razliku od nje, ja kroz to nikada nisam prošao.
  14. ↑ Mahoney, Michael J. (1991). "B. F. Skinner: A collective tribute". Canadian Psychology / Psychologie canadienne (jezik: engleski). 32 (4): 628–635. doi:10.1037/h0084641. Pristupljeno 15. 7. 2026.
  15. 1 2 Skinner, B. F. (1976). Particulars of My Life (jezik: engleski). New York: Alfred A. Knopf. ISBN 978-0-394-40071-6. Pristupljeno 15. 7. 2026.
  16. 1 2 3 4 Bjork, Daniel W. (1993). B. F. Skinner: A Life (jezik: engleski). New York: Basic Books. ISBN 978-0-465-00611-3. Pristupljeno 15. 7. 2026.
  17. ↑ "Establishment History". Department of Psychology, College of Liberal Arts, University of Minnesota (jezik: engleski). Pristupljeno 15. 7. 2026.
  18. 1 2 Vargas, Julie S. (2014). "Biographical Information". B. F. Skinner Foundation (jezik: engleski). Pristupljeno 15. 7. 2026.
  19. ↑ "Humanist Manifesto II". American Humanist Association (jezik: engleski). Pristupljeno 15. 7. 2026.
  20. ↑ Operants: The B. F. Skinner Foundation Report (PDF) (jezik: engleski). B. F. Skinner Foundation. 2014. Pristupljeno 15. 7. 2026.
  21. ↑ Buzan, Deborah Skinner (2004). "I was not a lab rat". The Guardian (jezik: engleski). Pristupljeno 15. 7. 2026.
  22. ↑ "Skinner, Yvonne, 1911–1997. Papers of Yvonne Skinner, ca.1916–1977: A Finding Aid". Harvard University Library. Arhivirano s originala, 3. 7. 2018. Pristupljeno 15. 7. 2026.
  23. 1 2 Skinner, B. F. (1974). About Behaviorism (jezik: engleski). Alfred A. Knopf. Pristupljeno 15. 7. 2026.
  24. 1 2 Skinner, B. F. (2014) [1953]. Science and Human Behavior (PDF) (jezik: engleski). The B. F. Skinner Foundation. Pristupljeno 15. 7. 2026.
  25. ↑ Staddon, J. E. R.; Cerutti, D. T. (2003). "Operant Conditioning". Annual Review of Psychology (jezik: engleski). 54 (1): 115–144. doi:10.1146/annurev.psych.54.101601.145124. Pristupljeno 15. 7. 2026.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=B.F._Skinner&oldid=3921372"