BOV

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
BOV M-86
BOV BSD.jpg
Svojstva
Posada 2+8
Dužina 5,7 m
Širina 2,53 m
Visina 2,33 m
Težina 9,1 tona
Oklop i naoružanje
Oklop 15 mm
Osnovno naoružanje mitraljez 7,62 mm
Pokretljivost
Pogon Deutz F6L413
150 KS
Brzina na cesti 95 km/h
Domet 150 km

Borbeno-oklopno vozilo, skraćeno BOV, je familija oklopnih vozila/automobila koju je razvila i proizvodila za potrebe Jugoslavenske narodne armije fabrika kamiona TAM u Mariboru 1980-tih.

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Fabrika kamiona TAM u Mariboru dobila je zadatak da razvije oklopno vozilo koje će biti bazirano na postojećem vojnom kamionu TAM 110 pogonske grupe 4x4. Na šasiji standardnog vojnog kamiona TAM 110, koji se proizvodio za potrebe JNA, konstruisano je oklopno telo novog borbenog vozila. Prvo je konstruisano samohodno protivoklopno vozilo PO BOV-1, a potom i samohodno protivavionsko vozilo PA BOV-3. Nakon uspješno obavljenog posla konstruisan je takođe samohodni PA top od 30mm BOV-30, koji nije usvojen u naoružanje. Sljedeći korak, koji je bio mnogo uspešniji, bio je razvoj oklopnog automobila, sa izmjenjenim oklopnim telom, BOV M-86 koji je nastao za potrebe vojne i savezne milicije. Također, konstruisana je i sanitetska verzija oklopnog automobila BOV-Sn, ali se nije našla u serijskoj proizvodnji. Na ovim vozilima tokom službovanja u JNA nisu vršene modifikacije, osim pojedinih milicijskih BOV M-86, na kojima su zbog zaštite mitraljesca ugrađene veće turele.

BOV-1 M-83[uredi | uredi izvor]

BOV-1 M-83 "POLO".

U fabrici TAM započeo je razvoj BOV-1 1978. godine, a dve godine kasnije izrađena su dva prototipa . Nakon uspješno završenih ispitivanja uvedeni su u naoružanje 1983. godine pod oznakom Protivoklopno lansirno oruđe - POLO M-83. Prvi put je prikazan na vojnoj vježbi "Jedinstvo 83". BOV ima pogon na sva četiri točka, oklop od čelika do 15 mm debljine. Koristi motor Deutz F6L413 150 KS. Na vozilo je montirano lansirno oruđe sa 6 protivoklopnih raketa 9K11 Maljutka. Lansirno oruđe za protivoklopne rakete proizvodila je fabrika FAMOS. Oprjemljen je sa dimnim granatama čiji su bacači postavljeni na bočnim stranama vozila. Posada je dvočlana vozač i operater. M-83 nalazio se u sastavu pre svega motorizovanih brigada JNA. Na početku 21. vijeka M-83 se zbog niske oklopne i protivminske zaštite, kao i zbog protivoklopne vođene rakete 2. generacije "Maljutka" smatra zastarelim. Nakon raspada SFRJ, POLO M-83 se našao u svim novim vojskama.

BOV-3[uredi | uredi izvor]

BOV-3

U fabrici TAM započeo je razvoj BOV-3 1979. godine, a na ljeto sljedeće godine izrađen je prototip. Nakon uspješno završenih ispitivanja "nulta serija" izrađena je 1985. godine pod oznakom BOV-3. BOV ima pogon na sva četiri točka, oklop od čelika do 15 mm debljine. Koristi motor Deutz F6L413 150 KS. Na vozilo je montirana otvorena kupola sa ugrađenim protivavionskim trocijevnim topom M-55A4B1 kalibra 20mm. Top je proizvodila fabrika Crvena Zastava. BOV-3 se nalazio u sastavu pre svega mješovitih PVO diviziona motorizovanih brigada, ali i artiljerijsko raketnim PVO brigadama kopnene vojske JNA. Na početku 21. vijeka BOV-3 se zbog niske oklopne i protivminske zaštite, kao i zbog protivavionskog topa od 20mm smatra zastarelim. Nakon raspada SFRJ, BOV-3 se našao u svim novim vojskama.

BOV M-86[uredi | uredi izvor]

BOV M-86

Konstrukcioni biro TAM-a razvio je oklopno vozilo za potrebe milicije SR Slovenije. Nakon prikaza na pokaznoj vježbi sredinom osamdesetih godina 20. vijeka privukao je pažnju vojnog vrha, koji je nedugo potom izneo taktičko-tehničke zahtjeve za dalji razvoj vozila vojne policije i Uprave OMJ. Nakon uspješno završenih ispitivanja prototipa „nulta serija" izrađena je 1986. godine pod oznakom BOV M-86. Ovu prvu seriju karakteriše ugrađivanje teškog mitraljeza M2HB Browning od 12,7mm. Sve ostale kasnije serije imale su ugrađene turele sa domaćim mitraljezem M-86 7,62mm.

Sanitetska verzija nije ušla u serijsku proizvodnju.

Posadu čine dva člana kao i ukrcno odjeljenje od 8 vojnika. Oprjemljen je sa dimnim granatama na bočnim stranama vozila. Motor Deutz F6L413F snage 110 kW smješten je u zadnjem delu vozila koji, na spoljnom djelu, ima i metalni stepenik na koji se mogu ukrcati 4 vojnika, za brzo iskrcavanje i podršku. Neka vozila opremljena su i metalnom mrežom u prednjem djelu vozila, za suzbijanje nereda, pri policijskim akcijama. Vozilo ima ukupno sedam puškarnica, jednu u prijednjem a po tri na stranama vozila, kroz koje se može dejstvovati ličnim streljačkim naoružanjem, za šta su postavljeni prorezi za osmatranje. Na početku 21. vijeka BOV M-86 se zbog niske oklopne i protivminske zaštite, kao i zbog male vatrene moći i nedovoljne zaštite strelca smatra zastarelim. Nakon raspada SFRJ, BOV M-86 se našao u svim novim vojskama.

Varijante[uredi | uredi izvor]

  • ′′′BOV-1′′′ (BOV M-83 - protivoklopno vozilo naoružano sa 6 PO raketa Maljutka.[1]
  • ′′′BOV-3′′′ - PVO verzija naoružana sa trocjevnim topom 20mm M-55.
  • ′′′BOV-30′′′ - PVO verzija naoružana sa dva topa 30mm.
  • ′′′BOV-M′′′ - policijska verzija.
  • ′′′BOV-Sn′′′ - ambulantna verzija.
  • ′′′BOV-VP′′′ (BOV M-86) - standardna verzija namijenjena za izviđanje.

Korisnici[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 16. 1. 2013. Pristupljeno 4. 1. 2014.