Babinga

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Baka (Babinga)
Baka dancers June 2006.jpg
Baka plesači u istočnoj provinciju Kameruna (juni, 2006.)
Ukupna populacija
5.000-30.000
Značajno stanovništvo u
Jezik
Baka
Vjera
Afrička tradicijska religija
(Animalizam)
Vezane etničke grupe
Negroidi

Baka, poznati i kao Bebayaka, Bebayaga, Bibaya – u Evropi – najpoznatiji kao Babinga, su etnička grupa koja naseljava jugoistočne prašume Kameruna, sjevera Konga, sjevera Gabona i jugoistoka Srednjoafričke Republike. Ponekad se greškom svrstavaju u podgrupu naroda Twa, iako ta dva naroda nisu uže povezani. Naziv "Baka" se također ponekad greškom upotrebljava z narode s drugih afričkih teritorija, a koji se, kao i Bake i Twa, ubrajaju u pigmeje (danas se taj termin sve rjeđe koristiti).[1][2]

Baka narodi iz Konga i Sudana nemaju međusobne veze.

Jedna od tropskih kišnih šuma u Gabonu Centralnoafričkoj Republici u kojima žive zajednice naroda Baka

Populacija[uredi | uredi izvor]

Nepoznat je precizan broj pripadnika Baka populacije; procjenjuje se da ih ima između 5.000 i 28.000.

Kultura[uredi | uredi izvor]

Jezik[uredi | uredi izvor]

Za razliku od većine centralnoafričkih pigmejskih skupina, Babinge su očuvali jedinstven jezik, koji se također zove baka. On ulazi u grupu Adamawa-Ubangi jezika, iz jezičke porodice Niger-Kongo. Mnogi govore i Koozime, jezik njihovih Bantu susjeda, a manjina govori i francuski, što je ostalo kao trag kolonijske prošlosti.[3]

Život i običaji[uredi | uredi izvor]

Bake su izvorno lovci i skupljači. Grupno grade privremene kam-naseobine sa nastambama od granja i lišća (iako danas sve češće koriste i Bantu-metode). Muškarci u okolnoj šumi love plijen pomoću otrovnih [fstrijela]] i koplja. Ponekad skupljaju i med iz košnica u šumskim krošnjama. Muškarci također love ribu, uz korištenje neotrovne hemikalije koju dobiju drobljenjem odabranih prašumskih biljaka. U brzake rijeke, uzvodno od jata riba, rasprše hemikaliju, tako da ribe lišava kisika pa one ubrzo počinju plutati po površini rijeke. Nakon toga ih jednostavno pokupe. Drugi način ribolova izvode isključivo žene. Ograde određeni dio toka (nekom vrstom male brane), a zatim iz ograđenog dijela isipavaju vodu sve dok riba ne ostane na suhom.

Zanimljivo je da se takav način krivolovnog ribolova održao i u nekom planinskim krajevima Bosne i jugozapadnog Balkana, gdje se kao opijat upotrebljava izmacerirana biljka divizma, a vodotoci se preusmjeravaju ili njihovi dijelovi ograđuju.

Žene također prikupljaju šumsko voće i orašaste plodove te se brinu o pčelinjim društvima i košnicama u krošnjama. Vode brigu o djeci. Pleme ostaje na određenom području sve dok tu ima hrane, a kada ponestane lovine, nastambe se napuštaju i sela se u drugi dio prašume. U zajednici se sve odluke donose jednoglasno.

Tradicijska medicina[uredi | uredi izvor]

Ova skupina vješto iskorištava razne vrsta biljaka za pri liječenje praktično svaka bolesti i neplodnosti. Posebnu pažnju obraćaju na zdravlje djece, jer su iskusili da su u njihovom načinu života osobito podležna bolestima, koje često završavaju i smrću.

Religija i vjerovanje[uredi | uredi izvor]

Izvorne Bake su animisti. Obožavaju šumskog duha Jengija ili Djengija, kojega doživljavaju i kao očinsku figuru i kao zaštitnika. Svaki uspješan lov ili drugi važan posao proslavljaju plesom zahvalnosti poznatim pod nazivom Luma, a koji je praćen bubnjanjem i polifonijskim pjevanjem. Među najvažnijim ceremonijama je Jengi, dugi i tajni obred inicijacije kojim se slavi prelazak iz mladalaštva u odraslog muškarca. Uobičajena je itradicijska medicina uz vračanje, a njihove vještine su toliko uspješne i poznate da često i pripadnici drugih etničkih grupa dolaze na izliječenje kod Baka vračeva.

Odnosi s drugim plemenima[uredi | uredi izvor]

Baka narod je u suživotu s njihovim Bantu komšijama. Svoje nastambe često formiraju uz rubove puteva i cesta, radi lakšeg trgovanja šumskom divljači, u zamjenu za razne potrepštine. Unatoč tome, poražavajuća je stvarnost je izrabljivanje Baka naroda u korist ostalih etničkih grupa. Između ostalog, to je i posljedica činjenice što su Bake još uvijek nenaviknuti na trgovanje putem novca. Druge skupine često ih zapošljavaju kao radnike, uz mizernu plaću. Također, kao primamljiv turistički potencijal, podložni su ugovaranju turističkih posjeta, uključujući i boravak u njihovim selima; angažiraju ih za vodiče sa malom plaćom i za obimnije usluge.

Učestalost Baka-Bantu brakova je u porastu. Osobe Baka naroda koje sklope brak sa supružnikom izvan svoje etničke grupe obično usvaja životni stil i običaje one skupine u koju se priženio; neki istraživači predviđaju da će Bake s vremenom biti u potpunosti asimilirani u susjedne etničke grupe.

Bake su među najstarijim skupinama Kameruna i susjednih država. Njihov polunomadski način života očuvao se hiljadama godina, unatoč činjenici da su se tokom kolonijalizma morali seliti na rubove šuma, uz ceste, kako bi kolonizatori – Francuzi i Nijemci – mogli lakše iskoristiti njihovu vještinu hvatanja slonova, za uzimanje slonovače (kljova).

Današnja kamerunska vlada pokušava da njihova polunomadska naselja pretvoriti u stalna, uz podsticanje obaveznog školovanja za svu djecu. Unatoč zakonskim odredbama, Bake se većinom tome opiru. Najveća prijetnja njihovom načinu života ipak dolazi od multinacionalnih interesa raznih drvnih industrija i komapnija, koje planiraju iskorištavanje prirodnih resursa kojima prašuma obiluje. Ako nestane prašuma, životinje i biljke (o kojima Bake ovise) također će nestati.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ http://www.baka.co.uk/baka/ The Baka Forest People
  2. ^ Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
  3. ^ Paulin P. (2006): Les Pygmees Baka du Gabon: Approche sociolinguiistique. Actes du Colloque international des Etudiants chercheurs en Didactique des langues et en Linguistique, Grenoble: Presses: 307-314.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]