Baljvine

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Koordinate: 44°28′48″N 17°11′52″E / 44.4800°N 17.1978°E / 44.4800; 17.1978
Baljvine
(naselje)
Stećak u Baljvinama
Stećak u Baljvinama
Država  Bosna i Hercegovina
Entitet Republika Srpska
Općina Mrkonjić Grad
Nadmorska visina 495 m
Koordinate 44°28′48″N 17°11′52″E / 44.4800°N 17.1978°E / 44.4800; 17.1978
Stanovništvo
 - Naselje 1.200 (1991)
Vremenska zona Srednjoevropsko vrijeme
Pozivni broj (+387) 50
Matični broj 214035[1]
Matični broj općine 20362
Baljvine u Bosni i Hercegovini

Baljvine su naseljeno mjesto u općini Mrkonjić Grad, Bosna i Hercegovina.[2] Prema popisu stanovništva 1991., u selu je živjelo 1.200 stanovnika; prema preliminarnim rezultatima popisa iz 2013. bilo ih je skoro tri puta manje: 437.[3][4]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Donje Baljvine se nalaze na platou iznad desne obale Vrbasa, odnosno akumulacijskog jezerahidroelektrane "Bočac"", na nadmorskoj visini od oko 495 m. Gornje Baljvine sa na nešto nešto višoj lokaciji − oko 545 m. Na tom području se završavaju jugoistočne padine Čemernice.

Lokalnom asfaltiranom cestom sa serpentinama povezano je sa magistralnom cestom M-16, odnosno E-661. Na desetak kilometara puta, visinska razlika od raskrsnice do Baljvina, iznosi oko 190 m, a do Gornjih čak 240 m.[5][6][7]

Historija[uredi | uredi izvor]

Baljvine su veoma staro naselje, o čemu svjedoči stećak u zaseoku Kucelji i ostali okolni starobosanski nadgrobni spomenizi i obilježja. iz 14. ili 15. stoljeća. Maja 2003. godine proglašen je nacionalnim spomenikom kulture Bosne i Hercegovine.[8]

O baljvanskim mramorovima, Ivan Lovrenović je 2012., između ostalog, zapisao.

Otprilike na pola puta od Jajca k Banjoj Luci, na dohvat srednjovjekovnoj tvrđavi Bočac, visoko iznad Vrbasa na desnoj njegovoj strani, a podno planine Čemernice smjestilo se prastaro muslimansko selo Baljvine. I to ime zagonetna korijena, i golemi stećci u selu i oko njega, i jezik i dikcija kojom ljudi govore – sve upućuje na duboku starinu i neprekinut kontinuitet baljvanskih loza i rodova. Malo dalje prema podnožju planine leže Baljvine Gornje, čisto srpsko selo. Još od Drugoga svjetskog rata za Baljvance se, uvijek s istim strahopoštovanjem, pričalo kako ni jednima ni drugima “dlaka s glave nije falila”. Čuvali su jedni druge, svatko od “svojih”, kao oči u glavi. Ranih sedamdesetih godina, usred socijalizma, gledao sam u blistava ljetna popodneva kako uz vrbaske strane sporom cik-cak stazom mile bosanci, planinski konjići natovareni pijeskom i vodom iz zelene rijeke: uznose materijal za miješanje betona, od kojega se gradi baljvanska džamija. To Srbi iz Baljvina Gornjih uzimaju slobodne dane iz firmi u kojima rade po Mrkonjiću, Jajcu, Banjoj Luci, samare svoje konjiće, i – pomažu komšijama graditi džamiju! Posjećujući katkad Baljvine tih godina (koje sad sijaju i zlate se u sjećanju), što zbog stećaka, što zbog ljudi i njihova čudesnoga jezika, čuo sam u kući starca stogodišnjaka Sejde Zahirovića i ovakvu običnu pričicu: “U našoj kući vavik je bilo slanine i rakije – obaška, da se ne miša s našom hranom. Znaš kako ti je: put mi pokraj kuće, naijdu komšije iz gornjega sela, ne valja da se ne svrate. A red je iznit prid njiha ono što oni vole.”

Baljvanski stećci čekaju nas kao i onoga davnoga dana prije trideset i šest godina kad sam ih pvi put ugledao. I onaj usred sela, jedan i sam, čudesnih proporcija i savršeno obrađenih simbola, i oni teški monoliti u šumi u gornjem selu, koje smo ovoga puta jedva pronašli, i to samo zahvaljujući starome Svetozaru koji nas nepogrešivo i ljubazno, kroz ižđikalo šipražje i šumu, nakon svih mojih i njenih desetljećâ višestruko uvećanu, vodi do njih. Bazamo između baljvanskih mramorova nas petoro, pripadnici sasvim različitih generacija, iskustava, afiniteta, očekivanja, i – kasnije ćemo to spontano ustanoviti – ono što osjećamo svi jednako, jest: duboka smjernost pred ovim snažnim znakovima ljudske volje, o kojima zapravo ne znamo ništa osim da jesu – tu pred nama. Možda nam nešto govore, ali taj govor mi više nismo kadri razumjeti.[9]

U ovom mjestu postoji stara tzv. Baljvanska džamija, jedina koja nije porušena u banjalučkoj regiji, tokom rata u Bosni i Hercegovini (199295.).

Tokom Drugog svjetskog rata, Baljvine su bile početak i kraj karavanske linije za snabdijevanje partizanskih jedinica u Srednjoj Bosni. Istom trasom su se kretale i mnoge delegacije „narodne vlasti“ i vojnih izaslanstava. To se posebno odnosi na komunikacije 14. Srednjobosanske narodnooslobodilačke udarne brigade, odnosno 11. Narodnooslobodilačke divizije.

Takozvanom Vrhovinom je prolazio partizanski karavanski put, od Prnjavora, preko Čečave – Klupa (Borja) – Maslovara i Skender-Vakufa, za Baljvine, a odatle za cijelu Bosansku Krajinu. Njime su se neprekidno, na tovarnim konjima transportirane životne namirnice ili živa stoka, koje je narod Župe davao za narod i jedinice NOVJ u Bosanskoj Krajini. U suprotnom pravcu, od Mrkonjić-Grada, preko Vrbasa, dopremana je vojna oprema, odjeća i naoružanje – koje su kao pomoć NOVJ upućivali saveznici. Istim putem su za Bosansku krajinu dolazile i odlazile razne delegacije: partijske, omladinske, polaznici vojno-političkih i sanitetskih kurseva, kuriri sa izvještajima i porukama i slično. Takve okolnosti su uvjetovale potrebu osiguranje dvosmjernog prometa, posebno od četnika koji su Vrhovini, u blizini Banje Luke, imali Vrbasku brigadu i svoje najviše štabove – četničku komandu „Zapadna Bosna“ i štab Srednjobosanskog četničkog korpusa. Sprega četnika sa ustašama i Nijemcima i pravo Nijemaca da na četničkoj teritoriji drže svoje radio-stanice, kao obavještajne punktove, bili su stalna opasnost i za karavanski put i za snabdijevanje Divizijske bolnice.[10][11][12]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Sastav stanovništva – naselje Baljvine
2013.[13]1991.[13]1981.[14]1971.[15]
Osoba437 (100,0%)1 140 (100,0%)1 226 (100,0%)1 200 (100,0%)
Bošnjaci1 699 (61,32%)1 654 (53,34%)1 593 (49,42%)
Srbi438 (38,42%)565 (46,08%)601 (50,08%)
Ostali2 (0,175%)2 (0,167%)
Jugoslaveni1 (0,088%)7 (0,571%)2 (0,167%)
Hrvati2 (0,167%)
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Sistematski spisak općina i naselja". fzs.ba. Pristupljeno 17. 9. 2015. 
  2. ^ "Općina Mrkonjić Grad". nasbih.com. Pristupljeno 17. 9. 2015. 
  3. ^ Zolić H., Ur. (1993): Knjiga: Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991. Statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
  4. ^ Internet – Izvor: Popis po mjesnim zajednicama –http://www.fzs.ba/Podaci/nacion%20po%20mjesnim.pdf.
  5. ^ Vojnogeografski institut, Izd. (1955): Jajce (List karte 1:100.000, Izohipse na 20 m). Vojnogeografski institut, Beograd.
  6. ^ Spahić M. et al. (2000): Bosna i Hercegovina (1:250.000). Izdavačko preduzeće „Sejtarija“, Sarajevo.
  7. ^ Mučibabić B., Ur. (1998): Geografski atlas Bosne i Hercegovine. Geodetski zavod BiH, Sarajevo, ISBN 9958-766-00-0.
  8. ^ Stećak u Baljvinama
  9. ^ Lovrenović I. (2012): Što govore mramorovi: http://ivanlovrenovic.com/2012/09/sto-govore-mramorovi/.
  10. ^ Samardžija S. (1983): Četrnaesta srednjobosanska NOU brigada. Skupština opštine Prnjavor, Banja Luka.
  11. ^ Petrić N., Ur. (1985): Opštine Kotor-Varoš i Skender-Vakuf u NOB-u 1941-1945. Radnički univerzitet „Đuro Pucar Stari“, Kotor Varoš.
  12. ^ Đondović R., Ur. (1989): Sanitetska služba u narodnooslobodilačkom ratu Jugoslavije 1941-1945, Knj. 2: Nastanak i razvoj sanitetske službe u oružanim snagama narodnooslobodilačkog pokreta u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Makedoniji; Biblioteka Ratna prošlost naroda i narodnosti Jugoslavije, knj. 361. Monografija Jedinica NOV i PO Jugoslavije, Knj. 150). Vojnoizdavački i novinski centar, Sanitetska uprava SSNO, Beograd.
  13. ^ a b "Nezavisna Agencija za Statistiku Bosne i Hercegovine, naselje Baljvine". nasbih.com. Pristupljeno 17. 9. 2015. 
  14. ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981.". stat.gov.rs. Pristupljeno 17. 9. 2015. 
  15. ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971.". stat.gov.rs. Pristupljeno 17. 9. 2015. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]