Idi na sadržaj

Balkanski romski jezik

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Balkanski romski jezik
Balkaniko Romanes
Regije govorenjaBalkan
Države govorenja
Jezička porodica
Etnički govorniciRomi
Broj govornika200.000 - 602.840[2]
Dijalekt(i)Arli, Dzambazi, istočnobugarski romski, grčki romski, željezarski romski, rumelijski, Sevlengere, tinerski romski, Ursári (Erli, Usari), Lovari, zargarijski
Sistem pisanjanema
Jezički kod
ISO 639-3rmn
Glottologbalk1252
ELPBalkanski romski jezik
Karta
Balkanski romski dijalekti
Također pogledajte:
Jezik | Jezičke porodice | Spisak jezika

Balkanski romski, Balkaniko Romanes ili Balkanski ciganski jest specifičan nevlaški dijalekt romskog jezika, kojim govore grupe na Balkanu, koje uključuju zemlje kao što su Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Grčka, Kosovo, Sjeverna Makedonija, Srbija, Slovenija, Turska itd. Jezik je tipično usmenog karaktera.

Historija

[uredi | uredi izvor]

Većina ljudi koji govore balkanski romski su i sami Romi. Drugo značenje prefiksa rom je neki pripadnik romske nacionalnosti.[3] Romi su u konačnici indijskog porijekla.[4] Govornici balkanskog romskog jezika neprestano su migrirali tokom godina u sve dijelove Evrope. Pošto su ovi govornici migrirali u različite dijelove Evrope, formirali su se novi dijalekti. Iako su Romi porijeklom iz Indije, danas su rasprostranjeni po cijeloj Evropi.[5]

Dijalekti

[uredi | uredi izvor]

Balkanski dijalekti, poznati i kao Balkan I, govore se u Albaniji, Bugarskoj, Grčkoj, Iranu, Sjevernoj Makedoniji, Moldaviji, Rumuniji, Srbiji, Turskoj i Ukrajini. Ova grupa uključuje, između ostalog, Arlije (Grčka, Sjeverna Makedonija), Sevlengere (Grčka, Turska), Ursare (Moldavija, Rumunija) i Krimske Rome (Ukrajina).

Ziški dijalekti, koji se nazivaju i Balkan II, su posebna potpodjela unutar balkanske grupe. Bugurdži, Drindari i Kalajdži romski se govore u Severnoj Makedoniji, na Kosovu, u Srbiji i u severnoj i srednjoj Bugarskoj.

Elšík koristi ovu klasifikaciju i primjere dijalekata (geografske informacije iz Matrasa).

Geografska distribucija

[uredi | uredi izvor]
Podgrupa Dijalekt Regije govorenja
Južnobalkanski Prizrenski Kosovo
Arli Albanija, Grčka, Sjeverna Makedonija, Srbija
Prilep Sjeverna Makedonija
Kirimitika Krim, Ukrajina[6]
Sofija Erli Sofija, Bugarska
Zargarijski Iran
Sevlengere Sjeverna Grčka kod Volosa, zapadna Turska, kod Izmira
Rumelijski Evropski dio današnje Turske, historijski naziv Rumelija [7]
Sjevernobalkanski Bugurdži Sjeverna Makedonija, Srbija[8]
Razgrad Drindari Sjeveroistočna Bugarska
Pazardžik Kalajdži Bugarska i imigranti u Sjevernoj Makedoniji i Srbiji

Fonologija

[uredi | uredi izvor]

Balkanski romski zadržava aspirirane suglasnike /pʰ, tʰ, tʃʰ, kʰ/ drugih indijskih jezika. Oni su karakteristični za većinu Roma.

Pravopis

[uredi | uredi izvor]

Balkanski romski nema pisani standard. Postojao je pokušaj standardizacije, na konferenciji 1992. u Sjevernoj Makedoniji, zasnovan na dijalektu Arli i koristeći latinično pismo, /x/ i /h/ se razlikuju u nekim dijalektima, ali ne i u dijalektu Arli, pa se ne razlikuju u pisanju. Schwa je rijetka u Arliju; gdje se javlja, zamjenjuje se samoglasnikom džambaza ili nekog drugog dijalekta, npr. vërdonvurdon 'vagon'. Aspiracija u korijenu je uvijek napisana, npr. jakh 'oko'. Završno odglašavanje se ne piše, npr. tata 'otac'. Palatalizacija se ne piše, npr. buti 'posao' (ne buči itd.), kerdo 'urađeno' (ne ćerdo itd.), pani 'voda' (ne pai itd.).[9]

Predložena abeceda je sljedeća:[9]

a b c č čh d dž e f g h i j k kh l m n o p ph r s š t th u v ž

Vokabular

[uredi | uredi izvor]

Turski leksički uticaj je odlučujući i izuzetno važan dio romskog dijalekta na Balkanu. Međutim, većina riječi potječe iz perzijskog. Pozajmice iz perzijskog, armenskog i srednjovjekovnog grčkog čine predevropski leksikon. Na kraju krajeva, teško je ući u trag definitivnom porijeklu svih riječi jer riječi balkanskih Roma potiču iz mnogih izvora, a izvori tih jezika stvaraju složenu zagonetku.[10]

Romski (Bugurdži) Romski (Arli) Bosanski
Lačho [to] saba[h]i. Lačho [o] sabalje. Dobro jutro.
Lačho [to] zi[e]s. Lačho [o] dive. Dobar dan.
Lačhi [ti] rat. Lačhi [i] rat. Laku noć
Sar isi to anav? Sar si tiro anav? Kako se zoveš?
Mo anav isi Elvis. Mo anav si Elvis. Moje ime je Elvis.
Isinom lošalo kaj avdom tut! Šukar te dikhav tut! Drago mi je da smo se upoznali!
Isinan prandime? Sijan li romnjakoro? Jeste li oženjeni?
Va, me isinom prandime. Va, me sijum romnjakoro. Da, oženjen sam.
Na, me isinom biprandime. Na, me sijum biromnjakoro. Ne, neoženjen sam.
Me isi man raklija. Me si ma raklija. Imam devojku.
Broj Romski Doslovno značenje
1 jekh 1
2 duj 2
3 trin 3
4 štar 4
5 panc 5
6 šov 6
7 eftá 7
8 oxtó 8
9 enjá 9
10 deš 10
11 dešujekh 10 + 1
12 dešuduj 10 + 2
13 dešutrín 10 + 3
14 dešuštár 10 + 4
15 dešupánc 10 + 5
16 dešušóv 10 + 6
17 dešueftá 10 + 7
18 dešuoxtó 10 + 8
19 dešuenjá 10 + 9
20 biš 20
21 biš-te-jekh 20 + 1
22 biš-te-duj 20 + 2
23 biš-te-trin 20 + 3
24 biš-te-štar 20 + 4
25 biš-te-panc 20 + 5

Gramatika

[uredi | uredi izvor]

Turska gramatika igra veliku ulogu u balkanskom romskom jeziku. Upotreba turskih konjugacija je široko ukorijenjena u balkanski romski jezik i često je teško napraviti razliku između gramatike dvaju jezika u zavisnosti od geografije. Balkanski romski je razdvojio gramatiku,[11] koja potiče iz turskih verbalnih paradigmi zajedno sa nekim grčkim uticajem.[12] Veliki dio morfologije jezika ima grčko i tursko porijeklo, zbog čega mnogi profesionalci gledaju na jezik kao na "mješoviti" jezik i stoga je teško vidjeti gdje jedan jezik završava, a drugi počinje. Svi romski dijalekti koriste nazivne nastavke grčke izvedenice, imenice muškog roda i pozajmljene imenice.[13]

Morfologija

[uredi | uredi izvor]

Morfologija balkanskog romskog jezika ponovo je pod velikim uticajem i turskog i grčkog jezika. Mnogi ljudi ovaj jezik vide kao svojevrsnu mješavinu, jer na njega utiče toliko različitih elemenata. Turski i grčki možda su najuticajniji jezici na balkanski romski, ali su i drugi jezici, poput armenskog, također uticali na to. Čini se da dio supstrata balkanskog romskog jezika potiče iz srednjovjekovnih sjevernoindijskih jezika.[14]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Popis stanovništva, kućanstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013" (PDF). www.popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. 2019. Pristupljeno 5. 3. 2024. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ "Romani, Balkan Language (RMN) – L1 & L2 Speakers, Status, Map, Endangered Level & Official Use | Ethnologue Free". Ethnologue (Free All) (jezik: engleski). Pristupljeno 5. 4. 2025.
  3. ^ Silverman, Carol (14. 2. 2012). Romani Routes: Cultural Politics and Balkan Music in Diaspora. Oxford University Press. ISBN 9780199910229. Pristupljeno 15. 12. 2017 – preko Google Books.
  4. ^ Brian D. Joseph (2003). "THE BALKAN LANGUAGES" (PDF). Oxford International Encyclopedia of Linguistics. The Ohio State University: Oxford University Press. 1: 153–155. Arhivirano s originala (PDF), 24. 10. 2018. Pristupljeno 5. 4. 2025.
  5. ^ Matras, Yaron (1. 6. 1995). Romani in Contact: The history, structure and sociology of a language. John Benjamins Publishing. ISBN 9789027276483. Pristupljeno 15. 12. 2017 – preko Google Books.
  6. ^ Ventcel’, Tat’jana V. & Lev N. Čerenkov. 1976. “Dialekty cyganskogo jazyka”. Jazyki Azii i Afriki I, 283-332. Moskva: Nauka.
  7. ^ "Rumelia - historical area, Europe". Britannica.com. Pristupljeno 15. 12. 2017.
  8. ^ "Romani Dialects". ROMLEX. Karl-Franzens-Universität Graz.Romani.uni-graz.at
  9. ^ a b Victor Friedman (1995) 'Romani standardization and status in the Republic of Macedonia', in Matras ed. Romani in Contact
  10. ^ "100 Years of Gypsy Studies" (PDF). Mahimahi.uchicago.edu. Arhivirano s originala (PDF), 4. 5. 2012. Pristupljeno 15. 12. 2017.
  11. ^ Friedman, Victor A. (6. 6. 2013). "Compartmentalized grammar: The variable (non)-integration of Turkish verbal conjugation in Romani dialects". Romani Studies. 23 (1): 107–120. doi:10.3828/rs.2013.5. Pristupljeno 15. 12. 2017.
  12. ^ "The Banff Papers" (PDF). Mahimahi.uchicago.edu. Arhivirano s originala (PDF), 15. 3. 2016. Pristupljeno 15. 12. 2017.
  13. ^ Gardani, Francesco; Arkadiev, Peter; Amiridze, Nino (11. 12. 2014). Borrowed Morphology. Walter de Gruyter GmbH & Co KG. ISBN 9781614513209. Pristupljeno 15. 12. 2017 – preko Google Books.
  14. ^ Matras, Yaron; Bakker, Peter; Ki?u?chukov, Khristo (1. 1. 1997). The Typology and Dialectology of Romani. John Benjamins Publishing. ISBN 9027236615. Pristupljeno 15. 12. 2017 – preko Google Books.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]