Barbara von Krüdener
Barbara von Krüdener | |
|---|---|
Barbara von Krüdener sa sinom Paulom, slika Angelice Kauffmann iz 1786. | |
| Rođenje | 22. novembar 1764. |
| Smrt | 25. decembar 1824. Karasubazar, Krim, Rusko Carstvo |
Barbara von Krüdener (rođena kao Barbara Juliane von Vietinghoff; Riga, Livonija, Rusko Carstvo, 22. novembar 1764. – Karasubazar, Krim, Rusko Carstvo, 25. decembar 1824) bila je baltičko-njemačka spisateljica, religijska mističarka i propovjednica iz Ruskog Carstva. Najpoznatija je po romanu Valérie i po tome što se njeno ime često dovodi u vezu s religijskim zaokretom Aleksandra I i nastankom Svete alijanse nakon Bečkog kongresa.[1][2][3]
Potjecala je iz ugledne baltičko-njemačke plemićke porodice. Godine 1782. udala se za ruskog diplomatu Burckharda Alexiusa Constantina von Krüdenera. U mladosti je živjela u aristokratskim i diplomatskim krugovima, putovala po evropskim gradovima i stekla ugled salonske ličnosti. Nakon dužeg bračnog udaljavanja i muževljeve smrti 1802, okrenula se književnosti i religiji.[1][2]
Njen najpoznatiji književni rad bio je sentimentalni i djelimično autobiografski roman Valérie, objavljen anonimno u Parizu 1804.[1][2] Ubrzo nakon toga doživjela je religijsko obraćenje i približila se pijetističkim i proročkim strujama protestantske duhovnosti. Tokom narednih godina držala je biblijska okupljanja i ispovjedne sastanke u jugozapadnoj Njemačkoj i Švicarskoj, ali su njene aktivnosti često izazivale sumnju vlasti i završavale protjerivanjem ili zabranama.[1][3]
Vrhunac njenog političko-vjerskog utjecaja vezuje se za 1815, kada se susrela s carem Aleksandrom I. Savremenici i kasniji biografi često su je povezivali s carevim religijskim raspoloženjem u završnici Napoleonskih ratova i s idejnim okvirom Svete alijanse, iako historiografija obično taj utjecaj opisuje kao važan, ali ne i isključiv.[1][2]
Posljednje godine provela je uglavnom na prostoru Ruskog Carstva. Umrla je 1824. u Karasubazaru na Krimu.[1][3]