Obična parepa

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Barbarea vulgaris)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Obična parepa
(Barbarea vulgaris)
Barbarea vulgaris1.jpg
Sistematika
Carstvo Plantae
Red Brassicales
Porodica Brassicaceae
Rod Barbarea
Vrsta B. vulgaris
Sinonimi
  • Cheiranthus ibericus Willd.
  • Barbarea ceretana Sennen
  • Erysimum barbarea L.
  • Erysimum arcuatu Opiz ex J. Presl & C. Presl

Parepa obična (latinski Barbarea vulgaris) – također poznata i kao gorka salata, biljka barbara, raketna salata i sl. je dvogodišnja biljka iz roda Barbarea, koji pripada porodici Brassicaceae (krstašice).[1]

Opis[uredi | uredi izvor]

Zatvaranje cvjetova Barbarea vulgaris.

Ova biljka naraste do 30–60 cm visine, sa najveċom visinom do 1 m. Stabljika je rebrasta i bez dlaka, te razgranata u njenom donjem dijelu. Kao osnovu ima rozetu sjajnih, tamnozelenih listova. Listovi kod donjeg dijela stabljike su prateći i lirasto-perasti, s velikim režnjevima u donjem dijelu stabljike i manjim gornjim režnjevima. Kaulini (uz stabljiku) listovi su manji, jajoliki i nazubljeni. Cvjeta u proljeće u gustim cvatovima iznad lišća. Cvjetovi su dugi 7 – 9 mm, s četiri jarko žute latice. Razdoblje cvjetanja proteže se otprilike od aprila do jula, a plod je mahuna duga oko 15 – 30 mm.

Hemijske supstance koje se nalaze u ovoj biljci su: saponin i flavonoid.[2] i glukozinolate.[3][4]

Prirodni insekticid i moguċnosti za upotrebu u poljoprivredi[uredi | uredi izvor]

Većina genotipova Barbarea vulgaris su prirodno otporni na neke vrste insekata koji su inače specijalizirani za porodicu krsatašica. U slučaju moljaca roda Diamondback (naprimjer, Plutella xylostella ) i buha (Phyllotreta nemorum), otpornost je uzrokovana saponinima.[5][6][7][8] Glukozinolati, kao što su glukobarbarin i glukobrasicin koriste se protiv jaja kupusnog bijelog leptira (leptir kupusar), kao što je Pieris rapae. Larve ovog leptira dobro napreduju na ovim biljkama. Ove hemikalije stimulišu i ženke moljaca, ali larve ugibaju zbog sadržaja saponina koji očigledno na njih ne djeluje. Ovaj fenomen je testiran za biološku kontrolu insekata: bilke Barbarea vulgaris siju se u polju i privlače puno opterećenja jajima u dijamantnoleđog moljca. Kao larve uginu ubrzo nakon izlijeganja, ova vrsta klopke za insekte zove se "ćorsokak zamka isijecanja".[9]

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Prirodno naseljava Evroaziju, a odomaċena je (kao unesena vrsta) u mnogim dijelovima Sjeverne Amerike kao sjeme.

Stanište[uredi | uredi izvor]

Biljka najbolje uspijeva na svježim ili vlažnaim mjestaima, pored puteva, pored rijeka ili na obroncima kanala, na nadmorskim visinama od 0 do 1600 m.

Prirodni ekohemotipovi[uredi | uredi izvor]

Dlakavi tip (tip-P) je opisan u južnoj Skandinaviji i Rusiji. Ima netipsku hemiju i bez otpornosti na dijamantnoleđog moljca i buhu Phyllotreta nemorum. Ovaj tip morfološki pripada raznim Barbarea vulgaris var. arcuata, ali može biti identičan i podvrsti prvobitno opisanoj kao Barbaraea Beck arcuata Rchb. ssp. pubescens N. Busch. U tom kontekstu, uobičajeni tip Barbarea vulgaris var. arcuata zove se "G-tip" (goli, bez lisnih dlaka). Hemotip sa odstupanjem sadržaja glukozinolata opisan je u populacijama iz Zapadne Evrope i proglašen je "NAS-tipom" (jer je dominiran sa glukozinolat glucoNASturtiin). Ova vrsta ima povećanu otpornost na neke specijalizirane insekte. U tom kontekstu, uobičajeni hemotip B. vulgaris zove se tip "BAR" (jer dominiraju glukoBARbarini).

Podvrste[uredi | uredi izvor]

  • Barbarea vulgaris var. arcuata (Opiz ex J. Presl & C. Presl) Fr.
  • Barbarea vulgaris var. brachycarpa Rouy & Foucaud
  • Barbarea vulgaris var. longisiliquosa Carion
  • Barbarea vulgaris var. sylvestris Fr.

Dodatne slike[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  2. ^ Dalby-Brown, Lea; Olsen, Carl Erik; Nielsen, Jens Kvist; Agerbirk, Niels (2011). "Polymorphism for Novel Tetraglycosylated Flavonols in an Eco-model Crucifer, Barbarea vulgaris". Journal of Agricultural and Food Chemistry. 59 (13): 6947–56. doi:10.1021/jf200412c. PMID 21615154.
  3. ^ Agerbirk, Niels; Olsen, Carl Erik (2011). "Isoferuloyl derivatives of five seed glucosinolates in the crucifer genus Barbarea". Phytochemistry. 72 (7): 610–23. doi:10.1016/j.phytochem.2011.01.034. PMID 21354584.
  4. ^ Agerbirk, Niels; Ørgaard, Marian; Nielsen, Jens Kvist (2003). "Glucosinolates, flea beetle resistance, and leaf pubescence as taxonomic characters in the genus Barbarea (Brassicaceae)". Phytochemistry. 63 (1): 69–80. doi:10.1016/S0031-9422(02)00750-1. PMID 12657300.
  5. ^ Kuzina, V.; Ekstrom, C. T.; Andersen, S. B.; Nielsen, J. K.; Olsen, C. E.; Bak, S. (2009). "Identification of Defense Compounds in Barbarea vulgaris against the Herbivore Phyllotreta nemorum by an Ecometabolomic Approach". Plant Physiology. 151 (4): 1977–90. doi:10.1104/pp.109.136952. PMC 2785962. PMID 19819983.
  6. ^ Kuzina, Vera; Nielsen, Jens Kvist; Augustin, Jörg Manfred; Torp, Anna Maria; Bak, Søren; Andersen, Sven Bode (2011). "Barbarea vulgaris linkage map and quantitative trait loci for saponins, glucosinolates, hairiness and resistance to the herbivore Phyllotreta nemorum". Phytochemistry. 72 (2–3): 188–98. doi:10.1016/j.phytochem.2010.11.007. PMID 21130479.
  7. ^ Nielsen, Nikoline J.; Nielsen, John; Staerk, Dan (2010). "New Resistance-Correlated Saponins from the Insect-Resistant CruciferBarbarea vulgaris". Journal of Agricultural and Food Chemistry. 58 (9): 5509–14. doi:10.1021/jf903988f. PMID 20387830.
  8. ^ Shinoda, Tetsuro; Nagao, Tsuneatsu; Nakayama, Masayoshi; Serizawa, Hiroaki; Koshioka, Masaji; Okabe, Hikaru; Kawai, Akira (2002). "Identification of a triterpenoid saponin from a crucifer, Barbarea vulgaris, as a feeding deterrent to the diamondback moth, Plutella xylostella". Journal of Chemical Ecology. 28 (3): 587–99. doi:10.1023/A:1014500330510. PMID 11944835.
  9. ^ Shelton, A. M. and B. A. Nault (2004) "Dead-end trap cropping: a technique to improve management of the diamondback moth," Crop Protection 23: 497-503.

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

  • Pignatti S. - Flora d'Italia – Edagricole – 1982, Vol. I, pag. 396
  • Tutin, T.G. et al. - Flora Europaea, second edition - 1993

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]