Barrett M82

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Barrett M82
Upotreba
U službi1989 - do danas
Korisnici Sjedinjene Američke Države
RatoviRat u Afganistanu, Rat u Iraku 2003.
Proizvodnja
ProizvođačBarrett Firearms Manufacturing
Cijena po komadu8.900 $
Opis oružja
TežinaVidi tehnički podaci
DužinaVidi tehnički podaci
Dužina cijeviVidi tehnički podaci
Kalibar.50 BMG
.416 Barrett
Domet1800 m
Spremnik municije10 metaka
Brzina zrna853 m/s (Browning verzija)
880 m/s (DŠK verzija)

Barrett M82 je poluautomatska teška snajperska puška koju je razvio američki proizvođač Barrett Firearms. To je najkorištenija puška svoje vrste. Također je zvana kao "Lahka pedesetica" ("Light Fifty") zbog svog kalibra .50 BMG. Ovo oružje se može naći u dvije varijante, prvobitni M82A1 (i A3), te bullpup M82A2. M82A2 se više ne proizvodi, iako se XM500 može smatrati sljedbenikom.

Pregled[uredi | uredi izvor]

Originalni Barrett M82.
M82A1 od 60. artiljerskog odreda tokom operacije "Pustinjski štit".

Firmu Barrett Firearms Manufacturing osnovao je Ronnie Barrett za isključivu namjenu proizvodnje poluautomatskih pušaka kalibriranih za moćni metak 12,7×99 mm NATO (.50 BMG) koji je izvorno razvijen za teški mitraljez M2 Browning. Barrett je započeo svoj rad ranih 1980-ih i prve izrađene puške su bile dostupne 1982., čime dobija oznaku M82. Barrett je lično dizajnirao svaki zasebni dio oružja i stavio ga na tržište te na masovnu proizvodnju, iz vlastitog džepa. Nastavio je razvijati svoju pušku tokom 1980tih i razvio je poboljšanu verziju M82A1 1986. godine.

Prvi konvencionalni vojni uspjeh je bila prodaja oko 100 pušaka M82A1 švedskoj vojsci 1989. Glavni uspjeh dogodio se 1990, kada su Oružane snage SAD-a nabavile značajan broj M82A1 tokom operacija Pustinjski štit i Pustinjska oluja u Kuvajtu i Iraku. Prvobitno je marinski korpus kupio 125 pušaka, potom su slijedile narudžbe od vojske i zrakoplovstva. M82A1 se u SAD-u naziva SASR—"Special Applications Scoped Rifle" ("Puška s optičkim teleskopskim nišanom za specijalne primjene"), koristi se kao protivmaterijalna puška i kao alat za odstranjivanje eksploziva. Dugački efektivni domet od preko 1.800 metara (1,8 km), zajedno s velikom energijom i dostupnošću veoma efikasne municije kao što je oklopno-probijajuća i višenamjenska norveško-finska municija Raufoss Mk 211 proizvođača Nammo, koje omogućava djelotvorne operacije protiv meta poput radarskih kabina, kamiona, parkiranih letjelica itd. M82 se također može koristiti za neutraliziranje neprijatelja u obračunima ili protiv sakrivenih meta. Međutim, upotreba protiv protivničke pješadije nije glavna primjena M82 (ili bilo koje druge puške kalibra .50 BMG). Postoji široko rasprostranjena zabluda da je puno sporazuma i ugovora zabranilo korištenje .50 BMG-a protiv ljudskih meta. Kako god, pravni zastupnik američke vojske je izdao legalno mišljenje o tome da .50 BMG i čak Raufoss Mk 211 se po zakonu mogu koristiti protiv neprijateljske pješadije.

Daljnji razvoj doveo je do bullpup puške M82A2 1987, koja je imala dizajn za smanjeni trzaj kada se puca sa ramena. Nije uspjela ostaviti dobar dojam na svjetskom tržištu vatrenog oružja, te je zbog toga proizvodnja ubrzo ukinuta. Uprkos tom, 2006. je Barrett završio razvoj XM500, koja je također imala istu "bullpup" konfiguraciju sličnoj M82A2.

M82A2 sa skopom Leupold Mark 4.

Najnovija verzija porodice M82 je puška M82A1M koju su usvojili američki marinci pod oznakom M82A3 SASR, te su je kupili u velikom broju. Ova varijanta se razlikuje od prethodne M82A1 u tome što ima dužu Picatinny šinu koja omogućava stavljanje raznih optičkih nišana i dodatnih naprava na pušku. Ostale promjene su dodatak odvojivog prednjeg dvonošca koji kada se ne koristi može sklopiti u jednonožac, nešto jače olakšani mehanizam i kompenzator.

Još jedna verzija originalnog oružja je M82A1A SASR koja je skoro identična, ali je posebno napravljena za metak Raufoss Mk 211 Mod 0, vrsta oklopno-probijajuće zapaljive municije.

Puške Barrett M82 su kupile razne vojne i policijske snage iz barem 30 država, kao što su Belgija, Čile, Danska, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Italija, Jamajka, Meksiko i Holandija[1], Norveška, Filipini, Saudijska Arabija, Španija, Švedska, Turska i Ujedinjeno Kraljevstvo, SAD i drugi. M82 se također koristi u civilnim dalekometnim takmičenjima sa kalibrom .50, s time da se precizno može pucati na 910 m i čak dalje.

Helikopterska taktička eskadrila Obalne straže SAD-a i odredi zakonskih službi koriste verzije Barretta M107 za onesposobljavanje brzih glisera koji nose ilegalnu drogu. Puške Barrett M82 su također privukle pažnju civilnih zakonskih agencija; puške su usvojile policije New Yorka i Pittsburgha. Ako dođe potreba za imobilizaciju vozila, jedan .50 BMG metak u cilindarskom bloku motora će dobro poslužiti. Ako je potrebno probiti barijere, .50 BMG je sposoban probiti većinu komercijalnih cigli zida i betonskih blokova.

Prema dokumentarcu The Brooklyn Connection, simpatizeri iz SAD-a su puške M82 prokrijumčarili na Kosovo, gdje su postale popularne dalekometne snajperske puške u Oslobodilačkoj vojsci Kosova. U Sjevernoj Irskoj tokom 1990-ih, brigada Južnog Armagha i Privremena irska revolucionarna armija (IRA) su koristile Barrett puške protiv britanske vojske i kraljevske policije Ulstera.[2]

Barrett M82A1 je korišten 2002. kao platforma za eksperimentalni prototip OSW (Objective Sniper Weapon, bos. Objektivno snajpersko oružje). Ovo oružje bilo je opremljeno sa skraćenom cijevi kalibra 25 mm, te je ispaljivalo visoko-eksplozivne projektile razvijene za automatski bacač granata OCSW (Objective Crew Served Weapon) kalibra 25×59mm. Pokusni OSW je pokazao povećanu efikasnost protiv različitih meta, ali trzaj je bio izvan ljudskih ograničenja. Ovo oružje, također poznato kao Barrett "Payload Rifle", sada se naziva XM109.

M82 u M107[uredi | uredi izvor]

M107, skoro identičan M82A1M/A3.
Zapovjednik iz odreda za uklanjanje eksplozivnih sredstava (EOD) američke mornarice puca iz M107 u Afganistanu.

XM107 je originalno trebala biti snajperska bolterica, te je američka vojska odabrala između takvih oružja. Međutim, donesena je odluka da vojska, u biti, nije trebala takvo oružje. Puška koja je izvorno odabrana pod ispitima XM107 je Barrett M95.

Zatim se vojska odlučila na Barrett M82, polautomatsku pušku. U ljeto 2002., M82 se konačno uzdignuo iz svoje vojne faze ispitivanja i odobren je za "skroz materijalni otpust", čime dobiva oznaku dalekometna puška, kalibar .50, M107. M107 ima optički teleskopski nišan Leupold 4,5–14×50 Mark 4.

Narednik Jeremy Rutledge iz 3. bojne, 187. pješadijskog puka, 3. brigade borbenog tima, 101. zračnodesantne divizije pazi na okolinu sa svojim Barrettom u Mahmudiyahu, Irak. 29. novembar, 2007.

Barrett M107 je .50-kalibarska, poluautomatska puška. Poput svojih prethodnika, za pušku se govori da ima upravljivi trzaj za oružje svoje veličine zahvaljujući sastavu cijevi koji sam od sebe apsorbira silu, pomicanjem prijemnika prema nazad pomoću velikih opruga sa svakim pucnjem. Dodatno, težina i veliki kompenzator također asistiraju u redukciji trzaja. Razne promjene su napravljene originalnom M82A1 da bi se kreirao M107, s novim obilježjima kao što su produžena šina za dodatke, stražnja drška i dvonožac. Barrett je nedavno bio na zadatku za razvijanje lakše verzije M107 pod "Kongresnom programu protivmaterijalne snajperske puške", te je već smislio shemu da izgradi važne komponentne dijelove poput okvira prijemnika i kompenzatora lakše težine.

Barrett M107, kao prijašnji članovi linije M82, su također nazivane kao "Lahke pedesetice". Naziv ima dosta primjera zamijenjenih za one ranije, s time da je M107 dobio glasove za jedno od "10 najboljih vojnih izuma američke vojske" 2005.[3]

Barrett M107CQ[uredi | uredi izvor]

Komercijalni razvoj za "novi" M107, M107CQGreška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nevaljani nazivi, npr. možda ih je previše koji je komercijalno izdan i dostupan. Značajna poboljšanja uključuju smanjenje težine za 2 kg, novi cilindrični titanijski kompenzator i titanijski cijevni ključ/sistem za smanjenje trzaja koji omogućuje oružju da radi s prigušivačem napravljenim za Barrett, aluminijski gornji prijemnik, termalni štitnik za obraz na kundaku, te ostale funkcionalne modifikacije kako bi se povećala izdržljivost i korisnost.[4]

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Snajperist američke vojske cilja s Barrettom M107.

M82 je polautomatsko vatreno oružje koje radi na načelu kratkog trzaja. Kada se puca iz oružja, prvobitno se cijev trzne za kratku udaljenost (oko 25 mm), s time da je sigurno zaključano pomoću rotirajućeg izbacivača/ključa (bolt). Nakon toga, ručica na izbacivaču koja se pomiče kroz zakrivljeni bregasti prorez okreće izbacivač da bi se otkočila cijev. Što je prije izbacivač otvoren, drška akceleratora ga nabija nazad, prenoseći energiju cijevi na izbacivač kako bi se postigla pouzdana radnja cikliranja, tj. stavljanja novog metka u cijev. Zatim se cijev zaustavi, a izbacivač odlazi prema nazad i odbacuje potrošenu čahuru. Na svom taktu vraćanja, šipka smještena unutar izbacivača zgrabi i pogura novi metak u cijev, te se konačno zaključa. Udarna igla ili udarač je također napet tokom vraćanja izbacivača. M82 koristi veliki odvojivi spremnik/šaržer koji drži 10 metaka, iako postoje rijetki spremnici kapaciteta 12 metaka, ti spremnici su razvijeni za upotrebu tokom operacije Pustinjska oluja 1991.

Prijemnik se sastoji od dva dijela (gornji i donji) koji su oblikovani nabijanjem iz čeličnog lima i spojeni su vijcima. Teška cijev je užljebljena/kanalirana da bi se poboljšalo širenje topline i uštedila težina, te je opremljena s velikim i efikasnim reaktivnim kompenzatorom.

Demonstracija M82A1 u Hurlburt Fieldu, Florida.

Puške M82A1 su opremljene šinom i pomoćnim sklopivim čeličnim nišanima. Puške M82 u američkoj vojsci najčešće imaju optički teleskopski nišan Leupold Mark 4. M82A1M (USMC M82A3) ima dugačku Picatinny šinu i nišan U.S Opticsa. Svaki M82 je opremljen s preklopnom drškom za nošenje i preklopnim dvonožcem (oboje su odvojivi na verziji M82A3). M82A3 je također opremljen odvojivom stražnjom nožicom ispod kundaka. Stražnji dio usadnika ima mehkani jastučić za trzaj kako bi se dodatno smanjio osjet trzaja. M82A1 i M82A3 se mogu montirati na pješačke dvonožce M3 ili M122 (koji su izvorno namijenjeni za mitraljeze) ili na vozila sa posebnom mehkom šinom za Barrett. M82A1 može imati remen za nošenje, ali sudeći prema onima koji su ga nosili na ratištu, M82 je previše neugodan da bi ga se nosilo na remenu zbog svoje prekomjerne dužine i težine. Obično ga se nosi u specijalnom koferu.

M82A2 se razlikuje od M82A1 ponajviše u konfiguraciji, pištoljska drška zajedno s okidačem su smješteni ispred šaržera, a kundak ispod prijemnika, odmah nakon spremnika. Dodatna prednja drška je ispod prijemnika, a šina za nišan je pomaknuta prema naprijed također.

Izviđački snajperist američkih marinaca puca iz M82A3.

Maksimalni efikasni domet M107 je 1.829 m. Maksimalni najveći domet ovog oružja (posebno s verzijom M107) je 4.000 m, što je udaljenost spomenuta u vlasnikovom priručniku. Kalibar pedeset (i veći) su potencijalni za let na velikim udaljenostima ako su ispaljeni poput artiljerije, zahtjevajući posmatranje većih sigurnosnih prostora tokom paljbe.

Korisnici[5][uredi | uredi izvor]

Snajperist američke obalne straže s M107.
M107 njemačke vojske (pod oznakom G82) s teleskopskim optičkim nišanom Zeiss 6–24×72.
IDF-ov M82A1.

Tehnički podaci[uredi | uredi izvor]

Specifikacije M82A1 M82A2 M107
Dužina 145 cm (cijev od 73,7 cm)
122 cm (cijev od 50,8 cm)
140,9 cm 144,8 cm
Dužina cijevi 73,7 cm
50,8 cm
73,7 cm 73,7 cm
Težina 14,0 kg (cijev od 73,7 cm)
13,5 kg (cijev od 50,8 cm)
14,75 kg 12,9 kg
Brzina 853 m/s (metak od 42,8 g)
990 m/s (metak od 26,0 g)
900 m/s 853 m/s
Efektivni domet 1.800 m 1.829 m 1.829 m
Maksimalni domet 4.000–6.812 m N/A 4.000–6.812 m

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Met aangepaste Vikings en een reuzengeweer de Chora-vallei in, (nl)
  2. ^ Izvještaj policijskog pravobranioca, 13. decembar 2008. Arhivirano 14. 12. 2006. na Wayback Machine "16.9 Zasnovano na pronalascima istrage zaključeno je da .50-kalibarska puška Barrett korištena 12. februara 1997. nije bilo isto oružje korišteno u snajperskim pucnjavama u Južnom Armaghu između 1990. i 1994..."
  3. ^ "Police Precision Rifle Press Releases". Arhivirano s originala, 14. 10. 2007. Pristupljeno 1. 3. 2014.
  4. ^ "M107A1TM" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 23. 1. 2011. Pristupljeno 1. 3. 2014.
  5. ^ Gander, Terry, Jane's Infantry Weapons 2006–2007. Jane's Information Group, str. 22. ISBN 0-7106-2755-6.