Bartterov sindrom
| Bartterov sindrom | |
|---|---|
| Drugi nazivi | Nefropatija koja troši so[1] |
 | |
| Shema bubrežne cijevi i njena vaskularna opskrba. | |
| Specijalnost | Nefrologija, pedijatrija |
| Simptomi | Nakon rođenja, dijete mokri i pije pretjerano (poliurija, odnosno polidipsija) |
| Komplikacije | Dehidracija |
| Vrste | Neonatusni i klasični |
| Uzroci | Nasljeđivanje, rijetka nasljedna bolest |
Bartterov sindrom (BS) je rijetka nasljedna bolest koju karakteriše defekt debelog uzlaznog ekstremiteta Henleove petlje, što rezultira niskim sadržajem kalija (hipokalemija),[2] i povećan pH krvi (alkaloza), i normalna do niska vrijednost krvnog pritiska. Postoje dva tipa Barterovog sindroma: neonatusni i klasični. Usko povezan poremećaj, Gitelmanov sindrom, blaži je od oba podtipa Barterovog sindroma.
Znakovi i simptomi[uredi | uredi izvor]
U 90% slučajeva, neonatusni Barterov sindrom se viđa između 24. i 30. nedelje gestacije sa viškom amnionske tečnosti (polihidramnion). Nakon rođenja, dijete se vidi kako mokri i pije pretjerano (poliurija, odnosno polidipsija). Dehidracija opasna po život može nastati ako beba ne prima adekvatnu tečnost. Oko 85% dojenčadi odlaže višak [[kalcij[[a u urinu (hiperkalciurija) i bubrezima (nefrokalcinoza), što može dovesti do bubrežnih kamenaca. U rijetkim slučajevima, poemećaj novorođenčeta može napredovati u zatajenje bubrega.[3]
Pacijenti sa klasičnim Barterovim sindromom mogu imati simptome u prve dvije godine života, ali se obično dijagnosticiraju u školskoj dobi ili kasnije. Kao i novorođenčad s neonatusnim podtipom, pacijenti s klasičnim Bartterovim sindromom također imaju poliuriju, polidipsiju i sklonost dehidraciji, ali normalno ili tek neznatno povećano izlučivanje kalcija u urinu bez sklonosti razvoju kamenca u bubregu. Ovi pacijenti također imaju povraćanje i usporavanje rasta. Funkcija bubrega je također normalna ako se bolest liječi,[4] ali povremeno pacijenti prelaze do završnog stadija zatajenja bubrega. Barterov sindrom okarakteriziran je niskim nivoom kalija u krvi, alkalozom, normalnim do niskim krvnog pritiska i povišenim reninom i aldosteronom u plazmi. Vjerovatno postoje brojni uzroci ovog sindroma. Dijagnostički pokazatelji uključuju visok nivo kalija i hlorida u urinu, uprkos niskim vrijednostima u serumu, povećani renin u plazmi, hiperplaziju jukstaglomerularnog aparata na biopsiji bubrega i pažljivo isključivanje zloupotrebe diuretika. Često se nalazi prekomjerna proizvodnja prostaglandina u bubrezima. Može doći i do gubitka magnezija. Homozigotni pacijenti doživljavaju tešku hiperkalciuriju i nefrokalcinozu.[5]
Patofiziologija[uredi | uredi izvor]
Barterov sindrom je uzrokovan mutacijama gena koji kodiraju proteine za transport iona kroz bubrežne ćelije u debei uzlazni nastavak nefrona koji se također naziva uzlaznom Henleovom petljom.[4] Konkretno, mutacije koje direktno ili indirektno uključuju Na-K-2Cl-kotransporter su ključne. Kotransporter Na-K-2Cl je uključen u elektroneutralni transport jednog natrijevog, jednog kalijevog i dva hloridna iona preko apikalne membrane tubula. Bazolateralni kalcij-osjeztljivi receptor ima sposobnost da smanji aktivnost ovog transportera nakon aktivacije. Kada se jednom transportuju u ćelije tubula, ioni natrija se aktivno transportuju kroz bazolateralnu membranu pomoću Na+/K+-ATPaze, a hloridni ioni prolaze olakšanom difuzijom kroz bazolateralne hloridne kanale. Kalij, međutim, može da difunduje nazad u lumen tubula kroz apikalne kalijeve kanale, vraćajući neto pozitivni naboj u lumen i uspostavljajući pozitivan napon između lumena i intersticijskog prostora. Ovaj gradijent naboja je obavezan za paraćelijsku reapsorpciju iona i kalcija i magnezija.
Pravilna funkcija svih ovih transportera neophodna je za normalnu reapsorpciju iona duž debelog uzlaznog nastavka, a gubitak bilo koje komponente može dovesti do funkcionalne inaktivacije sistema u cjelini i dovesti do prezentacije Barterovog sindroma. Gubitak funkcije ovog reapsorpcijskog sistema rezultira smanjenom reapsorpcijom natrija, kalija i hlorida u debelom uzlaznom nastavku, kao i ukidanjem lumen-pozitivnog napona, što rezultira smanjenom reapsorpcijom kalcija i magnezija. Gubitak reapsorpcije natrija ovdje također ima neželjeni učinak ukidanja hipertonije bubrežne medule, ozbiljno narušavajući sposobnost kasnije reapsorpcije vode u distalnom dijelu nefrona i sistemu sabirnih kanala, što dovodi do značajne diureze i potencijala za volumensko iscrpljivanje. Konačno, povećano opterećenje natrijem na distalnom dijelu nefrona izaziva kompenzacijske mehanizme reapsorpcije, iako na račun kalija izlučivanjem iz glavnih ćelija i rezultira hipokalemijom. Ovo povećano izlučivanje kalija je djelimično nadoknađeno α-interkaliranim ćelijama na račun oona vodika, što dovodi do metaboličke alkaloze.
Na osnovu uključenih gena, Barterov i Gitelmanov sindrom mogu se podijeliti u različite podtipove:[6]
| Naziv | Bartterov tip | Povezane genske mutacije | Defekt |
| Neonatusni Bartterov sindrom | Tip 1 | SLC12A1 (NKCC2) | Na-K-2Cl-simporter |
| Neonatusni Bartterov sindrom | Tip 2 | ROMK/KCNJ1 | Debeli uzlazni nastavak K+ channel |
| Klasični Bartterov sindrom | Tip 3 | CLCNKB | Cl− |
| Barterov sindrom sa senzornervnom gluhoćom | Tip 4 | BSND[7] | Kanalska dodatna podjedinica Cl− |
| Barterov sindrom povezan sa autosomno dominantnom hipokalcemijom | Tip 5 | CASR[8] | Aktivirajuća mutacija kalcij-osjetljivih receptora |
| Gitelmanov sindrom | – | SLC12A3 (NCCT) | Natrij-hloridni simporter |
Dijagnoza[uredi | uredi izvor]
Osobe s Bartterovim sindromom imaju simptome koji su identični onima kod pacijenata koji uzimaju diuretike za Henleovu petlju, kao što je furosemid, s obzirom da diuretici petlje ciljaju na tačan transportni protein koji je defektan u sindromu (barem za tip 1 Barterovog sindroma). Ostali podtipovi sindroma uključuju mutacije u drugim transporterima koje rezultiraju funkcionalnim gubitkom ciljnog transportera. Pacijenti često priznaju da preferiraju slanu hranu.[9]
Klinički nalazi karakteristični za Bartterov sindrom su hipokalemija, metabolička alkaloza i normalan do nizak krvni pritisak. Ovi nalazi mogu biti uzrokovani i drugim stanjima, koja mogu izazvati zabunu. Prilikom postavljanja dijagnoze Barterovog sindroma, sljedeća stanja moraju biti isključena kao mogući uzroci simptomatologije:
- Hronično povraćanje: Ovi pacijenti će imati nizak nivo hlorida u urinu; imaju relativno viši nivo hlorida u urinu.
- Zloupotreba diuretičkih lijekova (pilule za vodu): Ljekar mora pregledati urin na više diuretika prije nego što se postavi dijagnoza.
- Magnezij i nedostatak kalcija: Ovi pacijenti će takođe imati nizak nivo magnezija i kalcija u serumu i urinu.
Pacijenti s Bartterovim sindromom također mogu imati povišene razine renina i aldosterona.
Preneonatusni Barterov sindrom može biti povezan sa polihidramnionom.[10]
Tretman[uredi | uredi izvor]
Neophodna je suplementacija natrija, hlorida i kalija pod medicinskim nadzorom, a spironolakton se također može koristiti za smanjenje gubitka kalija.[2] Slobodan i nekvalificiran pristup vodi je neophodan kako bi se spriječila dehidracija, jer pacijenti održavaju odgovarajući odgovor na žeđ. U teškim slučajevima kada suplementacija sama po sebi ne može održati biohemijsku [[homeostaza|homeostazu, nesteroidni protivupalni lijekovi (NSAID) se mogu koristiti za smanjenje glomerulske filtracije i mogu biti vrlo korisni, iako mogu uzrokovati iritaciju želuca i treba ih primjenjivati zajedno sa terapije supresijom želučane kiseline. Inhibitori enzima koji konvertuje angiotenzin (ACE) se takođe može koristiti za smanjenje brzine glomerulske filtracije. Kod malih beba i djece neophodan je nizak prag za provjeru elektrolita u serumu tokom perioda bolesti koji ugrožava unos tekućine.[11]
Nadzorni ultrazvuk bubrega treba koristiti za praćenje razvoja nefrokalcinoze, česte komplikacije koja dodatno povećava poteškoće u koncentraciji urina.[12]
Prognoza[uredi | uredi izvor]
Dostupne ograničene prognostičke informacije sugeriraju da rana dijagnoza i odgovarajuće liječenje dojenčadi i male djece s klasičnim Barterovim sindromom mogu poboljšati rast, a možda i intelektualni razvoj. S druge strane, trajna hipokalemija i hiperreninemija mogu uzrokovati progresivni tubulointersticijski nefritis, što rezultira krajnjim stadijem bolesti bubrega (zatajenjem bubrega). Uz rano liječenje disbalansa elektrolita, prognoza za pacijente s klasičnim Barterovim sindromom je dobra.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Bartter syndrome: MedlinePlus Medical Encyclopedia". medlineplus.gov (jezik: engleski). Pristupljeno 29 September 2019.
- ^ a b "Bartter Syndrome: Tubular and Cystic Kidney Disorders: Merck Manual Home Edition". Arhivirano s originala, 4 January 2008. Pristupljeno 2007-12-31.
- ^ "Bartter syndrome". Medline Plus. Pristupljeno 3 July 2021.
- ^ a b Rodriguez-Soriano J (1998). "Bartter and related syndromes: the puzzle is almost solved". Pediatr Nephrol. 12 (4): 315–27. doi:10.1007/s004670050461. PMID 9655365. S2CID 41782906.
- ^ Castrop, Hayo; Schießl, Ina Maria (2014). "Physiology and pathophysiology of the renal Na-K-2Cl cotransporter (NKCC2)". American Journal of Physiology. Renal Physiology. 307 (9): F991–F1002. doi:10.1152/ajprenal.00432.2014. PMID 25186299.
- ^ Naesens M, Steels P, Verberckmoes R, Vanrenterghem Y, Kuypers D (2004). "Bartter's and Gitelman's syndromes: from gene to clinic". Nephron Physiol. 96 (3): 65–78. doi:10.1159/000076752. PMID 15056980. S2CID 9649621.
- ^ Zaffanello M, Taranta A, Palma A, Bettinelli A, Marseglia GL, Emma F (2006). "Type IV Bartter syndrome: report of two new cases". Pediatr. Nephrol. 21 (6): 766–70. doi:10.1007/s00467-006-0090-x. PMID 16583241. S2CID 34031819.
- ^ Vezzoli G, Arcidiacono T, Paloschi V, et al. (2006). "Autosomal dominant hypocalcemia with mild type 5 Bartter syndrome". J. Nephrol. 19 (4): 525–8. PMID 17048213.
- ^ "Bartter syndrome". The National Center For Advancing Translational Sciences. Pristupljeno 23 July 2021.
- ^ Dane B, Yayla M, Dane C, Cetin A (2007). "Prenatal diagnosis of Bartter syndrome with biochemical examination of amniotic fluid: case report". Fetal Diagn. Ther. 22 (3): 206–8. doi:10.1159/000098719. PMID 17228161. S2CID 45890736.
- ^ "Bartter Syndrome". The Lecturio Medical Concept Library. Pristupljeno 3 July 2021.
- ^ "Bartter Syndrome". The Lecturio Medical Concept Library. Pristupljeno 23 July 2021.
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
Šablon:Poremećaji nadbubrežne žlijezde Šablon:Urološka bolest