Bazna ganglija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
{{{Ime}}}
Basal Ganglia and Related Structures.svg
Bazna ganglija označena gore desno
Basal ganglia 1.jpg
Bazna ganglija na čeonom presjeku mozga
Detalji
Part of Cerebrum
Identifikatori
MeSH A08.186.211.730.885.105
NeuroLex ID Basal ganglia
Dorlands
/Elsevier
n_11/12580456
TA A14.1.09.501
FMA 84013
Anatomska terminologija

Bazna ganglija, osnovna ganglija ili bazna jezgra sadrži više supkortikalnih jezgara raznovrsnog porijekla, u mozgu kičmenjaka, nalazi se na dnu telencephalona.[1][2][3][4]

Jezgra baznih ganglija su snažno povezana sa moždanim korteksom, talamusom i [[|produžena moždina|moždanom]], kao i nekoliko drugih područja mozga. Bazne ganglije imaju različite funkcije, uključujući: kontrolu voljnih motornih pokreta, proceduralno učenje, rutinska ponašanja ili "navike", kao što su bruksizam, pokreti očiju, spoznaje[5]i emocije.[6] Glavne komponente baznne ganglije  – prema funkciji  – su dorzalni strijatum (kaudalno jezgro i putamen), ventralni strijatum (nucleus accumbens i mirisni čvorovi), globus pallidus, ventralni pallidum, substantia nigra i suptalamsko jezgro.[7]

Važno je napomenuti, međutim, da se dorzalni striatum i globus pallidus mogu smatrati anatomski različitim od substantia nigra, nucleus accumbens i suptalamsko jezgra. Svaka od ovih komponenti ima složenu internu anatomski i neurohemijskih organizacije. Najveća komponenta, strijatum (dorzalni i ventralni), prima ulazne signale iz mnogih područja mozga izvan baznih ganglija, ali izlaz ima samo na ostale dijelove baznih ganglija. Pallidum prima ulaz iz striatuma, a šalje inhibitorni izlaz na veliki broj područja motornih veza. Substantia nigra je izvor strijatnog i ulaz neurotransmitera dopamina, koji ima važnu ulogu u funkciji baznih ganglija. Subthalamsko jezgr prima ulazne impulse uglavnom iz strijatuma kore velikog mozga, a projicira ih na globus pallidus.

Ppopularne današnje teorije impliciraju da bazn ganglija prvenstveno djeluju u izboru akcije; to jest, pomaže u određivanju odluke od nekoliko mogućih oblika izvršnih ponašanja u bilo kojem trenutku. U specifičnijem terminu, primarna funkcija bazne ganglije je vjerovatno da kontrolra i regulira rad motornih i premotornik područja moždane kore, tako da se voljni pokret mogu glatko izvesti.[8]Eksperimentalne studije pokazuju da bazna ganglija ima inhibitorni utjecaj na broj motornih sistema, i da je oslobađanje od ove inhibicije dozvoljava motor sistem da postanu aktivni. U "prebacivanje ponašanja", koje se odvija u okviru baznih ganglija pod utjecajem signala iz mnogih dijelova mozga, uključujući i prefrontalni korteks, koji ima ključnu ulogu u izvršnoj funkciji.[9]

Značaj ovih subkortikalnih jezgara za normalnu funkciju i ponašanje mozga naglašen je za brojna i raznovrsna neurološka stanja povezana sa disfunkcijom bazne ganglije, koje uključuju: poremećaje kontrole ponašanja, kao što su Touretteov sindrom, hemibalizam i [ [opsesivno-kompulzivni poremećaj]], distonija, ovisnosti i poremećaj pokreta, Od njih ih se najviše javlja u Parkinsonovoj bolesti, koja uključuje degeneraciju ćelija koje proizvode dopamin u substantia nigra pars compacta i Hungtinovoj bolesti, koja prije svega uključuje oštećenje strijatuma.

Smatra se da veliki broj visoko prijemčivih droga, uključujući i kokain, amfetamin i nikotin, djeluju uz povećanje efikasnosti ovog dopaminskog signala. Tu je i umiješanost hiperaktivnosti u VTA dopaminergičkim projekcijama u shizofreniji.[10]

Struktura[uredi | uredi izvor]

U pogledu razvoja, ljudski nervni sistem se često klasificira prema tri isvorna mjehura iz kojih se razvija. Ova primarne vezikule u normalnom razvoju formiraju nerrvnu cije ljudskih fetusa i na početku uključuju prosencephalon, mesencephalon i rhombencephalon, od rostralnog ka kaudalnom smjeru (od glave do repa). Kasnije u razvoju nervnog sistema svaka ova sekcija se pretvara u manje komponente. Tokom razvoja, ćelije koje migriraju tangencijalno da formira baznu gangliju su u režiji bočnih i medijalnih ganglijskih eminencija. Slijedeća tabela pokazuje razvojnu klasifikaciju i prati je na anatomskim strukturama pronađenim u bazalnoj gangliji.[11][5][7][12] Strukture koje su relevantne za baznu gangliju su boldirane.

Primarna podjela nervne cijevi Sekundarna potpodjela Finalni segmenti kod odraslog čovjeka
Prosencephalon
  1. Telencephalon
  2. Diencephalon
  1. Na obje strane mozga : moždana kora, Kaudat, putamen
  2. Globus Pallidus (pallidum), Thalamus, Hypothalamus, Subthalamus, Epithalamus, suptalamsko jezgro|suptalamska jezgra]]
Mesencephalon
  1. Mesencephalon
  1. Mesencephalon (Srednji mozak): substantia nigra pars compacta (SNc), substantia nigra pars reticulata (SNr)
Rhombencephalon
  1. Metencephalon
  2. Myelencephalon
  1. Pons and cerebellum
  2. Medulla
Koronalni otsječci mozga pokazuju baznu gangliju. Bijela masa je osjenčena tamn o sivo, a siva masa svijetlo sivo.
Naprijed: strijatum, globus pallidus (GPe and GPi)
Otraga: subtalamsko jezgro (STN), substantia nigra (SN)

Bazna ganglija čini temeljnu komponent mozga. Za razliku od kortikalnog sloja koji oblaže površinu prednjeg mozga, bazalne ganglije su skup različitih masa: sive masa leži duboko u mozgu nedaleko od raskrsnice u [ [talamus]]. Kao i većina dijelova mozga, bazna ganglija se sastoji od lijeve i desne strane koje su jedna drugoj virtualne slike u ogledalu.

Što se tiče anatomije, bazne ganglije su podijeljene u četiri različite strukture, ovisno o tome da li su gornje ili donje ili rostralno/kaudalno; drugim riječima, u zavisnosti od toga koliko su blizu vrhu glave. Dva od njih, striatum i pallidum, su relativno veliki; druga dva, u substantia nigra i subtalamskom jezgru, su manji. U ilustraciji sa desne strane, dva koronalna presjeka ljudskog mozga pokazuju lokaciju komponenti baznih ganglija. Treba napomenuti da (ne vidi u ovom dijelu) da subthalamsko jedro i substantia nigra leže dublje (pozadi) u mozgu nego strijatum i pallidum.

Klinički značaj[uredi | uredi izvor]

Slijedeći spisak poremećaja prikazuje one koji su vezani za baznu gangliju

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dizdarević I.; Hadžiselimović R. (1987). Medicinska antropologija (1 iz.). Svjetlost, Sarajevo. ISBN 86-01-00364-8.  Parametar |author1= i |author= više puta naveden (pomoć)
  2. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  3. ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1999): Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo, ISBN 9958-21-091-6.
  4. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2003): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-592-6.
  5. ^ a b Stocco, Andrea; Lebiere, Christian; Anderson, John R. (2010). "Conditional Routing of Information to the Cortex: A Model of the Basal Ganglia's Role in Cognitive Coordination". Psychological Review 117 (2): 541–74. PMC 3064519. PMID 20438237. doi:10.1037/a0019077. 
  6. ^ Weyhenmeyer, James A.; Gallman, Eve. A. (2007). Rapid Review of Neuroscience. Mosby Elsevier. str. 102. ISBN 0-323-02261-8. 
  7. ^ a b Fix, James D. (2008). "Basal Ganglia and the Striatal Motor System". Neuroanatomy (Board Review Series) (4th iz.). Baltimore: Wulters Kluwer & Lippincott Wiliams & Wilkins. str. 274–281. ISBN 0-7817-7245-1. 
  8. ^ Chakravarthy, V. S.; Joseph, Denny; Bapi, Raju S. (2010). "What do the basal ganglia do? A modeling perspective". Biological Cybernetics 103 (3): 237–53. PMID 20644953. doi:10.1007/s00422-010-0401-y. 
  9. ^ Cameron IG, Watanabe M, Pari G, Munoz DP. (June 2010). "Executive impairment in Parkinson's disease: response automaticity and task switching". Neuropsychologia (Neuropsychologia) 48 (7): 1948–57. PMID 20303998. doi:10.1016/j.neuropsychologia.2010.03.015. 
  10. ^ Inta, D.; Meyer-Lindenberg, A.; Gass, P. (2010). "Alterations in Postnatal Neurogenesis and Dopamine Dysregulation in Schizophrenia: A Hypothesis". Schizophrenia Bulletin 37 (4): 674–80. PMC 3122276. PMID 21097511. doi:10.1093/schbul/sbq134. 
  11. ^ Marín & Rubenstein. (2001). A Long, Remarkable Journey: Tangential Migration in the Telencephalon. Nature Reviews Neuroscience, 2.
  12. ^ Regina Bailey. "Divisions of the Brain". about.com. Arhivirano od originala, 2 December 2010. Pristupljeno 2010-11-30. 
  13. ^ Kempton MJ, Salvador Z, Munafò MR, Geddes JR, Simmons A, Frangou S, Williams SC. (2011). "Structural Neuroimaging Studies in Major Depressive Disorder: Meta-analysis and Comparison With Bipolar Disorder". Arch Gen Psychiatry 68 (7): 675–90. PMID 21727252. doi:10.1001/archgenpsychiatry.2011.60.  see also MRI database at www.depressiondatabase.org
  14. ^ Radua, Joaquim; Mataix-Cols, David (November 2009). "Voxel-wise meta-analysis of grey matter changes in obsessive–compulsive disorder". British Journal of Psychiatry 195 (5): 393–402. PMID 19880927. doi:10.1192/bjp.bp.108.055046. 
  15. ^ Radua, Joaquim; van den Heuvel, Odile A.; Surguladze, Simon; Mataix-Cols, David (5 July 2010). "Meta-analytical comparison of voxel-based morphometry studies in obsessive-compulsive disorder vs other anxiety disorders". Archives of General Psychiatry 67 (7): 701–711. PMID 20603451. doi:10.1001/archgenpsychiatry.2010.70. 
  16. ^ Alm, Per A. (2004). "Stuttering and the basal ganglia circuits: a critical review of possible relations". Journal of communication disorders 37 (4): 325–69. PMID 15159193. doi:10.1016/j.jcomdis.2004.03.001. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]