Idi na sadržaj

Behaudin Selmanović

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Behaudin Selmanović
Rođenje (1915-07-04) 4. juli 1915.
Pljevlja
Smrt1. februar 1972(1972-02-01) (56 godina)
Sarajevo
ObrazovanjeDržavna umjetnička akademija, Zagrebu, 1937-1943
Vrsta umjetnostislikarstvo
DjelaPonjava, Krajolik

Behaudin Selmanović Selman (Pljevlja, 1915 – Sarajevo, 1972) bio je bosanskohercegovački slikar. Studirao je na Državnoj umjetničkoj akademiji u Zagrebu 1937-1943.

"Živio je i radio teško, mukotrpno slažući potez do poteza poput kakvog srednjovjekovnog zanatlije. Radilo se o rijetko upornom, rijetko poštenom traženju vlastitog izraza pri čemu slikar nije pravio nikakve kompromise sa sredinom i nije joj ni za dlaku popuštao. Njegov profesor, Marino Tartalja, ulio mu je ljubav prema Sezanu i modernoj umjetnosti. Rođeni kolorista, našao je srodnika u Matisu. Orijent je Selmanović nosio u krvi; bio je dio njegove svakidašnjice, gledao ga je sa lehvi ispisanih vizuelno upečatljivim arapskim pismom, sa istočnjačkih ćilima i serdžada. Selmanović je bio ono što se ateljerskim žargonom naziva „čisti likovnjak“, kod njega nema brzih, spontanih izljeva, svaka slika rješava jedan likovni problem." (Azra Begić, parafraz. prema "Umjetnost BiH 1945 - 1974")

Jedan je od osnivača Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine. Za života je imao dvije samostalne izložbe u Sarajevu 1966. i 1971. Za svoj rad dobitnik je Dvadesetsedmojulske nagrade, najvećeg republičkog priznanja. Za života je svoja djela zavještao Republici Bosni i Hercegovini, izuzev djela koja se nalaze kod privatnih lica i institucija. Danas se dio njegove zaostavštine nalazi u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine i drugim galerijama, muzejima i samostanima u BiH. Ipak, najveći broj djela Behaudina Selmanovića nalazi se u vlasništvu privatnih lica.

Prva retrospektivna izložba radova Behaudina Selmanovića otvorena je decembra 1986. godine u UGBiH. Od 1994. jedna osnovna škola u Sarajevu nosi ime Behaudina Selmanovića.[1]

Povodom obilježavanja stogodišnjice rođenja Behaudina Selmanovića, Bošnjački institut - Fondacija Adila Zulfikarpašića je u novembru 2015. godine organizovao niz aktivnosti koje su imale za cilj da pokrenu pitanje značaja ovog umjetnika i njegovog stvaralaštva. U nastojanju da sistematično pristupi istraživanju djela Behaudina Selmanovića, inicirajući jedan novi, sveobuhvatniji pristup različitim slojevima njegovog stvaralaštva, Bošnjački institut – Fondacija Adila Zulfikarpašića organizovao je naučni skup, čiji je temeljni cilj bio prikazati i afirmisati vrijednost Selmanovićevog slikarstva i nemjerljivi značaj koji je njegovo stvaralaštvo imalo u historiji bosanskohercegovačke likovne umjetnosti. U Bošnjačkom institutu i Umjetničkoj galeriji BiH postavljena je izložba "Behaudin Selmanović 1915 - 2015" na kojoj su izložena djela iz kolekcija galerija, muzeja i samostana Bosne i Hercegovine, ali i veliki broj djela iz privatnih kolekcija. Bitan segment programa obilježavanja stogodišnjice rođenja Behaudina Selmanovića koji je inicirao i organizirao Bošnjački institut, bio je i edukativno-kreativni rad sa učenicima/ama i studentima/icama. Organizovan je veliki broj tematskih obilazaka izložbe za različite ciljne skupine. Stručno predavanje o stvaralaštvu Behaudina Selmanovića i tematski obilazak izložbe organizovan je za studente/ice historije umjetnosti i likovnih umjetnosti, koji su nakon rada sa svojim mentorima dobili priliku da izlažu svoje radove na studentskoj konferenciji i izložbi koje su organizovane u aprilu 2016. godine u prostorijama Bošnjačkog instituta.[2]

Bošnjački institut priprema zbornik radova sa naučnog skupa o stvaralaštvu Behaudina Selmanovića i katalog izložbe "Behaudin Selmanović 1915 - 2015".

Po uzoru na naučni skup održan u Sarajevu, u Bošnjačkom institutu, Općina Pljevlja je u novembru 2015. u okviru "Pljevaljskih novembarskih svečanosti" organizovala "Omaž slikaru Behaudinu Selmanoviću povodom stogodišnjice rođenja".

  • Ponjava, ulje na platnu, 1959.
  • Jesen II, ulje na platnu, 1958. (vlasnik UgBiH)
  • Crvena mrtva priroda, ulje na platnu, 1962.
  • Tri bora, ulje na platnu, 1962.
  • Cvijeće
  • Neretva, ulje na platnu, 1965. (vlasnik UgBiH)
  • Sarajke, ulje na platnu, 1967
  • Krajolik - 1939., ulje na platnu. Graditeljska cjelina - Franjevački samostan i Crkva sv. Ante u Sarajevu, zajedno sa pokretnom imovinom, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine [3]
  • Počiteljski pejzaži, ciklus
  • Akt u narančastom enterijeru, ulje na platnu, 1968.
  • Autoportret s jabukama, ulje na platnu, 1959.
  • Begovina u Stocu, ulje na platnu, 1969.
  • Mahrame, ulje na platnu, 1964.
  • Plava vaza, ulje na platnu, 1959.

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Katalog, BEHAUDIN SELMANOVIĆ RETROSPEKTIVA, Sarajevo, 1986.
  • Katalog, UMJETNOST BOSNE I HERCEGOVINE 1974 – 1984, Sarajevo, 1984.
  • Katalog, UMJETNOST BOSNE I HERCEGOVINE 1945 – 1974, Sarajevo, 1974.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ""Osnovna škola " Behaudin Selmanović""". Arhivirano s originala, 26. 7. 2009. Pristupljeno 16. 12. 2011.
  2. "Behaudin Selmanović, najveći slikar kojeg su Pljevlja ikada imala". Al Jazeera Balkans. 13. 9. 2020. Pristupljeno 11. 11. 2020.
  3. ""Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika"". Arhivirano s originala, 3. 4. 2015. Pristupljeno 16. 12. 2011.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]