Belaja (pritoka Kubana)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Belaja
R. Belaya (Kuban) Maykop 4.jpg
Belaja kod Majkopa
Kuban basin.svg
Karta basena rijeke Kuban
Izvorno imeБелая
DržaveRusija
Dužina273 km
Izvorplanina Fišt
UšćeKrasnodarsko jezero
Sliv{{{sliv}}}
Lijeve pritokePšeha, Kurdžips
Desne pritokeKiša, Dah

Belaja (ruski: Белая, adigejski: Шъхьагуащэ) jest rijeka na jugu evropskog dijela Rusije. Protječe preko jugozapadnih dijelova Krasnodarskog kraja i zapada Republike Adigeje. Lijeva je pritoka rijeke Kuban u koju se uljeva na području vještačkog Krasnodarskog jezera.

Na starim kartama, napravljenim prije 1856, rijeka Belaja je figurirala pod svojim historijskim adigejskim imenom „Šhaguaše”, a na pojedinim mestima se sreće i pod imenom „Sagvasa”.[1]

Osnovne karakteristike[uredi | uredi izvor]

Rijeka Belaja svoj tok započinje u planinskom području na sjeveru Velikog Kavkaza, između planinskih vrhova Fišt i Ošten. Teče uglavnom u smjeru sjevera u dužini od 273 km. Površina slivnog područja je oko 5.990 km². U gornjem dijelu toka Belaja je tipična planinska rijeka i karakteriše je veliki pad, brz tok i kanjonske obale, dok u donjem dijelu toka preko Zakubanjske ravnice poprima karakter tipične ravničarske rijeke.

Među brojnim pritokama veličinom se izdvajaju Pšeha i Kurdžips sa lijeve i Kiša i Dah sa desne strane. na njenim obalama se nalaze gradovi Majkop (glavni grad Adigeje) i Belorečensk, te varošica Tuljski i sela Guzeriplj, Hamiški, Nikelj, Dahovskaja, Kamenomostski, Abadzehskaja, Gaverdovskij, Hanskaja i Beloje.

Energetski potencijal rijeke iskorišten je gradnjom Belorečenske kaskade hidroelektrana koju čine Belorečenska i Majkopska HE ukupne moćnosti 57,4 megavata električne energije.

Hadžohski moreuz[uredi | uredi izvor]

U gornjem dijelu toka, u blizini varošice Kamenomostski, rijeka Belaja protječe kroz uski, kratki i živopisni Hadžohski moreuz ili Kamenomostski kanjon (rus. Хаджохская теснина; Каменномостский каньон). Dužina kanjona je oko 400 metara i poznata je šetališno-rekreativna zona. U najužem djelu kanjon je širok svega 6 do 7 metara, dok mu dubina dostiže do 35 metara.

Od 1979. kanjon se nalazi na listi spomenika prirode od lokalnog značaja.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Kaukasus". www.davidrumsey.com (jezik: engleski). Pristupljeno 26. 3. 2021. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)