Belaja (pritoka Kubana)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Belaja
Belaja kod Majkopa
Karta basena rijeke Kuban
Izvorno imeБелая
DržaveRusija
Dužina273 km
Izvorplanina Fišt
UšćeKrasnodarsko jezero
Lijeve pritokePšeha, Kurdžips
Desne pritokeKiša, Dah

Belaja (ruski: Белая, adigejski: Шъхьагуащэ) jest rijeka na jugu evropskog dijela Rusije. Protječe preko jugozapadnih dijelova Krasnodarskog kraja i zapada Republike Adigeje. Lijeva je pritoka rijeke Kuban u koju se uljeva na području vještačkog Krasnodarskog jezera.

Na starim kartama, napravljenim prije 1856, rijeka Belaja je figurirala pod svojim historijskim adigejskim imenom „Šhaguaše”, a na pojedinim mestima se sreće i pod imenom „Sagvasa”.[1]

Osnovne karakteristike[uredi | uredi izvor]

Rijeka Belaja svoj tok započinje u planinskom području na sjeveru Velikog Kavkaza, između planinskih vrhova Fišt i Ošten. Teče uglavnom u smjeru sjevera u dužini od 273 km. Površina slivnog područja je oko 5.990 km². U gornjem dijelu toka Belaja je tipična planinska rijeka i karakteriše je veliki pad, brz tok i kanjonske obale, dok u donjem dijelu toka preko Zakubanjske ravnice poprima karakter tipične ravničarske rijeke.

Među brojnim pritokama veličinom se izdvajaju Pšeha i Kurdžips sa lijeve i Kiša i Dah sa desne strane. na njenim obalama se nalaze gradovi Majkop (glavni grad Adigeje) i Belorečensk, te varošica Tuljski i sela Guzeriplj, Hamiški, Nikelj, Dahovskaja, Kamenomostski, Abadzehskaja, Gaverdovskij, Hanskaja i Beloje.

Energetski potencijal rijeke iskorišten je gradnjom Belorečenske kaskade hidroelektrana koju čine Belorečenska i Majkopska HE ukupne moćnosti 57,4 megavata električne energije.

Hadžohski moreuz[uredi | uredi izvor]

U gornjem dijelu toka, u blizini varošice Kamenomostski, rijeka Belaja protječe kroz uski, kratki i živopisni Hadžohski moreuz ili Kamenomostski kanjon (rus. Хаджохская теснина; Каменномостский каньон). Dužina kanjona je oko 400 metara i poznata je šetališno-rekreativna zona. U najužem djelu kanjon je širok svega 6 do 7 metara, dok mu dubina dostiže do 35 metara.

Od 1979. kanjon se nalazi na listi spomenika prirode od lokalnog značaja.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Kaukasus". www.davidrumsey.com (jezik: engleski). Pristupljeno 26. 3. 2021.