Belaja (pritoka Kubana)
| Belaja | |
|---|---|
_Maykop_4.jpg) Belaja kod Majkopa | |
 Karta basena rijeke Kuban | |
| Izvorno ime | Белая |
| Države | Rusija |
| Dužina | 273 km |
| Izvor | planina Fišt |
| Ušće | Krasnodarsko jezero |
| Lijeve pritoke | Pšeha, Kurdžips |
| Desne pritoke | Kiša, Dah |
Belaja (ruski: Белая, adigejski: Шъхьагуащэ) jest rijeka na jugu evropskog dijela Rusije. Protječe preko jugozapadnih dijelova Krasnodarskog kraja i zapada Republike Adigeje. Lijeva je pritoka rijeke Kuban u koju se uljeva na području vještačkog Krasnodarskog jezera.
Na starim kartama, napravljenim prije 1856, rijeka Belaja je figurirala pod svojim historijskim adigejskim imenom „Šhaguaše”, a na pojedinim mestima se sreće i pod imenom „Sagvasa”.[1]
Osnovne karakteristike
[uredi | uredi izvor]Rijeka Belaja svoj tok započinje u planinskom području na sjeveru Velikog Kavkaza, između planinskih vrhova Fišt i Ošten. Teče uglavnom u smjeru sjevera u dužini od 273 km. Površina slivnog područja je oko 5.990 km². U gornjem dijelu toka Belaja je tipična planinska rijeka i karakteriše je veliki pad, brz tok i kanjonske obale, dok u donjem dijelu toka preko Zakubanjske ravnice poprima karakter tipične ravničarske rijeke.
Među brojnim pritokama veličinom se izdvajaju Pšeha i Kurdžips sa lijeve i Kiša i Dah sa desne strane. na njenim obalama se nalaze gradovi Majkop (glavni grad Adigeje) i Belorečensk, te varošica Tuljski i sela Guzeriplj, Hamiški, Nikelj, Dahovskaja, Kamenomostski, Abadzehskaja, Gaverdovskij, Hanskaja i Beloje.
Energetski potencijal rijeke iskorišten je gradnjom Belorečenske kaskade hidroelektrana koju čine Belorečenska i Majkopska HE ukupne moćnosti 57,4 megavata električne energije.
Hadžohski moreuz
[uredi | uredi izvor]U gornjem dijelu toka, u blizini varošice Kamenomostski, rijeka Belaja protječe kroz uski, kratki i živopisni Hadžohski moreuz ili Kamenomostski kanjon (rus. Хаджохская теснина; Каменномостский каньон). Dužina kanjona je oko 400 metara i poznata je šetališno-rekreativna zona. U najužem djelu kanjon je širok svega 6 do 7 metara, dok mu dubina dostiže do 35 metara.
Od 1979. kanjon se nalazi na listi spomenika prirode od lokalnog značaja.
Galerija
[uredi | uredi izvor]-
Belaja u Hadžohskom moreuzu -
Rijeka na izlazu iz moreuza -
Belaja u donjem dijelu toka -
Brana Majkopske hidroelektrane
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Kaukasus". www.davidrumsey.com (jezik: engleski). Pristupljeno 26. 3. 2021.