Idi na sadržaj

Benjamin Netanyahu

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Benjamin Netanyahu
9. premijer Izraela
Vrijeme na dužnosti
29. decembar 2022 –
PrethodnikYair Lapid
Vrijeme na dužnosti
31. mart 2009 – 13. juni 2021.
PrethodnikEhud Olmert
NasljednikNaftali Bennett
Vrijeme na dužnosti
18. juni 1996 – 6. juli 1999.
PrethodnikShimon Peres
NasljednikEhud Barak
Lični podaci
Rođenje (1949-10-21) 21. oktobar 1949 (74 godine)
Tel Aviv, Izrael
Politička strankaLikud
SupružnikMiriam Weizmann (1972–1978)
Fleur Cates (1981–1984)
Sara Ben-Artzi (1991–trenutno)
Djeca3
Potpis

Benjamin Netanyahu (rođen 21. oktobra 1949) jest izraelski političar i premijer Izraela od decembra 2022. godine.

Dužnost premijera prethodno je obavljao od 1996. do 1999, i opet od 2009. do 2021. Aktuelni je predsjednik nacionalno-liberalne i konzervativne stranke Likud. Netanyahu je premijer s ukupnim najdužim stažem u izraelskoj historiji i prvi koji je rođen u Izraelu nakon izraelske deklaracije o nezavisnosti.[1][2]

Rani život

[uredi | uredi izvor]

Netanyahu je rođen u Tel Avivu od sekularnih jevrejskih roditelja, a odrastao je u Jerusalemu i neko vrijeme u Philadelphiji u SAD-u. Vratio se u Izrael po završetku srednje škole 1967. godine da bi se pridružio Izraelskim odbrambenim snagama, nedugo nakon šestodnevnog rata.[3] Netanyahu je postao vođa tima u jedinici specijalnih snaga Sayeret Matkal i sudjelovao je u mnogim misijama, uključujući operaciju Dar (1968) i operaciju Izotop (1972), tokom koje je pogođen u rame.[4][5] Netanyahu se borio na prvoj crti bojišnica u ratu za oduzimanje i u jokimpurskom ratu 1973. godine, sudjelujući u prepadima specijalnih snaga duž Sueskog kanala i vodeći napad komandosa duboko u sirijsku teritoriju.[6][7] Stekao je čin kapetana prije nego što je časno otpušten. Nakon što je diplomirao na masačusetskom institutu za tehnologiju, diplomirao je i magistrirao, Netanyahu je postao ekonomski savjetnik za Boston Consulting Group. Vratio se u Izrael 1978. godine i osnovao protuteroristički institut Yonatan Netanyahu, nazvan po njegovom bratu Yonatan Netanyahuu, koji je poginuo vodeći operaciju Entebbe.

Rana politička karijera

[uredi | uredi izvor]
Netanyahu sa američkom državnom sekretarkom Madeleine Albright i palestinskim predsjednikom Yasserom Arafatom na Memorandumu na rijeci Wye, 1998.

Netanyahua je 1984. godine premijer Yitzhak Shamir imenovao za stalnog predstavnika Izraela pri Ujedinjenim nacijama, ulogu koju je obnašao do 1988. godine. Po povratku u Izrael, izabran je u Kneset, a 1993. godine izabran je za predsjednika Likuda. Vodio je stranku do pobjede na izborima 1996. i imenovan je za najmlađeg izraelskog premijera ikad. Nakon odsluženja jednog mandata, Netanyahu i Likud teško su poraženi na izborima 1999. godine od stranke Jedan Izrael Ehuda Baraka; Netanyahu se odlučio potpuno povući iz politike i ušao je u privatni sektor. Međutim, nekoliko godina kasnije, nakon što je njegov nasljednik na mjestu predsjednika Likuda Arijel Šaron postao premijer, Netanyahu se odlučio vratiti u politiku, služio je kao ministar vanjskih poslova i ministar financija. Kao ministar finansija, ppokrenuo je velike reforme izraelske ekonomije koje su komentatori pripisivali značajnim poboljšanjima njegovih naknadnih ekonomskih performansi.[8] Netanyahu se kasnije sukobio sa Šaronom, dajući na kraju ostavku zbog neslaganja u vezi s planom razdvajanja Gaze.

Vratio se na čelo Likuda u decembru 2005. godine nakon što je Šaron odstupio i osnovao novu stranku, Kadima.[9]

Premijer

[uredi | uredi izvor]
Netanyahu na sastanku sa predsjednikom Dmitrijem Medvedevim u Rusiji, 24. mart 2011.

Iako je Likud na izborima za Kadimu 2009. završio na drugom mjestu, Netanyahu je uspio sastaviti koalicijsku vladu s drugim desničarskim strankama i po drugi put je postao premijer.[10][11][12] Vodio je Likud do pobjede na izborima 2013. i 2015. godine.[13] Nakon što su izbori u aprilu 2019. rezultirali time da nijedna stranka nije mogla formirati vladu, održali su se drugi izbori 2019. godine. Na izborima u septembru 2019. godine, centristička stranka Plavo-bijeli, koju vodi Benny Gantz, završila je malo ispred Netanyahuovog Likuda; međutim, ni Netanyahu ni Gantz nisu uspjeli formirati vladu.[14] Nakon nastavka političkog zastoja, ovo je riješeno kad su Likud i Plavo-bijeli postigli koalicijski sporazum nakon izraelskih zakonodavnih izbora 2020. godine. Prema uvjetima sporazuma, premijersko mjesto rotiralo bi se između Netanyahua i Bennyja Gantza, u kojem je Gantz trebao naslijediti Netanyahua u novembru 2021. godine.[15] U decembru 2020. ova je koalicija propala i novi izbori održani su u martu 2021. Netanyahu je vodio Izraelov odgovor na pandemiju COVID-a 19 i na izraelsko-palestinski konflikt 2021. godine.

Netanyahu je svoju bliskost sa bivšim američkim predsjednikom Donaldom Trumpom usredsredio na svoj politički apel u Izraelu iz 2016. godine.[16] Od decembra 2016. godine, Netanyahu je pod istragom zbog korupcije od strane izraelske policije i tužilaca.[17] 21. novembra 2019. godine, optužen je za kršenje povjerenja, primanje mita i prijevaru.[18] Zbog optužnice, Netanyahu se zakonski morao odreći svih svojih funkcija u ministarstvima, osim one premijera.[19][20]

U pozadini pandemije COVID-a 19 u Izraelu i Netanyahuova krivičnog postupka, ispred premijerove rezidencije izbile su opsežne demonstracije protiv njega. Nakon toga, Netanyahu je naredio da se demonstracije rasprše pomoću posebnih propisa COVID-19, ograničavajući ih na 20 ljudi i na udaljenosti od 1.000 metara od njihovih domova.[21] Međutim, postignuto je upravo suprotno; demonstracije su proširene i raširene u preko 1.000 centara.[22] Do marta 2021. godine, Izrael je postao zemlja sa najviše vakcinisane populacije po glavi stanovnika na svijetu protiv COVID-a 19.[23]

Nakon eskalacije napetosti u Jerusalemu u maju 2021, Hamas je ispalio rakete na Izrael iz Gaze, što je Netanyahua potaknulo da pokrene operaciju "Čuvar zidova" koja je trajala jedanaest dana.[24] Nakon operacije, izraelski političar i čelnik saveza Yamina, Naftali Bennett, najavio je da je pristao na dogovor s Yairom Lapidom o formiranju koalicijske vlade koja bi Netanyahua zbacila s mjesta premijera ako se sprovede. Dana 2. juna 2021. godine, Bennett je potpisao koalicijski sporazum s Lapidom.[25][26] Jedanaest dana nakon potpisivanja koalicijskog sporazuma, 13. juna, Netanyahu je svrgnut sa pozicije premijera, okončavši svoju vladavinu dugu 12 godina.[27]

Mirovni proces

[uredi | uredi izvor]
Netanyahu i Donald Trump tokom potpisivanja Abrahamovog sporazuma 15. septembra 2020.

Bivši američki državni sekretar Rex Tillerson rekao je da je Netanyahu 22. maja 2017. godine Donaldu Trumpu pokazao lažni i izmijenjeni videozapis palestinskog predsjednika Mahmouda Abbasa koji poziva na ubijanje djece. Bilo je to u vrijeme kada je Trump razmišljao je li Izrael prepreka miru. Netanyahu je Trumpu pokazao lažni video za promjenu stava u izraelsko-palestinskom sukobu.[28]

Abrahamovi sporazumi uz posredovanje SAD-a složili su se na punu normalizaciju odnosa između Izraela i Ujedinjenih Arapskih Emirata, odnosno Bahreina.[29] Ovo je prvi put da je bilo koja arapska zemlja normalizirala odnose s Izraelom od Jordana 1994. godine. Ugovore su potpisali ministar vanjskih poslova Bahreina, ministar vanjskih poslova UAE-a i Netanyahu 15. septembra 2020. na južnom travnjaku Bijele kuće u Washingtonu, D.C.[30]

23. oktobra 2020. godine, Trump je najavio da će Sudan početi normalizirati veze s Izraelom, što ga čini trećom arapskom državom koja je to učinila kao dio Abrahamovog sporazuma uz posredovanje Trumpove administracije.[31][32] Sudan se borio u ratovima protiv Izraela 1948. i 1967. godine.[33] Netanyahu se zahvalio "predsjedniku Trumpu i njegovom timu prije svega", rekavši da "zajedno s njim mijenjamo istoriju ... uprkos svim stručnjacima i komentatori koji su rekli da je to nemoguće. Izrael je bio potpuno izoliran i rekli su nam da idemo u politički cunami. Ono što se događa je potpuno suprotno."[34] Uslijedilo je uspostavljanje odnosa Maroka sa Izraelom u decembru.[35]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Heller, Aron (17. 7. 2019). "Netanyahu makes history as Israel's longest-serving leader". Associated Press. Pristupljeno 17. 7. 2019.
  2. ^ Williams, Dan (18. 7. 2019). "Bruised but driven, Netanyahu becomes Israel's longest-serving PM". Reuters. Pristupljeno 18. 7. 2019.
  3. ^ Moyer, Justin (3. 3. 2015). "Why Benjamin Netanyahu is so tough: He's from Philadelphia". The Washington Post. Arhivirano s originala, 5. 3. 2015. Pristupljeno 5. 3. 2015.
  4. ^ Remnick, David (23. 1. 2013). "Bibi's Blues". The New Yorker.
  5. ^ Dempsey, Judy (3. 5. 2012). "The Enduring Influence of Benjamin Netanyahu's Father". Carnegie Europe. Arhivirano s originala, 24. 2. 2021. Pristupljeno 29. 1. 2021.
  6. ^ Buhbut, Amir. "Sayeret Matkal is 50 years old". NRG Maariv. Arhivirano s originala, 14. 10. 2012. Pristupljeno 29. 1. 2021.
  7. ^ Ginsburg, Mitch (25. 10. 2012). "Saving Sergeant Netanyahu". The Times of Israel.
  8. ^ Mitchell, Thomas G. (2015). Likud Leaders. Jefferson, North Carolina: McFarland. str. 186. ISBN 978-0786497133.
  9. ^ "Netanyahu elected as Likud party chairman". Xinhua News Agency. 20. 12. 2005. Arhivirano s originala, 27. 2. 2006. Pristupljeno 27. 7. 2009.
  10. ^ Hoffman, Gil (10. 2. 2009). "Kadima wins, but rightist bloc biggest". The Jerusalem Post. Pristupljeno 17. 6. 2012.
  11. ^ "Netanyahu sworn in as Israel's prime minister". Haaretz. 31. 3. 2009. Pristupljeno 10. 3. 2013.
  12. ^ Heller, Jeffrey (31. 3. 2009). "Netanyahu sworn in as Israeli prime minister". Reuters. Arhivirano s originala, 24. 9. 2015. Pristupljeno 10. 3. 2013.
  13. ^ Tobin, Amir; Birnbaum, Ben (20. 3. 2015). "'Is This Ship Sinking?' Inside the Collapse of the Campaign Against Netanyahu". The New Yorker. New York City: Condé Nast.
  14. ^ Gil Hoffman (21. 11. 2019). "Rivlin hands over mandate, begs MKs to prevent third election". The Jerusalem Post (jezik: engleski). Pristupljeno 21. 11. 2019.
  15. ^ Eglash, Ruth (17. 5. 2020). "After three elections and political deadlock, Israel finally swears in new government". The Washington Post. Pristupljeno 20. 5. 2020.
  16. ^ Halbfinger, David M. (9. 11. 2020). "Biden's Win Means a Demotion for Netanyahu and Less Focus on Israel" – preko NYTimes.com.
  17. ^ "Israeli Prime Minister Benjamin Netanyahu to be indicted on corruption charges". NBC News. 28. 2. 2019. Pristupljeno 28. 2. 2019.
  18. ^ Wootliff, Raoul (21. 11. 2019). "AG announces Netanyahu to stand trial for bribery, fraud and breach of trust". Times of Israel. Pristupljeno 22. 11. 2019.
  19. ^ Levinson, Chaim (23. 11. 2019). "Netanyahu to Relinquish Ministerial Portfolios in Coming Days". Haaretz. Pristupljeno 23. 11. 2019.
  20. ^ Staff writer (23. 11. 2019). "Netanyahu said set to give up 4 ministry portfolios after charges announced". The Times of Israel. Pristupljeno 23. 11. 2019.
  21. ^ "i24NEWS". www.i24news.tv.
  22. ^ ""הדגלים השחורים" מפגינים במעל לכ-1,000 מוקדים ברחבי הארץ". www.maariv.co.il.
  23. ^ "Israel's COVID-19 Vaccination Rollout Is Slowing at a Critical Moment. That's a Warning for the Rest of Us". Time Magazine. 19. 3. 2021.
  24. ^ Harkov, Lahav (21. 5. 2021). "Netanyahu, defense chiefs call operation 'game-changing' defeat of Hamas". Jerusalem Post. Pristupljeno 26. 5. 2021.
  25. ^ "Israeli opposition figures reach deal aimed at ousting Netanyahu". the Guardian (jezik: engleski). 30. 5. 2021. Pristupljeno 30. 5. 2021.
  26. ^ "Bennett announces plan to form gov't with Lapid that will oust Netanyahu". The Jerusalem Post | JPost.com (jezik: engleski). Pristupljeno 30. 5. 2021.
  27. ^ "Izrael i zvanično dobio novu vladu: Okončana vladavina Benjamina Netanyahua duga 12 godina". Klix.ba. Pristupljeno 13. 6. 2021.
  28. ^ "Netanyahu used doctored video of Abbas to influence Trump's policy, Woodward reveals". Haaretz.com.
  29. ^ "The Abraham Accords". U.S. Department of States.
  30. ^ "Israel, UAE and Bahrain sign Abraham Accord; Trump says "dawn of new Middle East"". Press Trust of India. The Hindu. 16. 9. 2020.
  31. ^ "Trump Announces US-Brokered Israel-Sudan Normalization". Voice of America (VOA). 23. 10. 2020.
  32. ^ "Yes, Israeli-Sudanese normalization is a big deal". Asia Times. 24. 10. 2020.
  33. ^ "'Yes, yes, yes': Why peace with Khartoum would be true paradigm shift for Israel". The Times of Israel. 23. 10. 2020.
  34. ^ "Netanyahu hints at Israel role in past Sudan raids, hails Mideast's changing map". The Times of Jerusalem. 24. 10. 2020.
  35. ^ "Morocco latest country to normalise ties with Israel in US-brokered deal". BBC. 11. 12. 2020.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Benjamin Netanyahu
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Benjamin_Netanyahu&oldid=3608394"