Idi na sadržaj

Beroja

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Beroja
MitologijaGrčka mitologija

Beroja u grčkoj mitologiji može biti jedna od sljedećih božanstava ili žena:

  • Beroja, jedna od 3.000 Okeanida, kćeri vodenih nimfa titana Okeana i Tetide.[1] Bila je ubrojana u red Kirene zajedno sa svojom sestrom Klijom.[2] Nonnus je identifikuje sa gradom Bejrutom i čini ga mjestom gde je Afrodita prvi put izašla na obalu.[3]
  • Beroja, takođe zvana Amimona, kćerka Afrodite i Adonisa i Posejdonova nevjesta. Nonnus je također identificirao s Bejrutom.[4] Ne treba se brkati sa Amimone Danaidom, koja je zasebna figura.[5][6]
  • Beroja, jedna od 50 Nereida, morske nimfe kćeri "Starca mora" Nereusa i Okeanide Doride.[7]
  • Beroja, dojilja Semele, čiji je oblik Hera uzela da bi uništila tebansku princezu. Prema Ovidiju, boginja izražava sumnju da je Semelin ljubavnik zaista Zeus, i predlaže joj da zatraži dokaz o njegovom identitetu – da od njega traži da joj se pojavi kao što to čini Heri.[8] U Higinovim Fabulama prerušena boginja govori Semeli da zamoli Zeusa da dođe k njoj kao što dolazi kod Here, kako bi ona znala kakvo je zadovoljstvo spavati s bogom.[9] Na njen prijedlog, Semela je uputila ovaj zahtev Zeusu i bila je pogođena gromom.[10]
  • Beroja, Dorikliova žena, bila je starica među Trojankama koje su pratile Eneju u progonstvo u Vergilijevoj Eneadi. Dok je negdje drugdje, Irida poprima njen oblik i nagovara druge žene da spale brodove kada budu u Italiji.[11]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Nonnus, Dionysiaca 41.150–154
  2. ↑ Virgil, Georgics 4.341
  3. ↑ Nonnus Dionysiaca 41.97–119.
  4. ↑ Nonnus Dionysiaca 41.136, ; 43.372–418.
  5. ↑ Nonnus Dionysiaca 42.412–413
  6. ↑ Vian & Fayant (2006) p.12.
  7. ↑ Hyginus, Fabulae Preface
  8. ↑ Ovid Metamorphoses 3.256–315.
  9. ↑ Hyginus, Fabulae 167
  10. ↑ -{Bk III:273-315 Semele is consumed by Jupiter’s fire.}-; -{Metamorphoses Book III (A. S. Kline's Version)}-
  11. ↑ Virgil, Aeneid 5.621

Izvori

[uredi | uredi izvor]
  • Gaius Julius Hyginus, Fabulae from The Myths of Hyginus translated and edited by Mary Grant. University of Kansas Publications in Humanistic Studies. Online version at the Topos Text Project.
  • Nonnus of Panopolis, Dionysiaca translated by William Henry Denham Rouse (1863–1950), from the Loeb Classical Library, Cambridge, MA, Harvard University Press, 1940. Online version at the Topos Text Project.
  • Nonnus of Panopolis, Dionysiaca. 3 Vols. W.H.D. Rouse. Cambridge, MA., Harvard University Press; London, William Heinemann, Ltd. 1940–1942. Greek text available at the Perseus Digital Library.
  • Ovid (1922). Metamorphoses. Prevod: More, Brookes. Cornhill Publishing.
  • Publius Vergilius Maro, Aeneid. Theodore C. Williams. trans. Boston. Houghton Mifflin Co. 1910. Online version at the Perseus Digital Library.
  • Publius Vergilius Maro, Bucolics, Aeneid, and Georgics. J. B. Greenough. Boston. Ginn & Co. 1900. Latin text available at the Perseus Digital Library.
  • Vian, Francis; Fayant, Marie-Christine (2006). Nonnos de Panopolis: Les Dionysiaques. Tome XIX. Index général des noms propres. Belles Lettres.