Bihaćki sandžak
Bihaćki sandžak bio je jedan od sandžaka u Osmanlijskom Carstvu, osnovan između 1592. i 1620. godine u sastavu Bosanskog pašaluka.[1]
Bihaćki sandžak (1592-1711)[uredi | uredi izvor]
Sandžak je osnovan između pada Bihaća 12. juna 1592. i 1620. godine kada se prvi put spominje. Sredinom 17. vijeka je ukinut odnosno pripojen bosanskom ili ličkom sandžaku. Krajem 17. vijeka je sandžak opet osnovan, a već 1711. definitivno ukinut. Do kraja 17. vijeka postojali su samo dva kadiluka: kamengradski i bihaćki. Kamengradski kadiluk se prvi put spominje 1574. godine u sastavu bosanskog sandžaka, a nešto kasnije je priključen kliškom sandžaku gdje je i ostao sve do osnivanja Bihaćkog sandžaka. Spominju se slijedeće nahije: Kamengrad, Unac, Bilaj, Bjelak, Vodenica, Ključ, Sana, Soko i Sanica. Bihaćki kadiluk se prvi put spominje tek 1619. godine. Na teritoriji ovoga kadiluka nalazili su se gradovi: Bihać, Izačić, Benkovac, Sokolac, Ripač, Jasenica, Mutnik, Bužim, Cazin, Tržac i drugi.[1]
Bihaćki kajmakamluk (1850-1865)[uredi | uredi izvor]
Za vrijeme vladavine Omer-paše Latasa (1850-1852) je osnovan Bihaćki kajmakamluk koji se dijelio na deset mudirluka: Bihać, Novosel ili Kulen Vakuf (sa Petrovcem i Uncem), Ostrožac ili Cazin, Krupa (s Bužinom), Stari Majdan, Prijedor, Kozarac, Dubica, Ključ, Novi.[1]
Bihaćki sandžak (1865-1878)[uredi | uredi izvor]
1865. godine je obnovljen bosanski vilajet a time i Bihaćki sandžak. On se dijelio na osam kaze: Bihać, Petrovac, Ostrožac (sa sjedištem u Cazinu), Kostajnica, Stari Majdan, Prijedor, Krupa i Ključ.[1]