Bitka kod El-Kadisije

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka kod El-Kadisije
Muslimansko osvajanje Perzije
Datum16 – 19. novembar 636.
LokacijaEl-Kadisija, Irak
IshodOdlučujuća pobjeda muslimana
Sukobljene strane
Muslimani Perzijsko Carstvo
Komandanti
Sa'd ibn Ebu Vekkas,
El-Ka'ka'a ibn Amr et-Temimi,
Musena ibn Haris
Rustem Feruhzad KIA,
Behmen Jedhoje KIA,
Hormuzan
Vojne jedinice
30.000–40.000
120.000-180.000
(savremene procjene) 200.000 i 33 bojna slona (izvorne procjene)
Žrtve
8.500 40.000

Bitka kod Kadisije (arapski معركة القادسيّة, perzijski نبرد قادسيه‎) je odlučujuća bitka vođena između muslimanskih snaga Pravednog halifata i vojske perzijanskog Sasanidskog Carstva. Bitka je trajala četiri dana i nakon teške borbe Perzijanci su ipak poklekli, što je dovelo do osvajanja perzijskog glavnog grada i do konačnog pada Mezopotamije koja se tada nalazila pod kontrolom moćnog Perzijskog carstva.

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Nakon sjajne pobjede nad Rimljanima i osvajanja Sirije u bitki na Jermuku predvođene Halid ibn el-Velidom, islamske snage morale su se još jednom suprotstaviti Perzijancima. Iako su muslimani bili pobjedonosni protiv svake vojske protiv koje su ratovali, Perzijanci su se pokazali kao snažan protivnik nanijevši muslimanima poraz u bitki na Mostu. Najbolji perzijski vojskovođa tog vremena Rustem Feruhzad je savjetovao perzijskog šaha da se muslimanima suprotstavljaju sa manjim vojskama, jer će u slučaju poraza moći ponovo da se grupišu i konsoliduju. Međutim perzijski šah nije poslušao savjete svojih vojskovođa te se odlučio muslimanima suprotstaviti u završnoj bitci sa ogromnom vojskom.

Bitka[uredi | uredi izvor]

Bitka se odigrala kod El-Kadisije, mjesta u blizini rijeke Eufrat, višestruko brojniju perzijsku vojsku je predvodio Rustem dok je muslimane predvodio Sad ibn Ebi Vekas. Sad je bio bolestan pa je vojskom morao da rukovodi iz bolesničke postelje. Drugog dana bitke islamskoj vojsci se priključio Kaka ibn Amr sa svojim jedinicama nakon što je učestvovao u bitki na Jermuku koju je predvodio Halid ibn Velid. Ebu Bekr je za Kaku ibn Amra rekao: "vojska u kojoj je Kaka ne može biti poražena". Perzijski bojni slonovi su pravili mnogo pometnje i problema arapskim konjima pa muslimani nisu mogli da izađu na kraj sa perzijskom vojskom, međutim muslimani su ipak uspjeli da zaustave slonove ubivši glavnog perzijskog slona. Četvrtvog, zadnjeg dana bitke desio se ključni momenat, jaka pustinjska oluja je počela puhati u smjeru perzijske vojske i perzijski vojskovođa Rustem je poginuo pod ne tako jasnim okolnostima. To je žestoko obeshrabrilo perzijsku vojsku koja se počela povlačiti i zapečatilo njenu sudbinu.

Posljedice[uredi | uredi izvor]

Bitka na El-Kadisiji jedna je od najodlučujučih bitaka u svjetskoj historiji jer je dovela do prestanka postojanja višestoljetnog Perzijskog carstva, tadašnje svjetske supersile. Istina muslimani će imati još jedan veliki okršaj par godina poslije u bitki na Nihavandu, ali bitka na Kadisiji je zadala ključni udarac Perzijskom carstvu jer su glavne perzijske vojskovođe Rustem Feruhzad i Behmen Jedhudej poginuli (jedino je Hormuzan uspio da se spasi). Takođe ubrzo nakon bitke na Kadisiji muslimani su zauzeli glavni perzijski grad. Ovaj ishod je sa jedne strane označio kraj jedne civilizacije jer je staru perzijsku vjeru postepeno zamijenio islam, ali sa druge strane perzijska odnosno iranska civilizacija i kultura je dala veoma snažan pečat islamskoj civilizaciji. Perzijska arhitektura, umjetnost, i naučnici su zajedno sa Arapima bili predvodnici islamske civilizacije u stoljećima koja su slijedila.