Bitka kod Nyárasda
| Bitka kod Nyárasda | |||
|---|---|---|---|
| Dio Mađarske revolucije 1848. | |||
 Bitka kod Nyárasda: smrt potpukovnika Geramba (Armijski bilten XV) | |||
| Datum | 13. januar 1849. | ||
| Lokacija | Nyárasd (danas Topoľníky u Slovačkoj) | ||
| Ishod | Mađarska pobjeda | ||
| Sukobljene strane | |||
| |||
| Komandanti | |||
| |||
| Vojne jedinice | |||
| |||
| Žrtve | |||
| |||
Bitka kod Nyárasda u okviru Mađarske revolucije 1848. vođena je 13. januara 1849. između odreda mađarskog garnizona u Komáromu, predvođenog pukovnikom Ferdinandom Querlondeom du Hammelom, i dijela opsadnih trupa Austrijskog Carstva, predvođenih potpukovnikom Gustavom Freiherrom von Gerambom. Mađari su porazili Austrijance, natjerali ih u bijeg i ubili Geramba. Ova bitka bila je jedan od nekoliko okršaja koji su prethodili opsadi Komároma.
Pozadina
[uredi | uredi izvor]U januaru 1849. austrijske carske trupe predvođene feldmaršalom Alfredom I, princom od Windisch-Grätza, koje su napale Ugarsku, pojavile su se u donjem području Velikog žitnog ostrva. Glavni cilj njihovog napredovanja bila je tvrđava u Komáromu, glavno utvrđenje u Mađarskoj. Njeni branioci bili su dobro svjesni toga i pokušali su osujetiti austrijske planove.[1] Iz tvrđave su u nekoliko navrata organizovane vojne operacije različitog stepena važnosti u pokušaju da se odbije sve veći broj neprijateljskih jedinica.[1] U decembru 1848. general-major Joseph Ferdinand Franz Freiherr von Neustädter stacionirao je ovdje jednu od svojih brigada.[3] Prvi važniji događaj u blizini grada dogodio se 10. januara 1849, kada su vojnici komaromskog garnizona zarobili osam hrvatskih husara i kaplara, a pod vodstvom poručnika Doktorića, koji je zauzeo i Nagymegyer.[1]
Tri dana kasnije veća vojska (1000 vojnika) pod komandom pukovnika Ferdinanda Querlondea du Hammela probila se iz Komároma kako bi odbila austrijske trupe koje su marširale prema tvrđavi.[1] Jedinica se sastojala od tri pješadijska bataljona, čete Hunyadijevih husara i dvije baterije.[3]
Bitka
[uredi | uredi izvor]Mađarski vojnici pripremili su se da pođu u osam sati 8. januara 1849, ali su čekali na snijegu još dva sata prije nego što su krenuli.[4] Oko 13 sati stigli su u područje Nyárasda, gdje su patrole izvijestile da je neprijatelj već stigao tamo, spreman za borbu. Tako su Mađari zauzeli borbene položaje.[4] Austrijsku vojsku predvodio je potpukovnik baron Gustav von Geramb.[3] No, čim su zauzeli položaje, Austrijanci su počeli pucati iz svojih topova na njih, posebno na novopopunjeni 37. bataljon, koji je u početku skrenuo udesno kako bi izbjegao granate, ali kako su granate nanosile sve veće gubitke, počeli su se povlačiti.[4] U ovom trenutku, međutim, tok bitke potpuno je preokrenut jer je zapovjednik mađarske artiljerije, poručnik Mihalović, pogodio neprijateljskog zapovjednika, barona Geramba, nanijevši mu smrtnu ranu.[2] U međuvremenu, bježeći, 37. bataljon također se zaustavio i nakon sat vremena kanonade pukovnik Querlonde poslao je pješadiju i husare da napadnu Austrijance.[3] Kao rezultat toga, Austrijanci su počeli bježati, a mađarska pješadija prodrla je u Nyárasd, ali tamo nisu zatekli Austrijance jer su pobjegli tako brzo.[2] Hunyadijevi husari progonili su Austrijance kroz tri sela.[4] Međutim, u 295. broju Pesti Hírlapa, objavljenom 1849, kritikovana je neadekvatna potjera za austrijskom vojskom.[2] Austrijanci su se povukli sve do Požuna.[2]
Posljedice
[uredi | uredi izvor]Prema riječima očevica, narednika Józsefa Szinnyeija iz 37. bataljona, na mađarskoj strani bila su trojica mrtvih i četvorica ranjenika, dok su s austrijske strane ubijeni general Geramb, artiljerijski poručnik i mnogi kirasiri.[4] No, službeni izvještaji kažu da je 15 ljudi iz mađarskog tabora ubijeno ili teško ranjeno, a iz austrijskog 33.[2] U mađarskoj štampi kritikovani su domobrani iz 37. bataljona zbog bijega (Komáromi Értesítő od 16. januara 1849, u članku "Nekoliko riječi o bici kod Nyárasda", koji je napisao Hunyadijev husar).[4] U izdanju novina od 18. januara domobran iz 37. bataljona odgovara na kritike, ističući da su oni koji su pobjegli bili novi regruti, da im je ovo bila prva borba i da su, s obzirom na to da još nisu bili navikli na užase bitke, pobjegli kada su granate koje su padale između njih ubile nekoliko njihovih drugova.[4]
Zahvaljujući bici kod Nyárasda, jedinice hrvatskih graničara stacionirane u Nagymegyeru također su napustile taj grad 13. januara 1849.[5] Od sredine januara do kraja februara nije bilo carskih vojnika u Nagymegyeru i okolini.[5] Nakon zauzimanja tvrđave u Lipótváru 2. februara 1849. dio carskih trupa poslan je na Veliko žitno ostrvo. Opsadni prsten oko Komároma tek je tada zatvoren.[5]
U spomen na barona Geramba, koji je poginuo u borbi, austrijske vlasti nakon završetka Mađarske revolucije dale su podići spomenik u selu.[6]
Reference
[uredi | uredi izvor]Dodatna literatura
[uredi | uredi izvor]- "Az első nyárasdi csata (The First Battle of Nyárasd)" (PDF). Kemeneshõgyészi HírHozó, januar 2020.
- Varga, László (2015). 1848, te csillag! Az 1848/49-es magyar forradalom és szabadságharc eseményei Nagymegyeren és környékén (1848, zvijezdo! Događaji u Mađarskoj revoluciji i ratu za nezavisnost 1848/49. u Nagymegyeru i njegovoj okolini) (jezik: mađarski). Nagymegyer, Dunaszerdahely: Gyurcsó István Alapítvány Könyvek. 64.