Bitka za Quảng Trị (1968)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka za Quảng Trị
Vijetnamski rat
Datum31. januar – 6. februar 1968.
LokacijaQuảng Trị, Južni Vijetnam
IshodJužnovijetnamsko-američka pobjeda
Sukobljene strane
Việt Cộng
Vijetnam Sjeverni Vijetnam
Južni Vijetnam
SAD
Komandanti
Sjedinjene Američke Države Donald V. Rattan
Vojne jedinice
Vijetnam 324. B divizija
  • 812. regiment
  • 10. inžinjerijski bataljon

814. bataljon


Ukupno: ~2.600
Južni Vijetnam 1. divizija
  • 1. regiment
  • 2. vod 7. oklopnog konjičkog eskadrona

Južni Vijetnam Vazdušnodesantna divizija

  • 9. vazdušnodesantni bataljon

Sjedinjene Američke Države 1. brigada 1. konjičke divizije


Ukupno: ~2.700
Žrtve
914 ubijenih
86 zarobljenih
nepoznato

Bitka za Quảng Trị zbila se u i oko Quảng Trịja, glavnog grada istoimene provincije tokom Tet ofanzive, kada su jedinice Việt Cộnga i Narodne armije napale brojne gradove širom Južnog Vijetnama u pokušaju da sruše vladu u Sài Gònu. Meta napada u zoni odgovornosti 1. korpusa bili su, osim Quảng Trịja, Huế i Đà Nẵng.

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Quảng Trị u jeseni 1967. U gornjem lijevom uglu vidi se gradska citadela, a iza nje selo Trí Bưu.

Quảng Trị bio je glavni grad istoimene provincije, koja se na sjeveru graničila sa Sjevernim Vijetnamom, a na zapadu sa Laosom. Poput starog carskog grada Huếa, Quảng Trị lociran je na autoputu 1. Nalazi se 10 km od Južnokineskog mora i 25 km južno od Demilitarizovane zone, uz istočnu obalu rijeke Thạch Hãn. S obzirom da je grad bio bitan simbol autoriteta južnovijetnamske vlade i najugroženiji provincijski glavni grad, predstavljao je jednu od glavnih meta Sjevernovijetnamaca tokom Tet ofanzive. Narodna armija je deset mjeseci ranije, 6. aprila 1967, napala i privremeno okupirala grad u koordinisanom napadu pojačanog regimenta. Iz gradskog zatvora oslobođeno je 200 komunističkih zatvorenika. Trajni gubitak grada u ruke komunista bio bi politička sramota i oštetio bi vladin legitimitet. Pitanje nije bilo hoće li biti novog napada, već kada.

Jedinice Narodne armije i Việt Cộnga i plan napada[uredi | uredi izvor]

812. regiment 324. divizije Narodne armije bio je zadužen za zauzimanje i držanje grada. Sva četiri regularna bataljona regimenta, K-4, K-5, K-6 i K-8, brojala su oko 400 ljudi. Zajedno sa elementima 10. inžinjerijskog bataljona, te signalne, izviđačke i artiljerijske čete, u napadu je učestvovalo oko 2.000 trupa. Osim njih, u napadu je učestvovao i 814. bataljon Việt Cộnga jačine 600 ljudi, nominalno južnjačka jedinica, ali uglavnom sastavljen od regularaca Narodne armije.

Prema planu Narodne armije, 10. inžinjerijski bataljon trebao je infiltrirati grad tokom večeri 30. januara. U 02:00 narednog dana, inžinjerci bi uništili ključne instalacije u gradu. Istovremeno bi K-4 bataljon napadao sa istoka, a 814. bataljon sa sjeveroistoka. Podršku bi pružao bataljon minobacača 122 mm, vjerovatno iz 54. artiljerijskog regimenta. Bataljon K-8 pozicionirao bi se uz autoput sjeverno od grada kako bi blokirao dolazak pojačanja iz tog pravca. Bataljon K-6 blokirao bi autoput južno od grada i napao bi sjedište 1. pješadijskog regimenta 1. divizije ARVN-a u bazi La Vang. Bataljon K-5 ostao bi u rezervi u selu Hải Lăng, osam kilometara jugoistočno od grada. Komandosi 10. inžinjerijskog bataljona napali bi i zonu slijetanja (LZ) "Jane", južno od La Vanga, kako bi se vezale američke snage. 814. i K-4 bataljon potom bi okupirali grad, a ostatak 812. regimenta blokirao bi pozicije u okolini da spriječi dolazak neprijateljskih pojačanja.

Pista i sjedište 1. regimenta ARVN-a u La Vangu, jesen 1967.

Narodna armija bila je svjesna teškoće zauzimanja i držanja grada, s obzirom na neuspjeh iz aprila 1967. kada je grad napalo 2.500 ljudi. U sedmicama prije Tet ofanzive, nastojala je namamiti neprijatelja iz obalskih nizina u planine napadima na nekoliko marinskih baza uz autoput 9 u zapadnom dijelu provincije. Iako su marinci neke jedinice poslali u opkoljenu bazu Khe Sanh, krajem januara istočni dio provincije pojačan je 1. brigadom 1. konjičke divizije. Postojanje veće američke jedinice u okolini Quảng Trịja došlo je kao šok, ali su, zbog nedostatka vremena za promjenu, komunisti odlučili da nastave sa originalnim planom.

Jedinice ARVN-a i Amerikanci[uredi | uredi izvor]

Težište napada padalo je na snage ARVN-a u i oko grada. To su bili 1. regiment, 9. vazdušnodesantni bataljon, 2. vod 7. konjičke divizije (vod oklopnih transportera), te elementi Nacionalne policije, Regionalnih i Narodnih snaga. Dva bataljona 1. regimenta držala su pozicije sjeverno od grada, a jedan sjeveroistočno štiteći pacifikovana sela u tom području. 4. bataljon nalazio se južno od grada u i oko sjedišta regimenta u La Vangu. Jedna vazdušnodesantna četa bila je stacionirana u selu Trí Bưu na sjevernim obodima grada, sa elementima u citadeli. Dvije vazdušnodesantne čete bile su pozicionirane na području groblja gdje se ukrštaju autoputevi 1 i 555 južno od grada.

27. januar 1968: američki vojnik na vrhu vodenog tornja u LZ "Betty".

1. brigada 1. konjičke divizije, pod komandom pukovnika Donalda V. Rattana, šest dana ranije premještena je iz Huếa i Phú Bàia u provinciju Quảng Trị. Sjedište brigade bilo je u LZ "Betty", dva kilometra južno od grada, dok se glavni dio snaga nalazio u LZ "Sharon", kilometar južnije. Misija brigade bila je da napadne neprijateljsku bazu otprilike 15 kilometara zapadno-jugozapadno, kao i da blokira prilaze gradu sa jugozapada. Iz tog razloga uspostavljene su dvije baze vatrene podrške, jedna 15 kilometara zapadno od grada, a druga u brdima također zapadno od grada. U kasnom januaru u provinciju je premještena i 2. brigada 101. vazdušnodesantne divizije, kao pojačanje dvjema brigadama 1. konjičke.

Bitka[uredi | uredi izvor]

Napad na grad[uredi | uredi izvor]

Koordinisani napad na grad zakazan je za 02:00 31. januara. 10. inžinjerijski bataljon počeo je svoj napad na vrijeme, ali je dolazak i napad pješadijskih i artiljerijskih jedinica Narodne armije odložen za najmanje dva sata zbog pljuskova i nepoznavanja geografije područja. Posljedica toga bila je da su Regionalne i Narodne snage i elementi policije i 1. regimenta ARVN-a locirani u gradu mogli odgovoriti na napad inžinjeraca prije glavnog napada.

U napredovanju sa sjeveroistoka, 814. bataljon neočekivano je susreo 9. vazdušnodesantnu četu ARVN-a u selu Trí Bưu, te je došlo do borbe koja je trajala 20 minuta. Vazdušnodesantna četa gotovo je istrijebljena, ali je njen čvrsti otpor usporio napredovanje 814. bataljona ka gradu i citadeli. Do 04:20, južnovijetnamski padobranci primorani su na povlačenje u grad usljed jakih napada brojčano jačeg neprijatelja, nakon čega je uslijedio neuspješan napad 814. bataljona na citadelu.

Quảng Trị u jeseni 1967.

Napad na istočne i sjeveroistočne dijelove grada na početku je bio uspješan. Oko 4:20, bataljon K-4 zauzeo je donji dio sela Trí Bưu i ušao je u grad, napadajući citadelu sa juga. Ipak, južnovijetnamski iregularci i policajci usporili su i odbili napad na južni zid citadele. Nije došlo ni do generalnog ustanka kojeg su očekivali komunisti. Na jugu, bataljon K-6 neočekivano je naišao na dvije vazdušnodesantne čete.

Ubrzo poslije zore, komandant 1. regimenta ARVN-a naredio je svojim bataljonima da povrate grad. Tri bataljona, koja su išla ka gradu sa sjevera, naišla su na 808. bataljon Narodne armije koji je blokirao autoput 1 u Triệu Phongu, čime je privremeno zaustavljen napad sa sjevera. Istovremeno, jedinice ARVN-a iz La Vanga, koje su se uputile sjeverno ka groblju južno od grada gdje su se vodile borbe između vazdušnodesantnih četa i bataljona K-6, upale su u zasjedu bataljona K-6. Teške borbe južno od grada vodile su se čitavo jutro. U borbama nije učestvovao jedino bataljon K-5 Narodne armije koji je blokirao dolazak pojačanja iz Huếa.

Literatura[uredi | uredi izvor]