Blum – Gospodari svoje budućnosti
| Blum – Gospodari svoje budućnosti | |
|---|---|
| Režiser | Jasmila Žbanić |
| Producent |
|
| Scenarist(i) |
|
| Uloge | |
| Žanr | dokumentarni |
| Kinematografija | Eldar Emrić |
| Montaža | Vladimir Gojun |
| Produkcija | Deblokada |
| Distributer |
|
| Premijera |
|
| Trajanje | 76 minuta |
| Zemlja | Bosna i Hercegovina |
| Jezik | bosanski |
Blum – Gospodari svoje budućnosti bosanskohercegovački je dokumentarni film iz 2024. koji je režirala i producirala Jasmila Žbanić. Film govori o Emeriku Blumu, osnivaču i dugogodišnjem direktoru Energoinvesta, te o modelu radničkog samoupravljanja po kojem je ta kompanija izrasla u jednu od najvažnijih privrednih organizacija u socijalističkoj Jugoslaviji. Scenarij su napisali Žbanić i Zoran Solomun, direktor fotografije bio je Eldar Emrić, a montažer Vladimir Gojun.[1]
Film je premijerno prikazan 8. novembra 2024. u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu, a redovne kino-projekcije počele su narednog dana u kinu Meeting Point.[2] Izabran je za bosanskohercegovačkog kandidata za Oscara za najbolji strani film na 98. dodjeli "Oscara".[3]
Radnja
[uredi | uredi izvor]Film prikazuje Bluma kao industrijalca, organizatora i političku figuru čiji je rad bio vezan za poslijeratni razvoj Bosne i Hercegovine i Sarajeva. Nakon Drugog svjetskog rata, u nerazvijenoj i ratom razorenoj zemlji, Blum je od malog inženjerskog studija razvio Energoinvest, kompaniju koja je poslovala na međunarodnom tržištu i ostvarivala velike prihode.[1]
Središnja tema filma jeste poslovni model Energoinvesta, zasnovan na učešću radnika u upravljanju i raspodjeli dobiti. Film taj model povezuje sa specifičnim položajem Jugoslavije između istočnog i zapadnog političkog bloka, kao i s mogućnošću da kompanija istovremeno koristi elemente socijalističkog sistema i međunarodnog kapitalističkog tržišta.[4]
Produkcija
[uredi | uredi izvor]Film je producirala sarajevska produkcijska kuća Deblokada, a producenti su bili Damir Ibrahimović i Jasmila Žbanić.[1] Pored Žbanić i Solomuna kao scenarista, u filmskoj ekipi bili su i Irma Saje kao scenografkinja i kostimografkinja, Eldar Emrić kao direktor fotografije i Vladimir Gojun kao montažer.[3]
Radna verzija dokumentarnog filma o Blumu prikazana je u augustu 2022. u okviru posebne predfestivalske projekcije Sarajevo Film Festivala. Žbanić i Deblokada tada su pozvali građane da ustupe filmske arhive, fotografije i priče o Blumu, nekadašnjem direktoru Energoinvesta i gradonačelniku Sarajeva.[5]
Prikazivanje
[uredi | uredi izvor]Premijera filma održana je 8. novembra 2024. u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu, a redovno prikazivanje počelo je 9. novembra u kinu Meeting Point.[2] Prema podacima Sarajevo Film Festivala za kino-distribuciju u Bosni i Hercegovini, film je 2024. imao 4.343 gledatelja i prihod od 31.594 KM, čime je bio među deset najgledanijih regionalnih filmova u bosanskohercegovačkim kinima te godine.[6]
U februaru 2025. prikazan je u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku, u programu Doc Fortnight, gdje je najavljen kao sjevernoamerička premijera filma.[7]
Recepcija
[uredi | uredi izvor]Damir Radić film je vidio kao dobrodošao, ali nedovoljno artikulisan podsjetnik na jugoslavensku prošlost. Pohvalio je Blumovu harizmu vidljivu iz arhivskih snimaka i pozitivno ocijenio intervjue s bivšim zaposlenicima, no zamjerio je Žbanić što je u potpunosti izbjegla kritički odmak prema svom subjektu; film nema ni jedne kritičke riječi upućene Blumu, kompaniji ni samoupravnom socijalizmu. Iako je uočio pokušaje ironizacije kroz odabir muzike, ocijenio ih je izoliranim i neartikulisanim u kontekstu cjeline. Zaključio je da je film koristan jer se suprotstavlja dominantnom zaboravu jugoslavenske ere, ali da ipak nije ostvarenje za dugo pamćenje.[8]
Hana Samaržija iz Hrvatskog društva filmskih kritičara ocijenila je dokumentarac znatno pozitivnije, pišući o njemu kao dinamičnom ostvarenju iskusne režiserke. Istaknula je da Žbanić ne slijedi hronologiju nego teme organski izmjenjuje, a arhivski materijal obogaćuje humorom pri odabiru isječaka. Idealizaciju Bluma ne smatra manom, nego opravdanim izborom jer Žbanić portret gradi na stvarnim arhivskim dokazima etične ekonomije, a ne na nostalgiji ili propagandi. Dodala je da film nije oda jugoslavenskom socijalizmu kao takvom, nego ozbiljna refleksija o poduzetništvu kao sredstvu doprinosa zajednici, koja dodatnu snagu dobiva u suprotnosti s današnjim modelima poput Amazonovog.[9]
Reference
[uredi | uredi izvor]- 1 2 3 "Blum – Masters of Their Own Destiny". Cineuropa. Pristupljeno 16. 9. 2025.
- 1 2 "Žbanić pred premijeru filma o Emeriku Blumu: Htjeli smo pokazati da BiH nije uvijek bila nazadna zemlja". Klix.ba. 24. 10. 2024. Pristupljeno 16. 9. 2025.
- 1 2 "Film "Blum - Gospodari svoje budućnosti" Jasmile Žbanić je bh. kandidat za Oscara". N1 BiH. 16. 9. 2025. Pristupljeno 16. 9. 2025.
- ↑ "BLUM – GOSPODARI SVOJE BUDUĆNOSTI / BLUM – MASTERS OF THEIR OWN DESTINY". Kino Meeting Point. Pristupljeno 16. 9. 2025.
- ↑ "Specijalna predfestivalska projekcija: Radna verzija filma o Emeriku Blumu Jasmile Žbanić". Sarajevo Film Festival. Pristupljeno 16. 9. 2025.
- ↑ "U 2024. godini više od milion gledatelja u bh. kinima". Sarajevo Film Festival. Pristupljeno 16. 9. 2025.
- ↑ "Blum: Gospodari svoje budućnosti (Blum: Masters of Their Own Destiny). 2024. Directed by Jasmila Žbanić". MoMA. Pristupljeno 16. 9. 2025.
- ↑ Samoupravna hagiografija - Portal Novosti. 28. 4. 2025. Pristupljeno 9. 5. 2026.
- ↑ "72. Pulski filmski festival: Blum – Gospodari svoje budućnosti: Ovo nije moja firma – Zona Filma". Pristupljeno 9. 5. 2026.