Bošnjani

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Bošnjani je bio naziv za stanovništvo koje je živjelo u Bosni tokom srednjeg vijeka.[1][2][3][4]

Ime Bošnjanin prvi put se spominje u carskoj tituli bizantijskog cara Manojla Komnena 1166. godine.[5] Etnonim dobri Bošnjanin se odnosio na stanovnike čitave Bosne bez obzira na religiju, a ne samo na uže jezgro oko izvora rijeke Bosne što svjedoče razne povelje 14. i 15. vijeka za vrijeme vladavine bana Stjepana II Kotromanića[6], bana Tvrtka I Kotromanića[7], kralja Stjepana Ostoje[8] U ovim poveljama bosanski vladari navode dobre Bošnjane kao svjedoke. Oni su bili utjecajna vlastela koji su djelovali kao savjetnici na dvoru bana/kralja. Vlastela je služila kao jamac da će se pravni akt povelje izvršiti, i obično se zaklinju na sadržaj povelje sa banom. Šta god vladar čini, mora dobiti pristanak svoje vlastele.[9] Pored toga i pripadnici Crkve bosanske su sebe nazivali nazivali “dobrim Bošnjanima”.[10][11][12]

Dubrovačka republika u svom diplomatskom rječniku stanovnike Bosne dijeli na dva društvena sloja: ljude (Bošnjani, Bosanci ili Slaveni) i Vlahe.[13]

Termin Bošnjanin za stanovnike srednjovjekovne Bosne se pojavljuje češće od srpskog imena i postiskuje ga iz Huma i Raške, odnosno sa područja koja su prvobitno bila u sastavu Srbije, a kasnije ušle u sastav Bosne.[14]

U dokumentima se pojavljuju Bošnjani često sa dodavanjem riječi dobri ispred naziva. Danas se ime smatra arhaizmom, i koristi se samo u historijskom kontekstu. Tokom Osmanlijske imperije stanovnik Bosne (bez obzira na religiju) se nazivao Bošnjak, tako mijenjajući raniji sufiks -anin, sa -iak.[15][16]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Enciklopedija Jugoslavije, Opseg 2, Jugoslavenski leksikografski zavod, 1980, str. 226
  2. ^ Klaić, Vjekoslav, (1882), Poviest Bosne do propasti kraljevstva, str. 43, Zagreb
  3. ^ Filipović, Muhamed, (1997), Bosna i Hercegovina: najvažnije geografske, demografske, historijske, kulturne i političke činjenice, str. 22
  4. ^ Ćirković, Sima, (1964), Istorija srednjovjekovne bosanske države, str. 350, Beograd
  5. ^ Rizvić, Muhsin (1996). Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo. Sarajevo: Preporod Sarajevo. str. 5.
  6. ^ Nakaš, Župarić, Lalić, Dautović, Kurtović, (2018), Codex diplomaticus regni bosnae - povelje i pisma stare bosanske države, str. 70, 73, 75, 79, 93, Mladinska knjiga Sarajevo
  7. ^ Nakaš, Župarić, Lalić, Dautović, Kurtović, (2018), Codex diplomaticus regni bosnae - povelje i pisma stare bosanske države, str. 96, 99, 107, 112, Mladinska knjiga Sarajevo
  8. ^ Nakaš, Župarić, Lalić, Dautović, Kurtović, (2018), Codex diplomaticus regni bosnae - povelje i pisma stare bosanske države, str. 381, Mladinska knjiga Sarajevo
  9. ^ Aleksandar Solovjev, Vlasteoske povelje bosanskih vladara, Istorisko-pravci zbornik, Sarajevo, 1949
  10. ^ Mustafa, Imamović, Bošnjački etnos: identitet i ime, Prilozi, br. 32, 2003, str. 320
  11. ^ Mandić, Dominik, (1960), Bosna i Hercegovina: povjesno-kritička istraživanja, Opseg 2, str. 200, Croatian Historical Institute
  12. ^ Arnautović, Esad, (1997), Pregled historije Bosne i Hercegovine: od prahistorije do kraja srednjeg vijeka, str. 127, Pegagoška akademija
  13. ^ Tanović, Bakir, (2010), Historija Bosne u okviru Osmanskog carstva, str. 29, Svjetlost
  14. ^ Ćirković, Sima, (1964), Istorija srednjovjekovne bosanske države, str. 350, Beograd
  15. ^ Smajić, Ramiza, (2019), Migracijski tokovi, društveno-političke prilike u Bosanskom ejaletu (1683-1699), str. 165-167, Zagreb, doktorski rad
  16. ^ Adem Handžić, "Konfesionalni sastav stanovništva u Bosni i Hercegovini u prvim stoljećima osmanska vladavine", POF, 42-43/1992-93, Sarajevo, 1995, str. 119