Acanthocephala

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Bodljoglavi crvi)
Acanthocephala
(Koljeno akantocefala)
Corynosoma wegeneri
Sistematika
CarstvoAnimalia
PotcarstvoEumetazoa
(nesvrstani)Bilateria
NatkoljenoPlatyzoa [1]
KoljenoAcanthocephala
Koelreuter, 1771 [2]
Razredi:

Acanthocephala (grč. ἄκανθος – akanthos = bodlja, trn + κεφαλή - kephale = glava) je koljeno parazitskih crva (glista), na većini jezika poznatih kao akantokefale, bodjoglavi crvi/gliste ili bodljikavi crvi, okarakterizirani su prisustvom uvlačivog proboscisa (rila). Naoružani šiljcima, pomoću kojih probijaju zid probavnog trakta svog domaćina. Akanthocephala imaju složeni životni ciklus parazit, sa najmanje dva domaćina, koji mogu biti beskičmenjaci, ribe, vodozemci, ptice i sisari.[3][4][5] Opisano ih je oko 1.420 vrsta .[6][7]

Smatralo se da je Acanthocephala diskretno odvojeno koljeno. Nedavna analiza genoma pokazala su njihovo porijeklo i da ih treba ih smatrati visoko modificiranim rotiferama.[8] Ovaj objedinjeni takson poznat je pod nazivom Syndermata.

Historija[uredi | uredi izvor]

Najraniji prepoznatljivi opis Acanthocephala - crva s proboscisom naoružanim kukama - napravio je italijanski autor Francesco Redi (1684)[9] In 1771, Joseph Koelreuter proposed the name Acanthocephala.[9] Philipp Ludwig Statius Müller, 1776 ih je neovisno označio kao Echinorhynchus.[9] Karl Rudolphi ih je 1809 formalno imenovao kao Acanthocephala.

Filogenija[uredi | uredi izvor]

Akantocefale su visoko prilagođene parazitskom načinu života, a kroz evolucijske procese su izgubili mnoge organe i strukture. Zbog toga je utvrđivanje odnosa s drugim višim vrstama prema morfološkim obilježjima problematično. Flogenetička analiza ribosomnog gena 18S otkrila je da su akantocefale najtešnje povezane sa rotiferama. Moguće je da su bliže dvama razredima rotifera, Bdelloidea i Monogononta, nego razredu Seisonidea. Njihovi nazivi i odnosi prikazani su u slijedečem kladogramu:

Syndermata

Seisonida

Eurotatoria

Bdelloidea

Monogononta

Acanthocephala

Tri razreda rotifera i Acanthocephala tvore kladus zvani Syndermata.[10] Ovaj kladus je uključen u Platyzoa.

Sada važi podjela u četiri razreda:

Monofiletski Archiacanthocephala je sestrinski takson kladusa koji sadrži Eoacanthocephala i monofiletski Palaeacanthocephala.[11]

Studija redoslijeda gena u mitohondrijama sugeriše da su Seisonidea i Acanthocephala sestrinski kladusi i da je Bdelloidea sestrinski kladus ovoj grupi.[12]

Pregled[uredi | uredi izvor]

Koljeno akantocefala u carstvu životinja (Animallia) uključuje parazite mikroskopske veličine. Tijelo se sastoji od rilice (proboscis), vratnog dijela bez trnova i trupa sa trnovima. Veličina im je obučno manja od dva centimetra, ali mogu da budu i veći, a ponekad i manji od milimetra. Tjelesni zid se sastoji od kutikule, epidermea, lakunarnog sistema, bazne membrane i mišićnih slojeva. Unutra je tjelesna duplja, tipa pseudoceloma. Nemaju crijevnog sistema, a hranu primaju cijelom površinom tijela. Žive kao paraziti u crijevima kičmenjaka (riba, ptica i sisara, a larve u insektma i rakovima. Najpoznatija je vrsta Macracanthorhynchus hirudinaceus (Pallas, 1781) .

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Postoji ukupno 946 vrsta akantocefala, u četiri razreda: Archiacanthocephala (177 današnjih vrsta), Eoacanthocephala (248), Palaeacanthocephala (765) i Polyacanthocephala (4) [13].

Carstvo Animalia

Galerija[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ [1] ITIS Acanthocephala Rudolphi, 1802
  2. ^ ITIS Acanthocephala Taxon author: Koelreuter[mrtav link]
  3. ^ de Buron, I.; Golvan, Y. J. (1986). "Les hôtes des Acanthocéphales. I — Les Hôtes intermédiaires". Annales de Parasitologie Humaine et Comparée. 61 (5): 581–592. doi:10.1051/parasite/1986615581. ISSN 0003-4150.
  4. ^ Golvan, Y. J.; De Buron, I. (1988). "Les hôtes des Acanthocéphales. II — Les hôtes définitifs. 1. Poissons". Annales de Parasitologie Humaine et Comparée. 63 (5): 349–375. doi:10.1051/parasite/1988635349. ISSN 0003-4150. PMID 3059956.
  5. ^ Roberts, Larry S.; Janovy, Jr., John (2009). Foundations of Parasitology (Eighth izd.). McGraw-Hill. str. 502. ISBN 9780073028279.
  6. ^ Freeman, Scott, Lizabeth Allison, Michael Black, Greg Podgorski, and Kim Quillin. Biological Sciences. 5th ed. Glenview, Il: Pearson, 2014. 638. Print.
  7. ^ Encyclopedia of Life, pristupljeno 24. 7. 2015
  8. ^ Shimek, Ronald (januar 2006). "Nano-Animals, Part I: Rotifers". Reefkeeping.com. Pristupljeno 27. 7. 2008.
  9. ^ a b c Crompton 1985, p. 27
  10. ^ Ruppert, Edward E.; Fox, Richard S; Barnes, Robert D. (2004), Invertebrate zoology : a functional evolutionary approach (7th izd.), Belmont, CA: Thomson-Brooks/Cole, ISBN 978-0-03-025982-1 Nepoznati parametar |lastauthoramp= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć), p. 788ff. – see particularly p. 804
  11. ^ Weber, M; Wey-Fabrizius Alexandra, R; Podsiadlowski, L; Witek, A; Schill Ralph, O; Sugár, L; Herlyn, H; Hankeln, T (januar 2013). "Phylogenetic analysis of endoparasitic Acanthocephala based on mitochondrial genomes suggests secondary loss of sense organs". Mol Phylogenet Evol. 66 (1): 182–189. doi:10.1016/j.ympev.2012.09.017. PMID 23044398.
  12. ^ Sielaff, M; Schmidt, H; Struck, TH; Rosenkranz, D; Mark Welch, DB; Hankeln, T; Herlyn, H (mart 2016). "Phylogeny of Syndermata (syn. Rotifera): Mitochondrial gene order verifies epizoic Seisonidea as sister to endoparasitic Acanthocephala within monophyletic Hemirotifera". Mol Phylogenet Evol. 96: 79–92. doi:10.1016/j.ympev.2015.11.017. PMID 26702959.
  13. ^ Catalogue of Life: 2019 Annual Checklist Arhivirano 20. 1. 2020. na Wayback Machine pristupljeno 23. srpnja 2019

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]