Boj na Večićkom polju

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu

Boj na Večićkom polju je samo jedan od zanemarenih događaja u historiji Bosne. Prateći kontekstualne izvore, može se pouzdano datirati u period između pada države Bosne (1463.) i definitivnog pada administrativnog centra Vrbanjske doline (grad Kotor, 1519.) pod osmanlijsku upravu. Sa visokom vjerovatnoćom se može pretpostaviti da je to bila posljednja bitka za odbranu Kotora. S tim u vezi postavlja se i pitanje da li je "Bosna šaptom pala" ubistvom svog posljednjeg kralja ili nakon konačne kapitulacije njene vojske.

Historija[uredi | uredi izvor]

Večićko polje je oduvijek imalo egzistencijalni značaj za lokalno stanovništvo. Najprije je bilo izvor osnovnih prihoda od poljoprivrede i ostalih djelatnosti lokalnog stanovništva koje se mogu razvijati na plodnim riječnim nanosima. U davnoj prošlosti bilo je značajno i za opstanak država Bosne.

Večićko polje je bilo poprište velike bitke za odbranu Bosne od najezde Osmanlija. Tada su se oko Mlâvâ, plićaka i gaza na Vrbanji (između Večića i Vrbanjaca) sukobila koji osmanlijska vojska sa braniteljima Bosne – probosanskm snagama iz gotovo cijele tadašnje države, nakon povlačenja pred nadmoćnim neprijateljem. Prema historijskom kontekstu, to je bilo oko 1463., tj. pada Bosne pod osmanlijsku okupaciju, u borbabama za odbranu srednjevjekovne utvrde Kotor. Zahvaljujući tome, ovaj grad (današnji Kotor-Varoš) je pao tek 56 godina nakon toga.[1][2][3][4][5][6][7]

Bitka na Večićkom polju je, poslije prodora osmanlijske vojske preko Drine na Cvilinsko polje (na gazovima Jošanica Cvilin i Šiber/Šibar) bio jedan od najsnažnijih bosanskih otpora nadolazećoj Osmanlijskoj imperiji. Legenda o tri poginula brata (šehida) u toj bici, na svojevrstan način, do danas ilustrira poštovanje stanovništva vrbanjske doline herojstva branitelja. Prema ustaljenoj verziji, oni su mrtvi nosili sopstvene glave sve do Večića. Na navodnom mjestu njihove smrti, njima u spomen, na Večićkom polju su podignta tri turbeta. U lokalnimi širim pučkim predanjima se, i bez toga, već stoljećima veliča junaštvo bosanske vojske, unatoč velikom broju izginulih boraca na obje sukobljene strane. Svojevrsna regionalna atrakcija nekada su bili redovni Aliđunski (Ilindanski, Sveti Ilija) vašeri na Većićkom polju, svakog 2. augusta. Vjerojatno je to bilo tradicionalno zborište starobosanskih obreda, a potom i memorijalno dovište za odavanje poštovanja davne bitke i njenih šehida. Od strane Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine 2003. godine podnesen je zahtjev da se Nekropoli stećaka Trzan i turbeta u Večićima dodijeli status nacionalnog spomenika kulture u BiH [8].

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Idrizović M., Ur. (1987): Umjetničko blago Bosne i Hercegovine. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-01121-7
  2. ^ Enciklopedija Jugoslavije, Izd. (1983): Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina – Separat iz II izdanja Enciklopedije Jugoslavije. Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb.
  3. ^ Imamović M. (1997): Historija Bošnjaka. „Preporod“, Sarajevo, UDK 949.715-323.1(=864).
  4. ^ Malcolm N. (1996): Bosnia: A Short History. New, Updating Edition, New York University Press, ISBN 0814755615.
  5. ^ Idrizović M., Ur. (1987): Umjetničko blago Bosne i Hercegovine. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-01121-7.
  6. ^ Klaić N. (1994): Srednjevjekovna Bosna - Politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe. Eminex, Zagreb, ISBN 953-6112-05-1.
  7. ^ Šehić Z., Tepić I. (2002): Povijesni atlas Bosne i Hercegovine - Bosna i Hercegovina na geografskim i historijskim kartama. Izdavačko društvo "Sejtarija", Sarajevo, ISBN 9958-39-010-8.
  8. ^ http://archive.is/79fw#selection-943.2-951.135

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]