Borka Dragojević-Josifovska
| Borka Dragojević-Josifovska | |
|---|---|
| Rođenje | 1910. Gornja Srbica, Bosna i Hercegovina, Austro-Ugarska |
| Smrt | 2004. Skoplje, Republika Makedonija |
| Polje | arheologija, klasična filologija, epigrafija, numizmatika |
| Alma mater | Univerzitet u Beogradu |
Borka Dragojević-Josifovska (Gornja Srbica, Bosna i Hercegovina, Austro-Ugarska, 1910 – Skoplje, Republika Makedonija, 2004) bila je bosanskohercegovačka arheologinja, klasična filologinja, epigrafičarka, numizmatičarka i univerzitetska profesorica. Najveći dio naučnog rada ostvarila je u Skoplju, gdje je djelovala kao kustosica Arheološkog muzeja i predavačica latinskog jezika na Univerzitetu Sv. Ćirila i Metodija. Posebno je značajna po istraživanjima antičkih lokaliteta u današnjoj Sjevernoj Makedoniji i po radu na latinskim natpisima iz rimske Mezije Superior i prostora Skupija.[1][2]
Diplomirala je 1934. klasičnu filologiju i arheologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Nakon toga radila je kao srednjoškolska profesorica u više mjesta u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji, a od 1948. do 1958. bila je kustosica u Arheološkom muzeju u Skoplju. U 1956. uredila je lapidarij u Kuršumli-anu. Potom je prešla na Filozofski fakultet u Skoplju, gdje je predavala latinski jezik i klasičnu filologiju; u zvanje višeg predavača unaprijeđena je 1969., a za vanrednu profesoricu izabrana 1974.[1][2]
U naučnom radu bavila se antičkom arheologijom, latinskom epigrafijom i numizmatikom. Istraživala je i objavljivala nalaze s lokaliteta Isar-Marvinci, Dračevo, Živojno, Stobi, Skupi i drugih nalazišta u Makedoniji. U stručnoj literaturi posebno se ističe njen doprinos proučavanju rimskih natpisa i urbanih cjelina na prostoru centralnog Balkana, kao i činjenica da je bila među prvim domaćim istraživačima koji su sistematski sintetizirali epigrafske i književne izvore za antičku Makedoniju i susjedne oblasti.[3][4]
Njen najpoznatiji doprinos vezan je za korpus Inscriptions de la Mésie Supérieure, osobito za svesku posvećenu Skupiju i kumanovskoj oblasti, koja se i dalje redovno koristi u savremenim epigrafskim i arheološkim istraživanjima rimskog Balkana.[5][6][7]
Izabrana djela
[uredi | uredi izvor]- Vodič niz lapidarium (1961)
- Prilog lokalizovanju grada Argosa u Peoniji (1965)
- Inscriptions de la Mésie Supérieure, Vol. VI: Scupi et la région de Kumanovo (1982)
- Depo folesa iz s. Petralice (Makedonija) (1990)
Reference
[uredi | uredi izvor]- 1 2 "Epigraphic research in South-Eastern Europe – Part 1". Prometheus. Pristupljeno 25. 3. 2026.
- 1 2 "ДРАГОЕВИЌ-ЈОСИФОВСКА, Борка". Македонска енциклопедија. Pristupljeno 25. 3. 2026.
- ↑ "Извештај о археолошком ископавању код села Марвинаца, фашеном 1961 г." (PDF). Годишен зборник на Филозофскиот факултет. Arhivirano s originala (PDF), 12. 8. 2023. Pristupljeno 25. 3. 2026.
- ↑ Mihajlović, Vladimir (2023). "Slavery in the Roman Central Balkans". European Journal of Archaeology. doi:10.1017/eaa.2023.49.
- ↑ Dragojević-Josifovska, Borka (1982). Inscriptions de la Mésie Supérieure, Vol. VI: Scupi et la région de Kumanovo. Beograd: Centre d'études épigraphiques et numismatiques de la Faculté de philosophie de l'Université de Beograd.
- ↑ "Inscriptions de la Mésie supérieure. Vol. VI, Scupi et la région de Kumanovo". WorldCat. Pristupljeno 25. 3. 2026.
- ↑ Kruschwitz, Peter (2022). "Miscarriage and Other Horrors of a Mother from Roman Skopje: A New Reading of IMS VI 164 = AE 1984, 752 = CLEMOES 11". Zeitschrift für Papyrologie und Epigraphik. 224: 49–57.