Bosanska Otoka

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Koordinate: 44°57′36″N 16°10′45″E / 44.96000°N 16.17917°E / 44.96000; 16.17917
Bosanska Otoka
naselje
Rijeka Una u Bosanskoj Otoci
Rijeka Una u Bosanskoj Otoci
Službeni naziv: Bosanska Otoka
Država  Bosna i Hercegovina
Općina Bosanska Krupa
Koordinate 44°57′36″N 16°10′45″E / 44.96000°N 16.17917°E / 44.96000; 16.17917
Najviša tačka Stražbenica
 - Nadmorska visina 371 m
Vremenska zona Srednjoevropsko vrijeme
Poštanski broj 77 244
Pozivni broj (+387) 37
Bosanska Otoka u Bosni i Hercegovini
Veb-sajt: BosOtoka.net
Centar Bosanske Otoke
Most preko rijeke Une

Bosanska Otoka je naselje na rijeci Uni, u sastavu općine Bosanska Krupa.

Udaljena je 11 km od Bosanske Krupe, 23 km od Bužima, 45 km od Bihaća i 22 km od Bosanskog Novog. Naselje je smješteno na obje obale rijeke Une i dvadeset i četiri ade (riječna ostrva), a dva dijela Otoke povezana su čeličnim mostom izgrađenim 1920. godine.

Historija[uredi | uredi izvor]

Kada se govori u prošlosti otočkog kraja ili otočkog područja, onda se najčešće misli na deset sela koja su od 1952 do 1958 činila otočku općinu. Ta sela su Banjani, Baštra, Mujagići, Glavica, Ivanjska, Jezerski, Ljusina, Mahmić-selo, Otoka, Srednji Bušević[potrebna odrednica] i Voloder. Otočki kraj naseljen je u predhistorijisko doba, o čemu svjedoče neki tragovi očuvanih naselja. Na brdu Osmači kod Otoke nađeni su komadi glinenog posuđa iz tog vremena.

Otok na Uni (lat. Insula; tur. Ada-i Kebir – Veliki Otok; današnja Bosanska Otoka), prvi put se spominje 1264. Otok na Uni Pripada knezovima Babonićima-Blagajskim. Knez Pavle Blagajski je 1370. darovao grad bratu Dioniziju. Grad je 1418. formalno postao kraljevskim gradom a njegovi stvarni gospodari su i dalje bili Babonići. U Otoci je 1486. kastelan Juraj Čavski.

Varoš Otoka imala je franjevački samostan a administrativno šire područje je pripadalo Zagrebačkoj biskupiji.

Osmanlije zauzimaju Otoku 1565. U sastavu je Krupske kapetanije, a njenom posadom zapovijeda ćehaja krupskog kapetana. Pripadala je kadiluku Kamengrad. U Otoci se skelom prelazila rijeka Una. Grad je napušten 1838. Ostaci zida od grada nalaze se na Gradskoj adi.Most podignut je tek 1865, kada je izgrađena cesta Bosanski Novi - Bosanska Otoka - Bosanska Krupa.

U vrijeme austro – ugarskog popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini, koji je izvršen 1. maja 1885. godine, Bos. Otoka je imala 1693 muslimana, 89 pravoslavaca i 13 katolika. Nakon austro – ugarske okupacije došlo je do priliva novog pravoslavnog stanovništva iz Like i drugih krajeva. Dosta ličkih porodica tada je doselilo u Bos. Otoku. Istovremeno je izvjestan broj Muslimana iselio u Tursku. Neposredno iza 1878. godine iz Bos. Otoke je iselilo 75 porodica. Pošto je iza 1881. godine izrađena cesta od Bos. Otoke prema Bužimu, a nešto kasnije i kroz Ljusinu, Bos. Otoka se našla na raskrsnici puteva prema Bos. Novom, Velikoj Kladuši i Cazinu i počela se razvijati kao mala trgovačka varošica. Između 1881. i 1886. godine u Bos. Otoci je otvorena državna četverorazredna osnovna škola.

Na kraju prvog svijetskog rata 1918. godine raspala se Austro – Ugarska Monarhija i stvorena nova država. Na dan popisa stanovništva 31. januara 1921. godine tadašnja otočka općina je brojala 8757 stanovnika, od čega je Bos. Otoka imala 2365 stanovnika. U 1920. godini Bosanska Otoka je postala jedna od najznačajnijih stanica na unskoj željezničkoj pruzi. Sedamnaestog oktobra te godine puštena je u saobraćaj dionica unske pruge Bosanski Novi - Bosanska Otoka, a 1924. godine i dionica pruge prema Bihaću.

Šestog aprila 1941. godine nacistička Njemačka i fašistička Italija napale su Jugoslaviju. Nijemci su 16. aprila ušli u Bos. Otoku. Oružani ustanak u otočkom kraju počeo je 29. jula 1941. godine. Kao i u većini Evrope borba protiv fašizma je dugo trajala da bi 25. aprila 1945. godine Bos. Otoka bila konačno oslobođena. U tadašnjoj otočkoj općini bilo je 1027 žrtava fašističkog terora.

U noći između 6. i 7. septembra 1991. godine u Bos. Otoci je uhapšen Milan Martić, tada u funkciji ministra unutrašnjih poslova. Martićevo hapšenje je postalo najvažniji događaj tog dana u sjeverozapadnoj Bosni pa i šire, te je svakog časa prijetio da preraste u otvoreni sukob. Najviši organi vlasti iz Sarajeva su zaključili da Martića treba pustiti zbog već visokih tenzija među stanovništvom srpske i bošnjačke nacionalnosti. Puštanje Martića je samo nakratko odgodilo početak sukoba. U martu 1992. godine proveden je referendum na kojem su se građani Bosne i Hercegovine izjasnili za samostalnu, nezavisnu i suverenu državu. Uvažavajući rezultate referenduma 6. aprila 1992. godine. Evropska zajednica priznala je državni suverenitet BiH, a već 21. maja 1992. godine Bosna i Hercegovina je primljena u Ujedinjene Nacije. Na dan priznanja od strane Evropske zajednice, 6. aprila 1992. godine, došlo je do prvih sukoba u BiH. 21. aprila 1992. godine sukobi su se proširili i do Bos. Otoke. Zapaljene su prve kuće na Crkvini. Stanovništvo u panici napušta grad. Prvi dan preko dvije stotine dobrovoljaca su krenuli na Stražbenicu sa lovačkim naoružanjem, gdje su utvrdili liniju. 27.05.1992. godine, drugi napad na Bosansku Otoku i prve teške sudbine Otočana. 1. septembra 1992. godine formirana je 111. pješadijska brigada, kasnije 511. slavna brdska brigada.

Evo kako prof. Džemaludin Čaušević u knjizi "Put do povratka" opisue taj dan: "Vojska, opremljena u borbenom rasporedu sa svih strana idu prema nama. Pucalo se sa svih strana na naše položaje i naređeno je povlačenje na lijevu obalu Une. Sve lađe su na lijevoj obali Une, te posljednja grupa među kojima sam ostao bez lađe moraće plivati. Ostali smo nas petorica, valjda kao svjedoci teške sudbine civila koji su ostali. Nikad neću zaboraviti sliku plačne Une, zadrhtale zemlje, zapaljenih kuća, plača starice, stenjanja starca i crnog dima koji je nosio tešku poruku ka plavetnilu neba."

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Bosanska Otoka
godina popisa
2013
1991
1981
1971
1961
1953
1948
1921
1910
1895
1885
1879
Bošnjaci 4.962 (93,4%) 1.819 (76,9%) 1.962 (79,3%) 1.836 (83,57%) 1.691 (94,3%) 1.562 (100 %)
Srbi 223 (4,2%) 504 (21,3%) 485 (19,6%) 347 (15,8%) 89 (4,96%) 0
Hrvati 17 (0,3%) 41 (1,73%) 26 (1%) 14 (0,6%) 13 (0,7%) 0
Jugosloveni 52 (0,9%) 0 0 0 0 0
ostali ili nepoznato 55 (1%) 1 (0,04%) 0 0 0 0
ukupno 5.309 4.753 4.313 3.694 3.021 2.791 2.365 2.473 2.197 1.793 1.562

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Radoslav Lopašić, Bihać i bihaćka krajina, Zagreb 1890, 143-145.
  • Hamdija Kreševljaković, Stari bosanski gradovi, Naše starine 1, Sarajevo 1953, 35-36.
  • Marko Vego, Naselja bosanske srednjevjekovne države, Sarajevo 1957, 89.
  • Branka Raunig, Grad, Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine II, Sarajevo 1988, 18.
  • Bosansko-krupska općina u ratu i revoluciji (ur. R. Jovčić), Bosanska Krupa 1969, 17.
  • Ante Orlovac, Učiteljica života (Prilozi iz povijesti Katoličke Crkve na području današnje Bosne i Hercegovine), Sarajevo 2004, 222.
  • Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po općinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]