Bosanska mišjakinjica

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Bosanska mišjakinjica
Originalna ilustracija Minuartia bosniaca
Originalna ilustracija
Minuartia bosniaca
Sistematika
CarstvoPlantae
DivizijaMagnoliophyta
RazredMagnoliopsida
RedCaryophyllales
PorodicaCaryophyllaceae
RodMinuartia
VrstaM. bosniaca
Dvojno ime
Minuartia bosniaca
(G. Beck)
Sinonimi
Alsine bosniaca (Beck)

Bosanska mišjakinjica ((latinski: Minuartia bosniaca) (G. Beck) K. Maly − sinonimi: Alsine bosniaca G. Beck i A. rostrata Murb., non Pers.) − je endemska biljka Istočnih Dinarida iz porodice Caryophyllaceae (karanfili).[1]

Opis[uredi | uredi izvor]

Bosanska mišjakinjica je višegodisnja biljka sa rahlim do gustim busenjem, visoka oko 15–30 cm. Stabljike su joj brojne, obično uspravne, rijetko ustajuće ili polegle. Pri osnovi si manje - više odrvenile, a pri dnu razgranate, gole ili čkinjasto dlakave, sa brojnim sterilnim lisna­tim izdancima. Listovi su joj linearno lancetasti ili­ linearno koncasti ili šilasti. Priliježu uz stabljiku, a dugi su oko 5-8 (-10) mm, a pri osnovi prošireni i treplja­sti. Imaju kožast obod i 3 jasno izražena nerva.

Cvast je rahlo cimasta i zbijena, sa po više cvjetova. Cvjeta od maja do jula. Peteljke cvijeta su gole ili dla­kave. Čašični listići su usko lancetasti, bijeli, dugi 3–4 mm. Goli su ili kratko dlakavi, dugačko ušiljeni, sa zelenom prugom koja po sredini ima bjeličasti nerv. Krunica je bijela, a latice kraće od čašice ili jednake dužine. Izduženo su jajasti, a u osnovi 5 spoljnih prašnika su valjkasto produžene i rascijepljene žlijezde pa izgleda da ih je 10. Brakteje su linearno lancetaste, ve­ćinom kraće ili jednake sa cvjetnim peteljkama.[2][3]

Plod čahura je jajoliko valjkasta, dvostruko kraća od čašice. Sjemenke su sitne, svijetlosmeđe, duge 0,8–1 mm, a široke 0,5-0,8 mm, bodljasto bradavičaste.

Ekologija i rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]

Bosanska mišjakinjica raste na krečnjačkim i ser­pentinskim kamenjarama i suhim kamenjarskim pašnjacima, glavninom u pojasu subalpske vegeta­cije pojasu. Izrazito je heliofitna vrsta.[4]

Endem je Jugoistočnih Dinarida (Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Srbija) goslavija, sjev. Albanija).

Locus classicus je u Bosni: na sti­jenama oko Sarajeva (Beck, G. 1898).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-02557-9.
  2. ^ http://www.theplantlist.org/tpl1.1/record/kew-2370888?ref=tpl1[mrtav link] The Plant List (2013). Version 1.1.
  3. ^ http://www.theplantlist.org/ Arhivirano 23. 5. 2019. na Wayback Machine (pristupljeno 5. juli 2014.)
  4. ^ http://www.sarajevo-sume.ba/bs/index2.php?option=com_docman&task=doc_view&gid=2&Itemid=77[mrtav link]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]