Bosanski oštrodlaki gonič - barak

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Commons-emblem-merge.svg
Ovaj okvir treba zamijeniti infokutijom
(Nađite odgovarajuću infokutiju)
Crystal Clear action spellcheck.png Moguće je da ovaj članak ne poštuje standarde Wikipedije na bosanskom jeziku
kao što su upotreba afrikata, pravopis, pisanje riječi u skladu sa standardima, te način pisanja članaka.

Šablon:Infokutija pasmine pasa

Barak
FCI klasifikacija
Grupa 6. grupa
Sekcija

1.2

Polaže radni ispit
Datum priznavanja od strane FCI 09. 04. 1955.
Broj standarda 155
Datum standarda 15. 01. 1973.
Status pasmine Definitivno priznata
URL_standard_en http://www.fci.be/en/nomenclature/BOSNIAN-BROKEN-HAIRED-HOUND-CALLED-BARAK-155.html
Ime
Originalno ime Bosanski oštrodlaki gonič – Barak
Zemlja porijekla Bosna i Hercegovina
Osobine
Upotreba Lov na krupnu i sitnu divljač
Visina Mužjaci i ženke 46-56 cm
Težina Mužjaci i ženke 16-24 kg
Canis familiaris

Bosanski oštrodlaki gonič - Barak je bosanskohercegovačka autohtona pasmina psa, prvenstveno namijenjena za lov na krupnu i sitnu divljač. Glavne osobine psa su temperamentnost, hrabrost i upornost, veoma je dobrog karaktera, otporan i tvrd u teškim uslovima lova na bh. planinama. Dobar je, istrajan i uporan gonič, sa srednje visokim do dubokim glasom. Barak je snažan pas, duge i srednje široke glave. Ima dugu i čekinjastu dlaku, koja se sastoji iz dva sloja. Osnovne boje su mu pšenično žuta, žutocrvena, zemljanosiva i tamnosiva.

Historija[uredi | uredi izvor]

Barak je 19. 06. 1965. registriran u F.C.I. (Međunarodnoj kinološkoj federaciji) pod imenom Ilirski gonič. Pod nazivom "bosanski oštrodlaki gonič - barak", pojavljuje se od 15. januara 1973, kada je pod brojem 155 upisan u VI FCI grupi, sa danas važećim standardom. U prošlosti je bio lovački pas bosanskih plemića. Postoje veoma stari pisani dokumenti koji opisuju pse oštre dlake na području Balkana. U Lovačkom listu br. 12. iz 1998. uvaženi prof. dr. Avdo Sofrađija iznosi nekoliko tema o bosanskim kerovima, te u ovom broju obrađuje bosanskog kostrušavog kera navodeći literaturu tj. navode iz knjige o bosanskim kerovima čiji je autor austrijski oficir na službovanju u bosni Franc Laska. Laska je detaljno opisao te pse i vršio mjerenja pasa u raznim okruzima u Bosni. Oštrodlakog kera nazivao je bosanski kostrušavi ker. Laska navodi da su ga turci nazivali barak (što je srodno sa nazivom brakirac) dakle gonič, a na arapskom jeziku barak doslovce znaći munja. Laska kao dokaz podastire pisani dokument o baraku iz 1683. godine i sam Laska (koji je u Bosni prakticirao lov) opisuje barake kao hrabre, tvrde i pouzdane goniče[1]. Uslijed ratnih dešavanja brojno stanje pasmine je smanjeno. U Bosni postoji izreka: "Dobar barak - sto dukata!"

Barak-markica.jpg

Opći izgled[uredi | uredi izvor]

Barak je snažan pas sa dugom i čekinjastom dlakom, duge i srednje široke glave, izraženih i gustih obrva, temperamentan, ozbiljnog - strogog izraza, uporan i hrabar. Iz važećeg standarda koji se koristi pri ocjenjivanju na izložbama mogu se naglasiti karakteristike bosanskog baraka kako slijedi.[2][3]
Veličina: Visina baraka je 46-56 cm, idealno 52 cm, a dužina trupa mora biti veća od visine grebena za 10%. Težina je 16-24 kg, idealno 20 kg. Ženke su nešto manje od mužjaka.
Glava: potiljna kost je izražena, čelo neznatno ispupčeno, stop blago izražen, nosnik prav. Njuška je snažna i pravougaona, obrasla gustim brkovima i bradom, a gledano odozgo, srednje široka i sužava se prema nosu. Njuška je nešto duža od lobanje. Ukupna dužina glave je 20-25 cm.
Nos: Nosna pečurka je široka, nozdrve široke, duboko razvijene, crne ili zatvorenosmeđe – kestenjste boje.
Usne: Duboko pripijene i nešto mesnatije.
Zubalo: Makazasto i potpuno, zubi jaki.
Oči: Krupne, ovalne, kestenjaste boje, pametnog i veselog izraza.
Uši: Visoko postavljene, srednje veličine. Prema vrhu su tanje i zokružene, pravo vise, nešto punije.
Vrat: Prijelaz u potiljnom dijelu je izražen i koso na trup usađen. Snažan, srednje širok, a prema grudima se povećava. Koža je pripijena, elastična, na cijeloj površini odlakana.
Trup: Leđna linija se blago spušta od grebena prema sapima. Greben je srednje izražen. Leđa su široka i mišićava, slabinski dio kratak i mišićav. Sapi su blago nategnute i široke (naročito kod ženki). Kukovi malo primjetni.
Grudni koš: Dug, srednje širok, slabo zaobljen i dubok bar do laktova. Prsa srednje široka.
Rep: Srednje visoko postavljen, u korjenu deblji, prema vrhu se sužava i dopire do skočnog zgloba ili ga malo prelazi. Nošen je nešto malo nagore, povijen i dobro odlakan.
Prednje noge: Pravilnih stavova gledano sa strane i sprijeda. Plećke duge, kose i mišićave. Nadlaktica duga i mišićava. Lakat umjereno priljubljen. Nadlaktica i podlaktica treba da sklapaju ugao od 90 stepeni. Podlaktica je vertikalna, mišićava i prava, sa jakim kostima. Šaplje je slabo primjetno. Došaplje je vertikalno i blago nagnuto do 10 stepeni i kratko. Šape mačje, skupljene, sa punim i tvrdim tabanima i jakim dobro pigmentiranim noktima.
Zadnje noge: Pravilnog stava gledano sa strane i otpozadi. Butine su srednje duge, široke i mišićave. Potkoljenica je jaka, duga, kosa i mišićava. Skočni zglob snažan i dobro postavljen. Došaplje je vertikalno, kratko i snažno. Zadnje šape su, nešto, duže od prednjih. Hod je izdašan i siguran.
Koža: Srednje debela, elastična, pripijena, dobro pigmentirana i dobro odlakana.
Dlaka: Duga, oštra i rastresito stršeća, sa gustom podlakom.
Boja: Osnovna boja je pšenično žuta, žutocrvena, zemljanosiva i tamnosiva. Često sa bijelim povšinama po glavi u obliku lise, nosniku, podvratku, grudima, donjim djelovima nogu ili na vrhu repa. Osnovne boje mogu biti kombinovane – dvobojni ili trobojni psi.


Lakše mane:

  • Slabije izražena neproporcionalnost pojedinih dijelova tijela;
  • Slaba struktura skeleta;
  • Slaba muskulatura;
  • Preduga i preteška glava;
  • Klještasto zubalo;
  • Slabija pigmentacija očiju i vidljivih sluzokoža;
  • Naborane i odstojeće uši;
  • Podgušnjak slabije izražen;
  • Nepravilnost u stavovima i uglovima nogu;
  • Preširoke ili preplitke grudi;
  • Blago ulegnuta ili izbačena leđa;
  • Zaperci.


Diskvalifikacijske mane:

  • Agresivan ili plašljiv pas;
  • Atipična, izrazito neplemenita glava;
  • Nesrazmjernost između pojedinih djelova tijela, naročito između visine i dužine tijela;
  • Depigmentacija nosa i vidljivih sluzokoža;
  • Degenerativne pojave na zubima (podgrizač, predgrizač, nedostatak zuba) i spolnim organima;
  • Suviše svijetle, riblje oči;
  • Naročito jako izraženo "O" i "X" stavovi nogu;
  • Visine i dužine nedovoljne ili pretjerane;
  • Iskrivljen ili uvrnut rep;
  • Preduga, mehka, talasasta i kovrdžava dlaka;
  • Sve druge boje osim navedenih, naročito čokoladna i crna.

Temperament[uredi | uredi izvor]

Barak je hrabar i uporan pas živahnog temperamenta i odličnog karaktera. Sve navedene fizičke osobine, a naročito karakteristike temperamenta, omogućile su da ovaj pas predstavlja jednu od najboljih i najpopularnijih pasmina lovačkih pasa goniča u Bosni i Hercegovini ali i šire.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ http://www.bhtornjak.com/barak/historijat.htm
  2. ^ www.fci.be/en/nomenclature/BOSNIAN-BROKEN-HAIRED-HOUND-CALLED-BARAK-155.html
  3. ^ www.bhtornjak.com/barak/standard.htm

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]