Bosanskohercegovačka Zemaljska bolnica u Sarajevu
| Bosanskohercegovačka Zemaljska bolnica u Sarajevu | |
|---|---|
| Geografija | |
| Lokacija | Sarajevo, Bosna i Hercegovina |
| Koordinate | 43°53′15″N 18°25′03″E / 43.887377°N 18.417618°E |
| Organizacija | |
| Zdravstveni sistem | Javni |
| Historija | |
| Otvorena | 1866. |
Bosanskohercegovačka Zemaljska bolnica u Sarajevu jest medicinska ustanova koja je započela s radom još za vrijeme vladavine Osmanlijskog Carstva. Osim Vojne bolnice za vrijeme osmanlijske vlasti u Sarajevu je postojala samo jedna mala stacionarna zdravstvena jedinica poznata kao "Vakufska bolnica", koju je na nagovor tada jedinog ljekara Josefa Kotscheta sagradio velija Osman Topal paša 1866.godine, a imala je kapacitet od samo 32 kreveta sa posebnim odjeljenjima za muške i ženske bolesnike.
Služila je kao javna bolnica za liječenje bolesnika svih vjeroispovjesti, ali su prije okupacije najviše liječeni stražari, zatvorenici i prostitutke od sifilisa.
U ostale mjere ulazilo je i bolničko liječenje hroničnih bolesnika od raznih zaraznih i veneričnih bolesti, osobito sifilisa i drugih kožnih bolesti.
Po odobrenju Visoke Porte, ovu bolnicu izgradio je Gazi Husref begov Vakuf, koji je za izdržavanje bolnice davao godišnje po 42.102 piastera – oko 8000 dukata, jer je liječenje za sirotinju bilo besplatno.
Vojna bolnica nije ni poslije okupacije primala civilne bolesnike, pa je Zemaljska vlada još 1882.godine razmatrala pitanje izgradnje nove i modernije bolnice sa širim kapacitetom.
Godine 1894. u Sarajevu je svečano otvorena Prva Zemaljska bolnica. Sastojala se od jedne jednospratne zgrade za prijem bolesnika A, dva prizemna bolesnička paviljona B i C, svaki po 35 kreveta i dva prizemna hodnika, koji su spajali paviljone sa prijemnim, tri bolesnička paviljona D, E i F, jedan paviljon G, jedne kuće za bolničare za stanovanje, jedne stambene zgrade za ljekare, jedne prizemne zgrade za spaljivanje, mrtvačnice, kuhinje, kupaone, vešerajnice, dvije portirnice, štale za stoku, šupe i pomoćne prostorije za ugalj.[1]
Broj liječenih bolesnika se sa 2.775 (1895. godine) popeo na 5.055 u 1900. godini. Odjeljenje Hirurgije najviše se bavilo zahtjevima vezanim za operacije "kile" i za skidanje mrene s oka (katarakte).
Zemaljska bolnica je naredbom od 5. 9. 1897. odredila da liječenje bolesnika od zaraznih bolesti bude besplatno. Zbog toga je često dolazilo do prenapučenosti odjela. U samom početku njenog djelovanja, Zemaljska bolnica imala je 4 odjeljenja, i to:
- Interno
- Hirurgija
- Dermatološko i sifili
- Ginekološko – akušersko.
Zemaljska bolnica je značajno proširena i adaptirana u periodu od 1897. do 1900.godine, a tom prilikom obnovljeni su vodovodni i kanalizacioni odvodi.
Statistika bolesnika[uredi | uredi izvor]
| Godina prijema | Muški | Ženski | Ukupno |
| 1895. | 1885 | 890 | 2775 |
| 1896. | 1977 | 956 | 1933 |
| 1897. | 2346 | 1105 | 3451 |
| 1898. | 2576 | 1228 | 3804 |
| 1899. | 2804 | 1401 | 4295 |
| 1900. | 3367 | 1645 | 4912 |
Prvi ljekari Zemaljske bolnice[uredi | uredi izvor]
Za vrijeme gradnje bolnice 1893.godine u Beču je izrađen Organizacioni statut, pod vodstvom Benjamina Kallaya, uz saradnju univerzitetskih profesora Gustava Brauna, Rudolfa Hrobaka i Isidore Neumann.
Navedenim statutom definirani su šefovi Odjeljenja Zemaljske bolnice, i to:
- I Interno odjeljenje: Geza Kobler, asistent Schrötter iz Beča.
- Hirurško odjeljenje: Josef Preindlsberger.
- Dermato-venerološko odjeljenje: Leopold Gluck i Otto Weiss docent Univerziteta u Beču.
- Ginekološko-akušerski odjel: Roman Wodznski, bivši asistent Zavoda za patološku anatomiju u Krakovu, koji je bio postavljen za prvog prosektora bolnice.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ 25 godina Medicinskog fakulteta UNSA, autori acc.prof.dr Nedo Zec, prof.dr. Hajrudin Hadžiselimović, prof.dr Milenko Perinović, prof.dr Dragomir Kosorić, prof.dr Ešref Sarajlić, prof.dr Strahinja Đokić, prof.dr Arif Smajkić