Bosanskohercegovačka proza

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Ljubav je česta tema u bosanskohercegovačkoj književniosti. Ona ima posebne crte koje proizlaze iz područja , načina života i istorijskih prilika u kojima se nalazila BiH. Surovi običaji dolazili su sa istoka ili su se razvijali u patrijarhalnoj porodici. Oni su često razdvajali voljene osobe. Sevdalinka je poznata lirska pjesma ovog podneblja. U njoj je opjevana ljubav gdje je draga obično zatočena, a dragi ne može doći do nje zbog nepremostivih prepreka.

Slična ljubav opisana je u proznim djelima. Čežnja se javlja još u djetinjstvu i u ranoj maladosti. Ivo Andrić opisuje dječaka Marka koji nastoji doseći drugu obalu sna. Volio je Rozu. Njegova pjesma bila je puna tuge. U njoj se javlja sječanje na prvi i dugo očekivan i sanjan drugi poljubac, koji je donio samo hladnoču i gorčinu. U kasnijim godinama ljubav se miješa sa snom i nije jasno šta je sanjano a šta doživljeno.

U prozi Hamza Hume ..u djelu Grozdan i Grozdana ljubav je opisana kao u pjesmi. Ozren u susretu sa hercegovačkim podnebljem pored ljubavi prema ženi osjeća i veliku čežnju. On može osjetiti ljubav neumrlih ljubavnika Grozdana i Grozdane jer je u njegovoj duši sve nježno. Oni ga podstiču na nove čežnje. U vinogradima koji žute on ne osjeća radost već bol što će sve proći i govori « o samo nekoliko dana sna».

Likovi u bosanskohercegovačkoj književnosti djeluju nevjerovatni. To je samo prividno. Oni su jednostavni i topli. Borba sa svakidašnjim nedaćama i težak život učinili su ih takvim. U djelima Petra Kočića..takvi su David Štrbac, Mračajski Proto, Simeun đak, a ima ih i u djelima Ive Andrića. Zvonimir Šubić opisuje starog Timotija u djelu Timotijeva smrt. Bio je starješina u patrijarhalnoj zadruzi. Dan njegove smrti i unukove ženidbe trebao se poklopiti. Star, oronuo i bolestan bavio se svakodnevnim poslovima, misli na unukovu svadbu i učestvuje u razgovoru sina i majstora o mrtvačkom sanduku. Tom prilikom govori "Nijesam se tijesnio cijeloga života pa neću pa ni pod zemljom". Naredio je da se na dan njegove smrti ne prekida svadba. Timotije umire a iz kuće se istovremeno čuje plač i pjesma. Ovo je prirodno ako se posmatra sam način Timotijevog života. Priču pisac završava riječima – poslije kiše vazduh je mirisao na zemlju.


Jakša Kušan u djelu Grijeh Ješue turmana opisuje njegovu povezanost sa sivcem. Zarekao se Bogu da će ga prodati kad je sivac zanemogao na putu. Prodao ga je i zbog toga ga muči savjest. Dobijeni novac podijelio je prosjacima iako mu je porodica siromašna. Ovdje je pokazano da bosanskohercegovački čovjek nije lukav. Njegov poziv turmana ne znači samo zarađivanje novca već sam njegov život. U mladosti vodio je karavane po cijeloj Turskoj i po Evropi i to mu je ostalo u krvi. Marko Marković opisuje Bega u pripovjeci Na boku koji prevozi putnike sa Drine na Jalu i obratno. Kada je čuo da će njegovo prevozno sredstvo zamijeniti elektrika i automobil znao je šta gubi i da više nema tako prisnog života. Opija se i sin ga ubija dolazeći iz svijeta autom kojim ga je htio obradovati.

Uslovi socijalne i nacionalne patnje posebno su pogađala djecu. Na neki način stariji su joj se mogli oduprijeti ali to nisu mogla djeca. U momentima izloženosti nasilju starijih djeca su bila nemoćna. Svetozar Čorović u djelu "U noći" opisuje dječaka koji je došao u grad da završi školu. Obavljajući monotone i neugodne poslove šegrta ne doživljava ništa lijepo. Prisjeća se kuće i osjeća čežnju da se vrati kući. Gazda ga budi iz tih snova i podsjeća ga da treba spavati, jer ga sutra čeka posao. Ovdje on osjeća psihičko i fizičko stradanje. U pripovijeci Djetinjstvo Novak Simić opisuje dječaka Ivana Kožara. On je volio oca koji je poginuo u ratu, a majka mu se preudala za kožara Ananija kod koga je on bio šegrt. Izložen stalnim batinama i proganjanjima očuha više ga boli ismijavanje druge djece, a posebno što je Marija, koja ga je jednom zaštitila, rekla da treba da se opere i da smrdi na kožu. Utjehu nalazi u rijeci gdje nalazi stalno nešto novo i ona ga ne ponižava. Očuh ga nalazi na toj rijeci, a ne kod kuće. Tom prilikom on mu izbija oko. Tako da i rijeka postaje uzrok njegovog najvećeg stradanja i patnje. Isak Samokovlija u pripovijeci Mirijana kosa opisuje djevojčicu koja je bila jako osjetljiva i nježna. Imala je plavu kosu zbog koje su joj se djeca rugala. Oboljela je i izgubila kosu. Dok se igrala sa djecom u dvorištu pojavio se dječak Avram koji joj razbija nadu da će joj narasti crna kosa.

1878. godine u Bosni i Hercegovini na vlast je došla Austro-Ugarska, a s njom i do promjena u samom životu bosanskohercegovačkog čovjeka. Austro-Ugarskoj cilj je bio da iskoristi bosanskohercegovačka bogatstva, a da bi to ostvarila morala je graditi puteve i nešto industrije. Toje izazvalo siromašenje naroda koje je nastavljeno i kasnije. U pripovijetkama nastalim prije prvog svjetskog rata Petar Kočić opisuje propadanje bosanskih šuma i siromašenje naroda. Za takvo siromašenje nije uzimao uvijek socijalne uslove. U pripovjeci "Kroz mečavu" kao razlog propasti porodice Relje Kneževića navodi izne nadnu bolest i pomor. U bogatoj porodici ostala je samo bijeda. Ne interesuje ga uzrok bijede već samo bijeda. Od porodice ostao je samo Relja i njegov unuk. Da bi odao pomen porodici idu prodati jedinu kravu. Na tom putu susreću se sa nemilosrdnom prirodom. Gine unuk, a onda i sam Relja. U pripovijeci "Šuma" Borivoje Jevtića u pozadini zbivanja javlja se šuma. Ona je junak kao i Mira Ranković koju su jedne ratne noći odveli žandari i izvršili nasilje nad njom. Nakon toga ona je pomjerila pameću. Bila je primjer ljepote i zdravlja, a sada samo bijede. Ovaj događaj priča kočijaš piscu i on kaže – Možeš misliti kako je ovim našim šumama. Iskasapili ih, ogoljeli koru sa njih svukli u proleće bijeli se drveće kao zubi u mrtvačkoj glavi, da ti se duša zemljom opečali i više ne digne. Od strane neprijatelja šuma i djevojka doživjeli su poniženje. Bosanskohercegovački čovjek nije se mirio sa bijedom i siromaštvom dolazila ona od neprijatelja ili domaćih bogataša.