Bose-Einstein statistika

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Wiki letter w.svg Ovaj članak je siroče zato što nema ili vrlo malo ima drugih članaka koji linkuju ovamo.
Molimo Vas da postavite linkove prema ovoj stranici sa srodnih članaka(23-02-2012)

U kvantnoj statističkoj fizici, Bose-Einsteinova statistika opisuje distribuciju bozona po energetskim stanjima, u stanju termodinamičke ravnoteže. Za razliku od klasične fizike i klasične statističke fizike, u ovom slučaju čestice se ponašaju tako da nije moguće razlučiti dva bozona, ali za razliku od fermiona, ne vrijedi Paulijev princip, tj. moguće je da se više (tj. neograničeni broj) čestica istovremeno nalazi u istom kvantnom stanju.

Za Bose-Einsteinovu statistiku, očekivani broj čestica koje se nalaze u stanju sa energijom \epsilon _i dan je kao:


n_i = \frac {g_i} {e^{(\epsilon_i-\mu)/kT} - 1}

Gdje je:

n_i \ broj čestica u stanju i
\epsilon_i \ energija stanja i
g_i \ degeneracija stanja i (broj stanja sa energijom \epsilon_i \ )
\mu\ hemijski potencijal
\ k\ Boltzmannova konstanta
\ T\ apsolutna temperatura


Ovaj izraz svodi se na klasičnu Maxwell-Boltzmannovu distribuciju u slučaju za energije (\epsilon_i-\mu) >> kT.

Bose-Einstenovu statistiku uveo je, 1920. godine, fizičar Satyendra Nath Bose, u primjeni na fotone. Izraz je generalizirao i primjenio na atome, 1924.godine, Albert Einstein.

S obzirom da za bozone ne vrijedi Paulijev princip, na niskim temperaturama sve čestice teže da zauzmu najniže energetsko stanje. Ova pojava naziva se Bose-Einsteinova kondenzacija.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]