Bosnia Groove

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Bosnia Groove
Bosnia1Groove.jpg
Album Sinana Alimanovića
Objavljen 2007.
Žanr Džez
Izdavač Muzička Produkcija Javnog Servisa BiH
Hronologija albuma Sinana Alimanovića

Sarajevo Remake Bosnia Groove
(2007)
Live in Tuzla

Bosnia Groove jest dvostruki album Sinan Alimanović International Banda nastao 2007. godine u izdanju Muzičke Produkcije Javnog Servisa Bosne i Hercegovine. Album nosi naziv po autorskoj kompoziciji Sinan Alimanovića (Bosnia Groove). Na nosaču zvuka nalazi se ukupno šesnaest kompozicija, među kojima su muzičke obrade tradicionalnih pjesama u pripremi Sinan Alimanovića i jazz standardi.

Mišljenja kritičara[uredi | uredi izvor]

Dinko H. Sansky[uredi | uredi izvor]

"Već dugo spremam se pisati o jednom od ključnih albuma ne samo bosanskohercegovačke jazz produkcije, jer između ostalih, i neki čuveni hrvatski muzičari sviraju na ovom CD-u. Dogode se neki drugi poslovi, završetak knjige POGLED NA JAZZ (konačno, izlazi u septembru, izdavač NOVA KNJIGA RAST, Zagreb), ljetne vrućine, pa odlutale misli...a CD Bosnia Groove se gotovo neprekidno vrti u mom playeru. Pred koji dan čujem se s velikim trubačem Ladislavom Fidrijem, negdje je u Fužinama, porodični odmor… i pitam što se sluša, a on kaže, Bosnia Groove, iako sviram na tom albumu…a ja kažem, i kod mene, iako ne sviram na tom albumu, ali bogme taj album «razara» i redefinira poglede na jazz. Dogodilo se tako da sam neku večer, uz čašu ljekovitog Chardonnaya by Miklaužić, pustio repeat na Sinanovoj obradi stare bosanske pjesme Bentbaša, s onim zaraznim kontrabasom, koji se pod kožu uvlači, poput Milesova So What; da bi Sinan tek oko druge minute naznačio temu, lagano, nonšalantno, kao da hoće kazati kako tema i nije toliko bitna koliko je bitan taj groove, ne samo spomenute pjesme već cijelog albuma. Groove i atmosfera iz jazz bajke i sinergija respektabilnog popisa muzičara: Sinan Alimanović, piano & hammond, Dinko Šimunović, double bass, Amar Češljar, drums & tapan, Miroslav Vuletić, vocal, Ladislav Fidri, krilnica, Vernes Ljuštaku, el.gitara & saz, Faruk Fejzić, el.gitara & saz, Džemal Cakić, truba, Nikola Mitrović, truba, Petar Petej, drums, Aleksandar Jačimović, tenor sax, Vernesa Ljuštaku, back vocal.

Ekipa je to koja je napravila ovaj nosač zvuka, dajući sebe stopostotno. Već sam pisao o Sinanovom i Lacijevom nastupu u tuzlanskom jazz klubu, koji je dao sjajan Live in Tuzla album i tamo sam rekao da taj groove, taj jazzistički zlatni gral, nije lahko pronaći. Neki se, istina, rode s njim, a neki prožive ovozemaljski život vječito tragajući. Oni sretnici, pojedinci, ili cijeli bandovi, koji su to uspjeli, i kojima svirka ide tako dobro da ne treba ništa mijenjati, imaju «ono nešto», riječima neobjašnjivo, ali dušom i svim osjetilima prepoznatljivo od prvog trenutka kad čujete njihovu muziku. Na albumu Bosnia Groove Alimanović se vrlo vješto jazzistički igra s bosanskom tradicijskom pjesmom (Snijeg pada ne behar na voće, Kraj tanana šadrvana i Bentbaša), ali i znalački sviranim jazz standardima. To su dva segmenta ovog dvostrukog CD-a: jedan s obradama bosanske tradicije, kojima se daje jedno novo viđenje i gotovo nova dimenzija uranjanja u muziku koju bosanski čovjek baštini kroz stoljeća, i drugi, s obradama jazz standarda gdje se Sinan Alimanović odlično snalazi, bilo da je riječ o Milesovim pjesmama Solar i Nardis, ili Coltraneovim Impressions, ili Monkovoj Round Midnight, a da ne pričam s koliko lirskog ugođaja interpretira Rodgers-Hartovu My Funny Valentine.

Bitno je naglasiti Alimanovićevu želju, što mi je i rekao u jednom od naših brojnih razgovora, da te tradicijske pjesme i njihove obrade, zvuče jednako kao i jazz standardi, kao da ih je ista ruka pisala. To je, vjerovatno, i najveća vrijednost ovog albuma. Rame uz rame, Miles i behar, Coltrane i šadrvan, Monk, Evans, Fidri i Bentbaša….maestralno.

Tu se nameće i pitanje prijevoda. Naime, Snijeg pade na behar na voće je prepjevana na engleski jezik. To je sklizak teren, jer vrlo dobro znamo kako se često desi «izgubljenost u prijevodu», međutim, ovdje to nije slučaj, na svu sreću. Znamo da je i Heinrich Heine bio inspiriran bosanskom poetikom i metaforom, upravo u primjeru Kraj tanana šadrvana. Zgodno je prisjetiti se Andrićevog romana «Na Drini ćuprija». Ako stavimo «Most na Drini» sva magija nestaje i imamo banalnost. Da ne pričamo o engleskom ili njemačkom prijevodu tipa «The Bridge» ili «Die Brücke»…kako razumjeti, u sličnom kontekstu npr. bosanske stećke i Maka Dizdara??? To Sinan Alimanović muzikom dobro rješava. To je vrijednost i kvalitet albuma. Jazz je širok i univerzalan, jazz može razriješiti «babilonsku pomutnju jezika» i ponuditi zahvalnom i pažljivom slušaocu onu dimenziju koju «svakodnevni» čovjek teško shvata… u ovom slučaju to su behar na voću, to je šadrvan, to je taj bosanski groove koji je ponekad nelak za razumijeti, ali Sinan i njegov internacionalni band to nam nude kao na dlanu, samo treba uzeti i otvorenog srca poslušati, rezultat će nas ugodno iznenaditi. Stoga ovaj CD iskreno preporučujem za slušanje. Rekoh neki dan jednom jazz prijatelju, kad bih bio uhvaćen u krađi npr. Djangove gitare ili Milesove trube, pa osuđen na zatvor, i da tamo mogu ponijeti CD s deset pjesama, jedna od njih svakako bi bila Alimanovićeva Bentbaša. A kasnije, kako se i u zatvoru može svašta nabaviti, neko bi mi već prokrijumčario cijeli Bosnia Groove!"[1]

Mladen Mazur[uredi | uredi izvor]

"Nadarenost sarajevskoj jazz pijanista Sinana Alimanovića, zapela mi je za uho još 1986. godine kada sam ga pozvao u program obnovljenog, ali nažalost i ne za dugo oživljenog međunarodnog jazz festivala u Bledu. Doticaji s tim muzičarem, su se tijekom nesretnih sarajevskih ratnih dana potpuno izgubili, da bi se sada Sinan Alimanović u jednom zrelijem svjetlu dotjerane tehnike instrumenta, zanimljivih ideja i imaginacije na sreću ponovo javio, najprije preko suradnje sa istaknutim zagrebačkim trubačem i krilničarom Ladislav Fidrijem, te sa ovim ambicioznim dvostrukim albumom. Projekt nazvan Bosnia Groove prema jednoj Alimanovićevoj kompoziciji, sadrži program dva zanimljiva i po pristupu različita programska djela. Prvi se odnosi na uvijek aktuelno očijukanje sa lokalnim narodnim melosom i metrom, što dijelom implicira i upotrebu ponekog autentičnog narodnog instrumenta. Taj pristup uočavamo najprije u Alimanovićevoj obradi tradicionalne pjesme Snijeg pade na behar na voće. U izvedbi 7 / 8 metra on hrabro koristi vokal Miroslava Vuletića u engleskom prijevodu, te zvuk ovaj put elektrificiranog narodnog instrumenta saza, koji svira Vernes Ljuštaku. Uz te značajke pozornost valja usredotočiti i na solo krilničara Ladislava Fidrija, koji u svom prepoznatljivom stilu rutinirano i vrlo umješno improvizira koristeći melodijske i harmonijske uzanse zadanog teksta. Kraj tanana šadrvana stara je bosanska narodna melodija, koja je za tekst inspirisala Heinricha Heinea. Sinan Alimanović i u toj zanimljivoj obradi mijenja zvuk, posežući za narodnim instrumentom ut, koji je ponovo u rukama Vernesa Ljuštakua. Iz konteksta obrada narodnog folklornog blaga bilo bi neoprostivo izostaviti jednu od najpoznatijih i najljepših melodija Bentbaša koje se još živo sjećamo iz izvrsne jazz interpretacije Duška Gojkovića. Ali, u ovoj je verziji obrade Alimanović je pristupio drugačije, upotrijebivši kao temelj repetirajuću ostinantnu figuru kontrabasa, praćenu "fill in" pratnjom bubnjara Pece Peteja, na koju svoje solističke chorus - e sa primijetnom dinamikom i swingom, gradi autor obrade koristeći na pravim mjestima odgovarajuće “funky” klavirske harmonije, te "postkoltrejnovski" raspoložen solist u izvedbi tenor saksofoniste Aleksandra Jačimovića.

Odlomak od nekada manje - više klišeiziranih adaptacija folklornih elemenata u kontekst jazza, u spomenutom je setu evidentan, ali u pristupu ipak različit, od danas bezrazložno razvikanog termina "etno - jazz".

Poveznicom tog programskog seta sa drugim, u temelju kojeg se nalazi klasičan trio sa tek ponekim solistom, bi mogli naći u izvedbi Alimanovićevog originala iz osamdesetih godina, sada aranžerski i koncepcijski osvježene teme Bosnia Groove po kojoj dobiva i ime ovaj diskografski projekt. Koristeći i u ovom aranžmanu napose u uvodu neke melodijske elemente i zvuk lokalnog folklora, izvedba ubrzo prelazi u sferu modernog jazz izričaja djelimično i sa zvukom hammond orgulja, te solom nadarenog, ali u hrvatskoj neopravdano zapostavljenog dubrovačkog trubača Džemala Cakića. Kao vrsni solisti u izvedbi se predstavljaju i gitarist Vernes Ljuštaku, te bubnjar Amar Češljar, koji u narodnoj kompoziciji Snijeg pade na behar na voće svira i narodni bubanj tapan. Drugi programski koncept ovog seta diskova, odnosi se na Alimanovićev klasični klavirski trio sa svim neophodnim značajkama takvog načina izvođenja modernog jazza, te solistima koji se triju pridružuju u nekim izvedbama. Song For Dizzy je kompozicija posvećena Dizzyju Gillespieu, a napisana je od strane Ladislav Fidria, koji je i solist na krilnici. Tema je predstavljena kao lirska balada koja prelazi u srednji tempo i završava obaveznom kadencom. Nardis je jedna od najpoznatijih tema Milesa Davisa u kojoj se Alimanović nakon klavirskog uvoda drži autentičnog predloška. Prvi je solo ustupljen kontrabasistu Dinku Šimunoviću, a nakon solističkih chorusa klavira solo preuzima Amar Češljar. Poznata balada Richarda Rodgersa My Funny Valentine, koju jazz glazbenici rado sviraju, u ovoj verziji započinje kraćim klavirskim uvodom da bi u improvizaciji obilovala bogatim i originalnim harmonijskim rješenjima klavira uz diskretnu pratnju ritam sekcije, te zapaženim solom kontrabasa. Waltz For Debbie je sigurno najpoznatiji jazz valcer glasovitog harmoničara Bill Evansa. I u toj izvedbi Alimanović u solu koristi uvijek dobrodošao "funky", prepuštajući po tom choruse kontrabasu. Our Delight i Round About Midnight standardi su autora Tadda Damerona i Theloniusa Monka iz razdoblja be – bopa. Izvodili su ih i još ih sviraju brojni sastavi i solisti, pa ih je zanimljivo poslušati i u ovim verzijama. U prvoj, uz trio nastupa izvrstan multiinstrumentalist, ovaj put solist na sordiniranoj trubi Nikola Mimo Mitrović i to u brzom tempu dijeleći "chase" choruse s bubnjevima Amara Češljara.

Glasovita Monkova klasična balada najprimjetnija je po interpretacijama pijaniste te nije slučajno odabrana i za ovaj program trija. Kompozicije You don't know what love is i You and the night and the music vraćaju nas ovim veoma dobrim interpretacijama u dobra vremena jazza druge polovine prošlog stoljeća koji nikada ne stari. Prva je balada sa promjenama tempa i solo kontrabasa, dok je značajka druge vrlo dobra uigranost ritam sekcije sa "chase" chorusima klavira i bubnjeva. Popularni Stevie Wonder napisao je melodiju Isn't She Lovely koja, iako spada u kontekst popularne muzike, može i te kako dobro proći u jazz aranžmanu jer je napisana po tom obrascu. Trio joj podaruje ritam bossa - nove sa uvodom bubnjeva, u nepretencioznom i slušljivom ali ipak inventivnom izvođenju. Iz opusa Miles Davisa, uz već pomenutu Nardis, tu je i tema Solar - u srednjem tempu. Obje su poznate iz najboljih dana tog autora, i to nastalih znatno prije njegove konverzije u fuzijski jazz.

Bosnia Groove zamašan je i sa stajališta jazza svakako dobro došao projekat koji zaslužuje afirmativni popratni tekst, te će se zasigurno postignuća sarajevskih jazzista i njihovih prijatelja približiti širem krugu ljubitelja ovog muzičkog žanra."[2]

Lista muzičara[uredi | uredi izvor]

Spisak pjesama[uredi | uredi izvor]

CD1
  1. "Snijeg pade na behar na voće" (tradicionalna/Sinan Alimanović)
  2. "Kraj tanana šadrvana" (tradicionalna/Sinan Alimanović)
  3. "Bosnia Groove" (Sinan Alimanović)
  4. "Alone Together" (Arthur Schwartz)
  5. "Nardis" (Miles Davis)
  6. "Waltz for Debbie" (Bill Evans)
  7. "Song for Dizzy" (Ladislav Fidri)
  8. "Bentbaša" (tradicionalna/Sinan Alimanović)
CD2
  1. "My Funny Valentine" (Richard Rodgers/Lorenz Hart)
  2. "Our Delight" (Tadd Dameron)
  3. "'Round Midnight" (Thelonious Monk)
  4. "You Don't Know What Love Is" (Don Raye/Gene de Paul)
  5. "You and the Night and the Music" (Howard Dietz/Arthur Schwartz)
  6. "Isn't She Lovely" (Stevie Wonder)
  7. "Solar" (Miles Davis)
  8. "Impressions" (John Coltrane)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ http://jazz.hr/pub/1055-0/fidri_na_cdu_bosnia_groove/popup_hr.htm
  2. ^ navedeni tekst nalazi se na cover-u albuma Bosnia Groove