Brailo Tezalović

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Brailo Tezalović
Rođenje 14. vijek
Prača, Bosansko Kraljevstvo
Smrt 1437.
Nacionalnost Bosanac, Bošnjanin
Zanimanje knez, trgovac, carinik, protovestijar, diplomata
Supružnik/ci supruga Vitosava
Djeca sinovi Radonja i Radoslav, kćerke Jelača i Vladislava
Roditelji majka Vladna, otac Mihoje Radanović zvani Tezalo

Brailo Tezalović (1395-1437), iz Prače, knez, carinik, trgovac, protovestijar i diplomat vlastelinske porodice Pavlovići. Njegov otac je Mihoje Radanović zvani Tezalo, majka Vladna, braća Budisav, Vukosav, Hval i Bogiša Tezalović, supruga Vitosava, sinovi Radonja i Radosav, kćerke Jelača i Vladisava.

Naslijedivši oca Mihoja Radanovića iz Prače u trgovačkim poslovima, zajedno sa braćom Hvalom i Bogišom, postao je najpoznatiji i najkrupniji trgovac iz Prače svoga doba. Počevši svoju karijeru kao trgovac Brailo je uspio postati komornik i protovestijar u službi porodice Pavlovića, nosio je titulu kneza, bio je bosanski vlastelin i dubrovački građanin. Njegova trgovačka politika u najvećoj mjeri bila je uslovljena kupovinom soli u Dubrovniku koju je najčešće plaćao bosanskim olovom.

Prvi spomen Braila datira iz 1395. godine kada zajedno sa braćom Bogišom i Budisavom pravi kreditno zaduženje u Dubrovniku kod Miltina Pribojevića na iznos od 550 dukata.[1] Diplomtsku aktivnost započeo je posljednjih godina 14. vijeka kao carinik kneza Pavla Radinovića u Ledenicama. Za vrijeme rata Dubrovčana sa kraljem Ostojom, Brailo se javlja u diplomatskim aktivnostima. Zbog stečenih zasluga i zadobijenog povjerenja od svoga gospodara Pavla Radinovića imenonovan je 1411. godine protovestijarom. Prilikom ubistva Pavla 1415. godine i Brailo biva zarobljen od strane Vukca Hranića, ali je uskoro bio slobodan.

Brailo nastavlja svoju diplomatsku aktivnost i za vrijeme Pavlovih nasljednika vojvoda Petra i Radosava Pavlovića. Kako su Dubrovčani započeli 1415. godine pregovore oko kupovine dijela Konavala od Pavlovića, Brailo se ističe kao centralna pregovaračka ličnost. Svoje diplomatske odlaske u Dubrovnik koristio je i za postizanje trgovačkih ugovora u vlastitoj režiji. Nakon postizanja dogovora oko kupoprodaje Pavlovićeva dijela Konavala, Brailo biva bogato nagrađen u iznosi od 1000 dukata, stječe dubrovačko građanstvo, te je uvršten i u raspodjelu zemlje u kupljenom teritoriju: Dobio je zemljište na prostoru Donje Gore u konavlima.

Za vrijeme Konavoskog rata imao je velike zasluge za postizanje mira, te se javlja kao jedan od potpisnika mirovne povelje darovane Dubrovčanima. Njegova posljednja diplomatska misija bila je u vezi s pokušajem Dubrovčana u kupovini Površi u vlasništvu Radosava Pavlovića. No, Brailo nije uspio posredovati u ovoj prodaju jer je umro 1437. godine. Kao baštinici njegove zaostavštine, koja je iznosila 400 dukata javljaju se njegova kći Jelača do 1466. godine, a nakon nje korisnici su Vlatko Popović i Juraj Bogišić.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Nos Bogissa et Braylus et Budislauus} fratres, filii Michoe Radanouich de Praça confitemur quod super nos et super omnia bona nostra obligamus nos dare et soluere Miltino de Priboe ducatos auri quingentos quinquaginta usque ad III menses proxime futuros. Et sit de presenti viagio. Et si ultra etc. Tenendo se etc. Renuntiantes etc. Ser Luchas de Bona judex et Ruschus magistri Christofori testis”, (21.maj 1395. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija - Debita Notariae, Svezak XI, Folija 139 verso.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Živković Pavo, Baštinici zaostavštine Braila Tezalovića, Prilozi, Institut za istoriju Sarajevo, Godina IX/1, Sarajevo, 1973. 319-325.
  • Živković Pavo, Diplomatska aktivnost Braila Tezalovića, Prilozi, Institut za istoriju Sarajevo, Godina X/II, Sarajevo, 1974. 31-53.
  • Živković Pavo, Kreditno-trgovačke veze Braila Tezalovića sa Dubrovčanima, Zgodnovinski časopis 34, Broj 3, 1980. 299-311.