Branje trave ive na Ozrenu

Branje trave ive na Ozrenu
Branje trave ive na Ozrenu
	Tradicionalno branje trave ive na Ozrenu
Nematerijalna kulturna baština
Regija	Evropa
Institucija	Muzej u Doboju
Država	Bosna i Hercegovina
Mjesto	Ozren (Doboj)
Svjetska baština
Lista upisa	Reprezentativna lista nematerijalne kulturne baštine čovječanstva
UNESCO oznaka	01289
Datum upisa	2018.
Lokacija upisa	UNESCO

Branje trave ive na Ozrenu jedno je od nekoliko tradicijskih elemenata u izvornoj formi stanovništva sela na Ozrenu kod Doboja, Bosna i Hercegovina. Predstavlja jedan od oblika narodne medicine zasnovanog na vjerovanju je da je iva lijek za sve bolesti. Otud i poslovica "trava iva od mrtva pravi živa". Tradicija je upisana na UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine.

Svake godine 11. septembra, na dan odsijecanja glave sv. Ivana Krstitelja prema pravoslavnom kalendaru, stanovnici sela oko planine Ozren odlaze na Gostilij (dio Ozrena sa nadmorskom visinom 773 metra) u branje ive trave. To je vjekovna tradacija gdje ozrensko stanovništvo vjeruje da, ukoliko je ubrana na ovaj dan, iva ima skoro neograničenu ljekovitu moć. Nakon uspona na Gostilij, mještani svih društvenih, spolnih i dobnih skupina beru ivu travu, pojedinačno i u skupinama. Ivu treba pažljivo brati i berači je trebaju pronaći među višom travom. Preporučuje se da se prilikom branja koriste makaze ili nož kako bi se iva sačuvala i za buduće generacije. ^[1] Zbog toga berba obično traje nekoliko sati. Po završetku berbe penju se na vrh Gostilija i okupljaju se u manje grupe, od kojih su mnogi u ozrenskim narodnim nošnjama, da sviraju, plešu i pjevaju tradicionalnu muziku. Poslijepodne se pravoslavni sveštenici penju na vrh gdje posvećuju ivu.

Trava iva (teucrium montanum) vrlo je ljekovita biljka koja raste u planinskim krajevima širom svijeta. Gdje god da se bere ta trava, barem trećinu vidljivih cvjetova treba ostaviti netaknute, jer osim što je ljekovita, korisna je i zato što izvrsno vezuje ono malo zemlje na golom kamenjaru. U Bosni i Hercegovini je malo staništa na kojim ta biljka raste, zbog čega Gostilj na planini Ozren važi za zanimljivo turističko mjesto.

Ubrana iva se suši i čuva tokom godine. Konzumira se na različite načine (kao čaj, natopljena rakijom, pomiješana s medom) kako zbog ljekovitog djelovanja, tako i preventivno. Dok se u prošlosti ova praksa odnosila isključivo na narodnu medicinu, danas su njezine prvenstvene funkcije ugostiteljstvo i društvena integracija, kao i pomoć u očuvanju ozrenskih nošnji, pjesama i plesova koji postupno nestaju. Praksa se prenosi spontano unutar porodice, ali i u osnovnim školama. Nekoliko lokalnih udruženja također poziva slične organizacije iz različitih regija da sudjeluju u branju, što je dovelo do uključivanja mnogih i izvan Ozrena. ^[2]^[3]

Nematerijalna kulturna baština u Bosni i Hercegovini[uredi | uredi izvor]

U cilju očuvanja te tradicije predloženo je da se branje trave ive uvrsti kao nematerijalno dobro na listu UNESCO-a. Inicijativu za zaštitu branja trave ive pokrenuli su u Sokolskom društvu iz Boljanića. To je podržao, a potom i kandidovao Muzej u Doboju i Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske. Komisija Bosne i Hercegovine za saradnju s UNESCO-om nominirala je „Branje trave ive na Ozrenu“ za upis na Reprezentativnu listu svjetskog nematerijalnog kulturnog nasljeđa.^[4]

Komitet za nematerijalnu baštinu UNESCO-a donio je 28.11.2018. god. odluku kojom je element „Branje trave ive na Ozrenu“ upisan na Reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva. Oduka je donesena na sjednici Komiteta održanoj u Port Louisu, Mauricijus, a „Branje trave ive na Ozrenu“ treći je elemenat koji je upisan, nakon Zmijanjskog veza i Konjičkog drvorezbarstva. ^[5]